Dok građani BiH idu u crveno zbog hrane, bh. političari povećavaju sami sebi plaće

Dok građani BiH pokušavaju preživjeti inflaciju i krizu, bosanskohercegovački se političari, uobičajeno, bahate.

Nisu mogli sačekati čak ni da se formira novi saziv federalnog Parlamenta, zastupnici su već podnijeli zahtjeve da im se po isteku mandata isplati bijeli kruh na koji imaju pravo.

Požurili po bijeli kruh k'o da su ga zaradili 

Njih čak 17 tražilo je da im se prizna pravo na bijeli kruh, odnosno, da tijekom 2023. godine dobivaju naknadu plaće nakon prestanka obnašanja javne funkcije do zasnivanja radnog odnosa.

Zakon je, naravno, loš i nikakav, čim je to dopušteno, međutim, pitanje je – odgovornosti i osobne, moralne, političke pa i kolektivne tražiti dodatnu naknadu i to je traže oni čija je osnovna plaća tijekom četiri godine bila minimalno gotovo tri tisuće maraka.

Pročitajte još

I njima je inflacija: Plaće Predsjedništvu, ministrima i parlamentarcima veće za tisuću maraka

Da nikakva odgovornost kod bh. političkih dužnosnika, ne postoji dokazuje i činjenica da članovi Predsjedništva koji se ni oko čega ne mogu dogovoriti, mogu dogovoriti da si povećaju plaće. 

Što je na ovom vremenu 1080 KM? 

A za to vrijeme u Mostaru prosvjeduju zdravstvenici djelatnici kako bi im se isplatila jednokratna pomoć od 1080 konvertibilnih maraka i na ulici, jer u institucijama više nema smisla, traže tu gotovo pa mizernu svotu u odnosu na plaće zastupnika.

Da odgovornost ne postoji ni u „manjem bh. entitetu“ dokazuje i pokušaj „sastavljanja Vlade Republike Srpske“ gdje su ministri obnašali dužnost tek jedan dan, gdje nikome nije palo na pamet 'provjeriti' te ljude i zapitati se, s kakvom prošlošću ih kandidiramo za javne funkcije i to izvršne vlasti gdje nisu birani i izabrani, nego 'dovedeni'?

Odgovornost je strana riječ u bosansko-hercegovačkom političkom rječniku i ponašanju. 

Raslojavanje društva 

I nisu tome samo krivi ovi koji su na vlasti i koje navodno preziremo, nego mi – svi mi koji se još uvijek, nigdje, osim na društvenim mrežama, ne bunimo zbog bolesnog rasta cijena hrane, zbog toga što nam inflacija pojede plaće, što idemo u crveno da bismo ponekad pojeli meso i što srljamo u potpuno raslojavanje društva – jedni pune pučke kuhinje, a drugi im za njih doniraju brašno od naših para i još se hvale.