Kako su paprike nekad mirisale

Neki su spojili vikend s vikendom, slaveći nerad u ime Praznika rada, a neki su spojili kraj s krajem, kupili kilogram paprika i potpalili vatru uz deponiju, uz rijeku u kojoj godinama uz ribu pliva sve što ne bi trebalo plivati i krenuli u slavlje.

Istina je, ma koliko nekome smiješno zvučalo, da se Praznik rada, jedini praznik oko kojeg se još nismo do kraja posvađali, slavi uz kilogram paprika. Naravno, tu je i dva litra plastičnog više puta u transportu prokuhanog piva. Kome vjera dozvoljava. Kome ne, tu je mineralna ili obojeni šećer pod etiketom soka. Oboje patriotski, bez obzira na vjeru i vjerovanje da će sutra robovima u BiH biti bolje.

Sirotinji kakva jesmo, i kakva ćemo biti, dovoljan je mali odmak od teške zbilje, pa se iz svakodnevice srozamo na još jedno izvagano dno, bačeno na vatru i zaliveno popriličnim otrovom. Jer nama, eto - složni smo u neposvađanom prazniku - tako malo fali i da dobro živimo, a još manje da u roku treptaja oka zaboravimo na dno na kojem jesmo i na one koji nam važu zalogaje, izmišljaju košarice za utjehu i kopaju nam dno našeg dna.

A njima pak ne fali ideja kako povezati dva vikenda jer je sreća da praznik pada početkom tjedna, pa se prenosi na sredinu, pa se sveže laganim dogovorom sav mali rad u veliki nerad.

Ne treba trošiti previše riječi na više puta prožvakanu priču. Oni što slave praznik najmanje rade, oni koji najviše rade slave svoj jad, tugujući za vremenima kad su se nizale kilometarske kolone ušminkanih traktora, okićenih karanfilima kako bismo pokazali mišiće koji nas hrane.

Danas se nižu crne kolone onih koji svoje mišiće pokazuju u potezanju zemlje unazad, trpanju u džepove i davanju od šake do lakta onima na čijim grbačama žive i koji ih hrane više nego sebe. A grbača, onako tupa i mlitava, prevrće paprike, mumljajući sebi u bradu kako je nekada bilo bolje, kako je nekada bilo čišće, kako su nekada vatre bolje gorjele i kako je meso bolje mirisalo od paprike.

Neki su spojili svoj nerad od vikenda do vikenda, od mandata do mandata, a većina je spojila svoj život u životarenje. Od zaokruživanja do zaokruživanja, od kilograma paprike do pola i, tko ima sreće, od prvog do prvog...