Miš je dobio grip, pa je sjeo u Jeep...
Automobili se prosuđuju kao i ljudi. Prema nekima se postaviš pun predrasuda, a neke ocjenjuješ ne znajući što možeš od njih uopće očekivati. Mi smo Jeep Avengeru nekako prišli na ovaj drugi način. Dobili smo poziv i munjevito preuzeli automobil na sedmodnevnu vožnju, a da pritom uopće nismo stigli formirati neko prethodno mišljenje o njemu. Na slikama nam se sprijeda doimao kao da je malo jače citirao prethodnu generaciju Dacijinog Dustera, znali smo kako je u pitanju novi i najmanji model pod značkom Jeepa i to je uglavnom sve. A onda smo ga dobili u ruke.
Ne, nije ni blizu Dustera. Odnosno, Duster nije ni blizu Avengera. Iako je u pitanju Jeep, Avenger je kompaktniji, osjetno kraći, nekako niži i širi, u testnoj žutoj nijansi sa crnim detaljima nekako je otpočetka izgledao vrlo fensi. Više nas je podsjetio na, recimo, prvu generaciju BMW-ovog Minija, nego na bilo što drugo. Pomalo želi baciti na stilski urađen auto, više pomaknut premiumu nego su njegova subraća s kojima dijeli platformu, prije svega novi Fiat 600, Opel Mokka, Citroen C4, ali i Peugeot 2008 (kao šef čitave raje), dok je u ovom trolistu novi Alfa Romeo Junior dobio zadatak da odigra ulogu sportskog gradskog SUV-a.
Svi oni dolaze na CMP modularnoj platformi Stellantis konglomerata, koja nudi razne mogućnosti kombiniranja istih sklopova na svim spomenutim autima, ali i veliku mogućnost da ih se napravi vizualno različitima, pa i u vožnji drukčijima. Jeep je u tom rasporedu dobio ulogu biti manjih ukupnih dimenzija, a s malo više gradskog premium osjećaja, donoseći sa sobom pedigre puno veće terenske braće, koji su u međuvremenu proslavili marku kao proizvođača radnih strojeva, od kojih su mnogi, kako se ono frazerski voli reći, nosili i smoking. Koliko je Avenger pravi Jeep itekako se može diskutirati, a onaj tko ga nazove Fiatom 600 zamaskiranim u Jeepovu prepoznatljivu formu, pogotovo ako se referiramo na masku motora, neće biti u krivu. No, Fiat 600 je dobar auto.
Ono premium za Avengera možete shvatiti prilično uvjetno, jer Avenger se ne razbacuje baš posvuda mekanim materijalima i filigranski urađenim šavovima. Naprotiv, vidi se kako ima i ekonomske klase, tvrđe plastike i dijelova interijera gdje bi više mekoće svakako godilo, ali je ukupno pakiranje vrlo ukusno složeno, sa svim onim što modernom gradskom dečku ili djevojci u automobilu treba. A daleko od toga da Jeep Avenger ne može poslužiti ama baš svakome, jer njegove dimenzije i način upotrebe trebali bi goditi svakome tko želi živahan, a opet čvrst i siguran auto, opremljen sa svim digitalnim sadržajima i sigurnosnim elementima kakve danas auto mora imati.
Za lijep boravak u autu brinula se laka konekcija na Android auto, pristojno velik ekran na sredini, a za živahnost se brine Stellantisov kućni stroj – benzinac sa tri cilindra, zapremine 1,2 litra. Ovaj put pojačan je elektromotorom u mjenjaču koji mu dodaje 29 KS i još 55 Nm okretnog momenta, pa se relativno lagan pogon u relativno laganom automobilu ponaša vrlo životno. Ne osjeća se klasična tromost koju danas po gradu odaju sve teži i sve više podmotorizirani automobili, čak što više, prava je ugoda voziti ovaj najmanji Jeep. Sve negdje do 140 km/h, kada auto ipak počne bučiti. Ubrzanje do 100 km/h pritom je nešto iznad 10 sekundi. Dovoljno. Uz maksimalnu brzinu od 184 km/h.
Po gradu i prigrađu se može jako živahno voziti, barem do granice koju crtaju veliki kotači (ovo je top oprema pa je colaža velika, osamnaeska) i stražnji ovjes koji malo lupka i skakuće po grubljim podlogama, pa vas Avenger može podsjetiti na vremena kad se gradom jurcalo u malim Fiatima ili Peugeotima, generacije Una i 205-ice. Nekome bi i to mogao biti dio neizbježnog šarma ovog automobila, kojem automatski e-DCT mjenjač daje tečnost u vožnji i s oba motora čini spoj na kojeg nemamo prigovora. Dvostruka spojka absorbira puno toga u vezi motora i mjenjača i to se osjeti.
Prije svega se to ogleda u potrošnji koja za benzinski auto nije velika, pogotovo u urbanim uvjetima. Nekih 7 litara u prosjeku je potrošnja koju smo zabilježili na testu, po gradu, gdje smo vozili najviše, to može biti još litar više, ali na otvorenoj cesti vozit ćete se sa 5 litara u prosjeku.
Da rezimiramo, u pitanju je jedan fin motor, makar će vam se uvijek na glavu popeti netko tko će na Stellantisov 1,2 odmahnuti rukom. Zbog ranijih grijeha. No, sad je, kažu iz Stellantisa, to potpuno drukčiji motor, s pouzdanim lancem umjesto remena. Mi, naravno, nismo u prilici voziti ga više od sedam dana i nama je izgledao i zvučao jako fino. Podatno. Dovoljno moćno. 100 KS danas možda ne izgleda kao puno, ali zbilja se ovdje osjeti svaki radni konj.
Avenger je unutra dizajniran na tragu ostale braće, ali i dalje sa nekim svojim specifičnostima. Iako se treba naviknuti na zasebne tipke automatskog mjenjača, koje se nalaze praktično na konzoli gdje inače stoje komande ventilacije, to je šik moment koji vam se brzo počne sviđati. Slobodne ruke na volanu pritom vas ostavljaju fokusiranima na vožnju. Da bi se donekle vratio dug marki i naslijeđu Jeepa postoje modovi vožnje koji vam pomažu na lošijim terenima, a vezani su uz intervenciju struje. Čovjeka veseli da nije značka tek tako.
A vozi se Avenger sasvim dopadljivo, to smo već rekli, na otvorenoj cesti ne daje pardona nikome i opća udobnost je vrlo dobra. Sjedala su dovoljno široka i visoka da prime i nas od 1,90 metara, a na duže staze ne umaraju. Unutarnje uređenje je potpuno digitalizirano, a svim komandama i displejima rukuje se relativno lako i brzo se uči i navikava. Boravak unutra je ugodan i oku i ostalim čulima, a u ovoj top opremi pomaže i panoramski krov koji daje automobilu tu dozu premium osjećaja. Zapravo, da skratimo, lijep, ugodan i udoban. U svojoj klasi jedan od najboljih.
Čak i nazad ima dovoljno prostora da se i oni od 1,80 metara mogu relativno mirno prevoziti. Dvoje u svakom slučaju, makar je Avenger dovoljno širok za svoju klasu. Skoro 1,8 metara. Pritom je dužina i dalje kompaktnih, nešto malo preko 4 metra. A i prtljažnik je iskoristiv, fin i kockast daje ukupnih 380 litara. Nije možda puno, ali svakako nije ni malo. Ne zaboravimo, u pitanju je gradski štemer.
Testirani automobil je s vrha ponude, pa mu je cijena vrtoglava, malo preko 60.000 KM, ali ne puno slabije opremljeni Avengeri mogu se kupiti za nekih 45.000 KM i niže. Automobili samo s benzinskim motorom i ručnim mjenjačem, u dosta pristojnoj opremi mogu se naći i ispod 40.000 KM, početni model za nekih 37.000 KM. Pritom vizualno ne gube previše. A manji kotači čak nude i veću dozu udobnosti.
Nakon svega ostaje možda najveće pitanje identiteta. Stellantis je velika firma, imaju puno znački pod sobom i bilo je logično da će se u ovoj klasi netko sjetiti ponuditi i jedan Jeep. Ime koje nešto znači. Koliko će značiti kupcima, ostaje vidjeti, ali što se nas tiče, bez predrasuda možemo reći kako je ovo jedan sasvim OK automobil. Bilo nam se žao rastati od njega. Francuskog Amerikanca, koji ima talijanskog brata, polubrata i u Njemačkoj, a rađa se u Poljskoj.
Inače, za one koji žele znati više, nekoć se u Europi, pa i kod nas, krajem šezdesetih pa sve do srca osamdesetih mogao kupiti automobil Hillman Avenger, koji je bio proizvod britanske Roots grupacije, koju će kasnije skupa sa francuskom Simcom absorbirati Chrysler. Pa će se Avenger krajem sedamdesetih prodavati pod značkom Chryslera. Čak će isti auto u Južnoj Americi biti brendiran kao Volkswagen 1500!
Chrysler će međuvremenu postati vlasnik Jeepa, koji je jedno vrijeme bio u vlasništvu Renaulta (u tom braku nastao je Cherokee!), a onda će se Chrysler, nakon braka s Daimlerom, na kraju stopiti s Fiatom. Pa će onda svi nedavno postati Stellantis. Koji se onda dosjetio Avengera, imena u portfelju Chryslera, kojeg je Stellantis kupio, a koji se zadnji put na tržištu pojavio 1981.
Ako vam se nije zamantalo, još ću vam reći kako je poznata ona izreka kako se osveta, kažu, servira hladna, a ime Avenger već se bilo poprilično ohladilo. No, sad je opet vruća roba. Koliko vruća, reći će kupci.
