Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

Mnogi su poskupljenje goriva dočekali skromno, u krugu obitelji. Neki su se sjetili Svjetskog dana izbora. U BiH, zemlji koja ima grad bez izbora...

Kazalište u kući. Tako bi se mogla nazvati predizborna svađa među bošnjačkim politikama. Počela su i upiranja prstom jedan na jedan

Papagajska ponavljanja stvari, koje ne samo da su nam isprale mozak nego pomalo ispiraju broj stanovnika, ponavljači se ni trude izmijeniti pa upadamo u blato političke borbe u kojoj je sve isto.

Ugašena je još jedna strana ideja o novom licu na političkoj sceni, koju ni molitve na doručcima nisu mogle spasiti...

Silne su priče o modernim pokretima i snagama koje su spremne promijeniti zemlju na bolje a vidimo male, ali jednako ljigave, likove...

Tužno je bilo gledati postrojavanja, koja nemaju nikakve veze sa zbiljom, osim saznanja da uvijek ima spremih mahati jeftinim zastavicama uz jeftine ritmove i jeftine priče koje nas skupo koštaju.

S vremenom tako okameni čovjek na riječi jer se, nakon mora lažnih obećanja i mora nepotrebnih riječi, umori od uvjeravanja da je izrečeno istina i ostvarivo i da će samo jedno obećanje izmijeniti sve nam poznate svjetove.

Njihova dalekovidnost očituje se u tome što sve što može biti na proračunu puca po šavovima uz zakletvu da je jedino poslom ucijenjen glasač najbolji glasač na svijetu.

Mora se Bosna i Hercegovina mrdnuti ako ne želi postati zemlja proračunskih krvopija, ratnih zombija, ispranih mozgova, praznih klupa i tišine u porodilištima.

Uglavnom, kad se sve iščita, puzali smo. Jedni su puzali pred jednima, drugi pod drugima, treći po trećima. Sve ih više puže van, a svaka godina mandata bila je godina puzanja na mjesto u puzajućoj vlasti

I dok se trudimo biti najbolji glumci pod svjetlima što se prerano pale, u nama, bez obzira koliko se trudili hvatati se za izvanjska svjetla, ostaje naš mrak.

Ne posustaje Prvi u Hrvata s optimizmom i obećanjima iako je optimizam i obećanje izgubio na kandidatskom statusu naše zemlje za pristup u EU.

Zaškaklji nas tu i tamo poneki napisi o imovinskim kartonima kao da nismo imali dovoljno vremena, umjesto udaranja lajkova na njihove budalaštine, iščitati što imaju i što lažu da nemaju.

Nitko neće povući pitanje obnove poslije rata i sposobnost graditelja da ju sagrade tako da ju vjetar može srušiti. Vjerojatno je posao dobio sin nečije sestre.

Moglo se valjda, više licitirati za istinu, a manje se baviti licitacijama za skupe lokacije, skuplje javne nabavke i jeftinije poene.

Priča se o suživotima a nikako da se stavi konačna točka na susmrt na koju smo jedni druge osuđivali.

Bio je Božić nekada drugačiji. Nekad su i ''zabranjivali'' Božić, a onda smo dosanjali vremena kad ga svojim svjetlima i pogrešnim čulima pretvaramo u nešto što treba zabraniti.

Očito je da će se sve promjene u BiH zasnivati na šupljim komentarima šuplje priče i šupljim lijevanjem iz šupljeg u šuplje

Strašno je gledati dok, otupljeni glodanjem naših života neizbrojanim zubima u raznim aparatima raznih razina, ne marimo što nam se budućnost svela na izvrtanje prošlosti

Derutno zdanje ispred kojeg se baca cvijeće nalik je na državu koja je godinama na izdisaju baš kao i njezina zakletva da je podjednako svačija.

Nikad nam neće biti dosta kazne niti će nam ikada biti dovoljno naših smrti da dokazujemo i sebi i drugima da smo mi ubijani a da nismo ubijali druge

Oprezno se komentira novi šum u komunikaciji. Jasno je da BiH nikada ne misli jednom glavom. A većinom ne misli nikako.

To će, vjerojatno, biti to. Mali čin kajanja za veliku pljusku onima u koje se kune. Narod je tako, iako se nešto pretjerano nije ni trzao na ministrov nemoral, dobio jednu bitku