Rezultati po autoru: Igor BOŽOVIĆ

Svaki put kada državljanin Bosne i Hercegovine uđe u glasački boks, on ispolji ovaj Stockholm sindrom, to je jedino što sociopate, lažove i lopove drži na tronu.

Sretno vam bilo oko kandidature, ali dajte malo i strategije. S više brojki, a manje g(r)afova. I pst! Ne hvalite se da ste prvi, drugi gradovi su i bez strategije daleko ispred nas.

Možemo mi naučiti i od susjeda s istoka, iako nisu u suvremenoj europskoj obitelji. Oni su na pragu ispunjenja uvjeta za postajanje dijela Europe, ali da su i dovoljno daleko, govori i činjenica da cijene neke druge vrijednosti u politici.

Teško je staviti listić u prozirnu kutiju i da se možda otvori pa svi vide da nisi zaokružio svoga u gori vuka. Teško je dići glas protiv blesave, tupave mase.

Kažu ipak da je i to neko psihološko stanje, to kad kupuješ knjige, a ne čitaš ih. No ne spominjem ovo da bih imao masovnu psihoterapiju.

Ne mogu vjerovati da još uvijek vjerujete u priče o kolektorima u Mostaru, o izgradnji sportske dvorane ...

Četvrt stoljeća otkako je prvi Windows objavljen, a ja još ljudima ne mogu objasniti čemu služi Ctrl+C i Ctrl+V.

MMF sasvim domaćinski upravio svojim kreditnim aranžmanom. Kad ja odem u banku pitati para, prvo vide mogu li vratiti, mislim, nakon trećeg kredita lagano su mi počeli vjerovati, ali BiH ne vraća kredite tako uredno kao ja.

I sad kad ta Europa hoće da napravi most preko našeg pomorskog prava u pravilnim intervalima od po šest sati, što mi činimo?! Mi se zajebavamo.

Jučer su bila zajedno i dva dočeka velikih sportaša. Zajedno. Sve naši ljudi, veliki sportaši, kapu im skidam, aferim, sokoli!

Radujte se jedni drugima i ne zaboravite pobrinuti se o vlastitoj kravi.

Pojesti govno, nerijetko kažem da je to prvi recept da krenemo naprijed. Znači, priznati sam sebi da nešto što smo činili devedesetih možda i nije humano, lijepo, pristojno. I to je prvi korak…

Uostalom, što će vama u Mostaru izbori? Vi imate prečeg posla, primjerice, postati Europska Prijestolnica Kulture 2024 godine.

Vjerujte mi, onaj isti nogomet i navijanje za reprezentaciju susjedne države itekako imaju veze s migrantima. Svi smo mi odnekud migrirali, osim Afrikanaca u srcu Afrike.

Našu Vladu (ili naše Vlade) generalno boli briga za sve. Zanimaju ih jedino novci.

Ako vam treba što objašnjavati o njihovim razlozima, motivima, o njihovoj volji i predanosti, onda ste bome glupani.

Nego o čemu smo ono? O državi. Otkako smo se riješili komunista, smiješ slobodno reći što ti je volja. Naravo da smiješ, i objaviti istinu. Osim ako je o Ljubi.

Vi znate da su ovogodišnji državni izbori legalni koliko i rodezijski Tito, Robert Mugabe. Svejedno ćete izaći i nešto zaokruživati, crtati. Vi ćete ih ustoličiti svejedno. Još jedan mugandat.

Političari potpomognuti medijima upotrijebiše svoju klasičnu priču podijeli pa zavadi.

Ono što me brine jest da vi glasujete za te ljude. Nekulturne, drske, bez bontona i etiquette.

U Turskoj, naime, börek ilitiga pitu savijaču, ne smatraju ničim posebnim, a zašto, zato što je ovdje vrhunska čast biti počašćen mesom, primjerice şiş, čak je i manje bitno radi li se o crvenom mesu, bijelom mesu ili iznutricama.

Ne pišem o ovome tek tako, želio bih da razmislite, ako stignete, o ideji da niste samo tupavi glasački botovi...

Izbanalizirajmo, dakle, eto mi kao nismo navikli da se prodajemo za siću, mi kao neki veličanstveni narodi Božjega poslanja na Zemlji imamo svoje ja još od stoljeća sedmoga. Ja, i šta ima još?