Salonski ljevičar

Renault Captur otpočetka je bio šik automobil, u prvoj generaciji bila je velika pomama za njim, tolika da je i kao polovan koštao skoro kao nov. Tražio se Captur više. Cure, žene, djevojke, majke, kraljice, domaćice, vjerne supruge i ljubavnice, svi su vrištali za Capturom k'o za Beatlesima. A ni muškarcima nije bio mrzak, pogotovo kao jedini auto u obitelji. Izgledao je atraktivno, vozio se lijepo i imao neki dobar imidž. I još ih je među nama dosta. Imao je i poneku manu, koju su onda u Renaultu odlučili ispraviti u drugoj generaciji, kojoj su savim ozbiljno pristupili. I koje također ima dosta oko nas.

Osvježeni Renault Captur druge generacije proljetos je promijenio facu. Doslovno. U sklopu kampanje redizajniranja svih modela iz ponude koji ostaju pogonjeni na klasičan način, Captur je dobio lice kojim se približava aktualnoj Renaultovoj električnoj gami. Promjena je tolio radikalna da na prvu novi Captur izgleda kao sasvim drugi automobil. No, onda vam pogled padne na bokove, od retrovizora prema natrag, a pogotovo stražnji dio otkriva da je to onaj isti stari Captur, ali sada prilagođen novom vremenu.

Sveukupno, danima se nismo mogli oteti dojmu kako gledamo podvojenu ličnost. Kao da je netko dva različita automobila spojio u jedno, kao da nas netko navlači na optičku varku, zeza se s nama. A onda smo se ipak naviknuli. I zauvijek pozdravili sa oštrim, napadačkim izgledom starog Captura, te pozdravili gestom dobrodošlice ovaj novi, s visokim i tupastim nosom, potpuno izmijenjenom maskom i svjetlima koji nemaju nikakve veze sa starim modelom.

Unutra je, pak, drugačija priča. To je onaj isti automobil. Nekih detalja, nama tako finih i podatnih više nema, a najviše nam nedostaju oni okrugli prekidači za kontrolu ventilacije. Na ovom modelu klima je ručno prebačena na malene tipke ispod ekrana i traže nešto navikavanja da ih se pogodi tokom vožnje. No, najbitnije je da nisu samo na ekranu, kao kod nekih nedavnih Renault modela. Ukupno uređenje je i dalje Renaultovski poznato, makar je u ovoj opremi Evolution izbačeno sve što miriše ne nepotrebni luksuz. I izvana i iznutra.

Da rezimiramo, Renault Captur i dalje je ono što se stručno zove gradski crossover. Narod bi rekao povišeni i nabildani Clio, koji nudi više prostora od manjeg brata i izgleda kao nešto skuplji automobil. Uz to je to ono što se već godinama najviše traži, auto od formata koji zadovoljava gotovo sve potrebe urbanih kauboja i šminkera, kaubojki i šminkerica. I da, ova vatrena crvena boja je osnovna boja i ne naplaćuje se. A cijena modela Renault Captur TCe 90 Evolution je 38.900 KM. I to baš ovakvog kakvog smo vozili i kakav je na slikama.

Govorimo o automobilu koji upada u gotovo zaboravljeni razred automobila ispod 40.000 KM, u kojem je, nažalost, sve manje dostupnih automobila. Čak i malo ozbiljnije opremljeni i dizelom pogonjeni polovnjaci sve se rijeđe mogu pronaći po takvoj cijeni. Što je pečat vremena u kojem živimo. Renault Captur Tce 90 Evolution je solidno opremljen model, nema ničega previše, ali ima svega što vam istinski treba. Ima i nešto tvrđe plastike na ponekim mjestima, ali mu opraštate zbog ukupne cijene. Ima tu i finih, ali i materijala koji bi više pristajali Daciji, ali su svi uklopljeni besprijekorno i vjerojatno će trajati duže nego da su od nečega malo plemenitijeg.

U testiranoj opremi Captur je pogonjen ulaznim benzinskim turbo trocilindarskim motorom, koji za ovu prigodu razvija, iako može i više, nenametljivih 90 KS. Kažem, može i više, ali u Renaultu su odlučili kako im je odnos snage i okretnog momenta,a  samim tim i potrošnje i ekologije, najbolji u ovom motoru kada ima 90 "konja". Odnosno službeno zna pisati i 91, ali suštinski ne mijenja stvar. To je već dugo osnovna Renaultova konfiguracija za gradske automobile, bez ikakve elektrike i hibridne primisli. Znači, praktično old skul. Stara škola. Makar se do prije koju godinu dana smatralo zadnjim krikom downsizeinga. Sjećate li se?

To znači da ne možete od njega očekivati ni neku pretjeranu živahnost, niti nekakav sportski osjećaj, pogotovo jer ovdje ne postoji onaj fensi prekidač u kojem prilagođavate modove vožnje, ali će, kad se naviknete na ćud malenog benzinca, zapravo Captur znati i prijatno iznenaditi. Jer nije lijen, pogotovo ako se vozite, kako je već ovdje navika i običaj, sami. Ili samo sa okupiranim suvozačkim mjestom. Tada turbo obavlja svoj dio posla kad god vam treba u kritičnijim i situacijama pretjecanja i iz Tce motora izvlači sasvim dovoljno snage da se pred malo kome imate osramotiti.  Ali ne trpi da ga se dugo drži u tom režimu, jer voli popiti. Logično.

Šestbrinski ručni mjenjač u Capturu je, za razliku od nekih drugih modela i pogona, precizan i razmjerno brz za šaltanje, ali ćete se trebati naviknuti na pomalo gumen osjećaj u vožnji. Pogotovo ako ste prije Captura vozili nekog njemačkog aduta, pa još sa dizelašem. Takvom dojmu doprinosi i ovjes koji nije pravljen niti za živahno vijuganje zavojima, a niti za munjeviti odgovor na vašu pedalu gasa, nego je sveukupno mekano podešen, a u kombinaciji sa 17 colnim kotačima i mesnatim gumama, kunemo se kako je Captur jedan od najudobnijih automobila, ne samo u svojoj klasi. Guta rupe i poprečne prepreke na putu kao od šale, a ležeći policajci skoro da i ne postoje.  

Općenito nam se otpočetka živote ove druge generacije Renaultovog Captura činilo kako je model možda i najkvalitetnije napravljen Renault, bez obzira na sve ostale veće i skuplje modele. U to smo se uvjerili vozeći ga tjedan dana i po našim najgorim cestama i nikakav čudan zvuk se nije čuo u unutrašnjosti, niti škripanje, niti pucketanje, niti bilo kakvi „cvrčci“....a tome je svakako pridonijelo i to što ničega unutra nema da je višak. Ništa ne drnda, ne landara, ali iznad 100 km/h počinju se javljati vanjski šumovi oko velikih retrovizora, koji, kako povećavate brzinu, postaju sve neugodniji. Stoga, ovaj Captur je najbolje voziti magistralom, tamo i u gradu najviše uživa. I on i vozač.

Kad smo kod uživanja, u capturu sjedite u prilično raskošno odmjerenim sjedalima, pred vama je solidno opremljen i ugodan volan, podesiv i po visini i po dubini, iza njega su racionalno odmjereni digitalni instrumenti od 7 inča, sa ne baš raskošnim brojem opcija i podataka, a na središnjoj konzoli je ekran, nešto malo veći od 10 inča, koji u ovoj opremi nema previše opcija, nego samo ono što vam je zbilja bitno, ali je zato bežično podesiv sa Android Auto ili Apple CarPlay aplikacijom i praktično vam ništa osim toga ne treba, osim da ne zaboravite ponijeti punjač za mobitel, jer vas tek u skupljim verzijama očekuje bežično punjenje mobilnog aparata. U sedam dana korišenja, nijednom nam se nije isključio ili javio grešku prilikom korištenja Android Auto aplikacije, a Google navigacija dovela nas je i do najskrovitijih mjesta.

Što još nudi Captur osim udobnosti? Ima dovoljno mjesta naprijed i poprilično nazad. I prtljažnik nije malen, čak što više, tu je ispravljena mana onog prvog Captura – minimalno 484 litra dovoljna su u uvjetima koje prosječna obitelj treba za svoje potrebe. U gradu se odlično snalazi jer nije prevelikih dimenzija, dug je 4,24 metra i sa vozačkog sjedala vidite apsolutno sve, a i ono što ne vidite pokriva kamera za vožnju unatrag. Naprijed sasvim solidna svjetla, pomognuta LED tehnologijom, fino osvjetljavaju cestu.

Rekli smo, performanse nisu sportske, ali su dostatne za one koji nemaju prevelike ambicije nego dovesti se sigurno od točke A do točke B. Ubrzanje od 0 do 100 km/h je otprilike nekih 14 sekundi, a maksimalna brzina malo ispod 170 km/h. Potrošnja na testu u mješovitoj vožnji stajala je na 6,3 litre benzina na 100 kilometara, a vi ćete, ako vozite puno više po gradu, računati na barem litru više. 

Netko će reći  da je ovaj Renault Captur pravo čedo prosjeka. Za cijenu od 38.900 KM ne možete danas očekivati prevelika čuda, ali teško da ta te novce možete kupiti dostatan novi automobil. S Capturom možete dobiti veoma pristojan i dovoljno atraktivan automobil, koji vam, zbog već provjerene tehnike koje je ugrađena u njega, neće zadavati nikakve glavobolje narednih pet ili više godina. I sigurnost da se nećete zamarati pričama koliko traje baterija i gdje ga puniti. I da, kao bonus dobivate i onaj miris novog automobila, koji se, što bi neki rekli, ne može platit'.