Hercegovac proizvodi džem od ruže i rakiju od košćela

Kad se sagleda proizvodni asortiman Damira Radića iz stolačkog sela Crnići, spozna se utemeljenost slogana - narodna mašta može svašta. Ovaj inventivni proizvođač tradicionalnih proizvoda otišao je ne korak, nego dva, pa i tri ispred koji zagovaraju korištenje komparativnih prednosti Hercegovine.

Gospodin Radić je zaista originalan, nudi primjerice – sok, sirup, pekmez, pa liker od ruže, rakiju od bostana ili košćele, liker od murava i smokava, kompote i džemove od autohtonog voća… Gdje god čuje za neki originalni starinski recept nastoji ga isprobati u kućnoj radinosti.

Na upit o neuobičajenom proizvodnom asortimanu Damir kaže: ''Imam nekih dvadeset do trideset okusa. Trudim se od svega što se u Hercegovini pronaći napraviti neku prerađevinu džem, pekmez, rakije, likere… Nema tome kraja, Hercegovina je široka i velika, puno je različitih plodova tako da se može dosta toga napraviti, proizvesti i prodati''.

''Može se prodati?'', pitamo sumnjičavo znajući da je prodaja jedan od osnovnih problema svega što se zasniva na poljoprivredi.

''Kako da ne, imamo tržište cijele BiH koje vapi za hercegovačkim proizvodima, od smokava, šipaka, rakija, likera…

Ono čega nema u Bosni, odnosno sve što se proizvodi u Hercegovini, lako se može prodati u cijeloj BiH'', tvrdi Damir, dok nastavljamo u nevjerici propitivati: ''Zašto naši ljudi ne koriste takvu priliku?''

''Gledajte, naši ljudi idu linijom manjeg otpora, proizvode osnovno. Evo konkretno, Dubrave su poznate po voću i vinogradima, proizvode i voze u Čapljinu, na pijacu. I to je to! Slično je i s povrćem.

Međutim, vremena su se promijenila treba se izboriti za tržište. To što prodajemo preko čapljinske Veletržnice su poluproizvodi, a velika vrijednost je u prerađevinama. Treba proizvedeno preraditi, tržište je onda sigurno'', kaže samouvjereno, pa podvlači:

''Ja se nadam da će ovo uskoro postati pravi biznis. Do sada sam uložio dosta rada i truda, trebalo bi se početi vraćati'', govori Damir.

Uglavnom, primjer Damira Radića je poučan, s jedne strane otvara prostor za alternativno korištenje autohtonog voća, povrća i ljekovitog bilja, a s druge putokaz je poljoprivrednicima i ne samo njima, da se ne zaustavljaju na 'goloj' proizvodnji, nego da se upute bar u djelomičnu preradu istražujući i primjenjujući stare recepte.

Gospodin Radić nije stao samo na originalnim proizvodima nego se pobrinuo i za pakiranje nudeći ih u ambalaži prikladnoj za poklone. Inače, glavninu sirovina proizvodi ili bere sam.