Rezultati po autoru: Berislav JURIČ

I dok je Mamićev glas putovao u nebo, objavljena je i vijest kako je nama u BiH dobro samo mi to ne znamo. A nećemo znati ni o čemu su pričali Milorad Dodik i Dragan Čović.

Ubilo je, zavapio je Dodik, dvoje novinara besmrtnost Republike Srpske i po direkcijama iz Londona, naoštreni britanskim špijunskim oštrilima, spremni su srušiti nesrušivu Srpsku.

Mostar je na tek dovršenom projektu dobio još jednu rupu. Građani gledaju kako im se pred očima raspada milenijski projekt. Odgovorni, kao i obično, šute, a izjave ako se i dadnu skrivaju se po medijima kao namješteni tenderi.

Redovito se u ovoj zemlji, koja postoji samo da hrani one što se nekako zaokruže na listovima, sve što je bitno za čovjeka strpa u dva, tri mjeseca pred izbore pa se škare podmazuju i oštre za vrpce.

Pojavila se misteriozna mapa rasporeda migranata po BiH. Mapu nitko nije vidio. Mapu ''kriju'' i oni što su ju ''dostavili'' medijima. Jezici u BiH se ne kriju i ne štede. S mapom i bez mape.

Među 1.200 ispitanih dobar je dio onih koji ne znaju i koji šute pa još jednu stavku u našoj budućnosti bojimo u neodlučne boje.

Zabavlja nas šetanje Zdravka Mamića po BiH i njegove predstave s javnosti i pravosuđem. Kao da nam nije dosta naših šetača i pravljenja pravosuđa lakrdijom u ovoj zemlji.

Naše džepove još jednom koriste za svoje bodove. Poslije džepova, dolaze životi za njihove džepove.

Policajci su uvjeravali građane da ne smije ostavljati automobile na sred ulice. To je bila jedina borba države protiv zakašnjelog bunta građana zbog poskupljenja goriva.

''Tko je kriv što nam je ovako?'', zapita se čovjek nakon elaborata uposlenice jednog od spomenutih ureda koja prst krivnje za silne odlaske upire u vijesti koje joj se izlistavaju na ekranima.

Utješio nas je Denis Zvizdić, predsjedatelj vijeća ministara i čovjek koji je odbio kandidaturu za Predsjedništvo da bi opstala sinova linija u SDA.

Malo će tko na iznajmljenim silnim ekranima podvući crtu pod obećano s prošlih stranačkih predizbornih cirkusa. Malo tko jer je toga malo.

Završila je sapunica. Sebija Izetbegović službeno je objavila kako neće u utrku za članicu Predsjedništva BiH. Kaže kako ima puno toga uraditi u zdravstvu i da će nastaviti ''daljnji rad za dobrobit države BiH''.

Država kaže kako ''kriza raste na intenzitetu i ona je kompliciranija''. I onda država šuti. Prespavala je subotu, a nedjelju gledala sarajevski sultan-show...

Hrvati su tako, umjesto Odgovora, dobili plan B. Stoga će mnoge veseliti drugačiji pristup. Osim onih koji su sve svoje planove sveli pod plan O.

Žalosno je bilo čitati navijačke komentare o novim sukobima u Siriji gdje se ovog puta otvoreno miješaju strane sile nakon skrivenih miješanja i stvaranja kaosa.

Građanima nije jasno o kakvom poboljšanju se radi i o kakvom standardu. Kraj s krajem nije standard, ali to ne brine Zvizdića. Kraj s krajem nikada nije njemu i sličnima bio kraj. A kako je krenulo, neće ni biti.

Ma kako grubo zvučalo, nije ovdje važna ruka ili jedan prst. Nisu ovdje važni djedovi i nastavnici. Važna je pognuta glava, oštra za zabijanje u pijesak i glatka za uvlačenje po potrebi. Po mogućnosti zauvijek.

Nema nikakvih pobuna, dizanja glasova, suprotstavljanja nepravdama koje nagrizaju svako zaposlenje, svaki otkaz i svako umirovljenje. Dobro nam je. Šutimo i trpimo, odgajajući svoju djecu da je najbolje uložiti u odlazak.

Istina je, ma koliko nekome smiješno zvučalo, da se Praznik rada, jedini praznik oko kojeg se još nismo do kraja posvađali, slavi uz kilogram paprika.

Zato su se dvije Koreje zagrlile. Svi kojima smo se smijali, idu naprijed samo se mi još odgurujemo.

A budući da je predizborno vrijeme, mogli bismo se naslušati i prijetnju gospođi i majčici pa i galama o tome kako sve snage s Južnog kineskog mora treba usmjeriti na opamećivanje Rusije koja ne zna što je najbolje za Bosnu. I Hercegovinu.

Zna zlatna mladež što je najbolji recept, a to je zavući se što dublje i čekati da se ukaže prilika za sigurno uhljebljenje jer to je najjača politika svih stranačkih mladeži u državi.