Džoker iz rukava

Ono što je više od 40 godina bio Golf, danas je Tiguan. Auto po mjeri većine. I oni koji ga već imaju i oni koji ga uzimaju u obzir da će ga jednog dana imati slažu se oko teze kako je VW Tiguan ono što obitelji treba – multipraktični auto sa sasvim dovoljno prostora, mehanički pouzdan i tehnički potkovan, imidžom koji spada u zonu iznad prosjeka i čak predstavlja donju granicu nekih viših prohtjeva.

Milijuni kupaca potvrdit će kroz sve ove godine kako je u trenutno daleko najpopularnijoj automobilskoj niši najveća gužva i kako u toj gužvi u C segmentu SUV-a i crossovera baš Tiguan predstavlja najčešći odabir, kako nov, tako i polovan. Ili barem orbitira kao potencijalni auto želja u glavama mnogih. No, u ovom ludom trenutku, tradicije su na velikoj kušnji.

Stoga je zanimljivo bilo vidjeti što donosi novi VW Tiguan. Auto koji kreće od osnovnih 70.000 KM za eTSI benzinac, u našem slučaju s R Line opremom i dizelskim motorom sa 193 KS košta 114.000 KM. Da, izgleda kao jako mnogo novca, ali takva su vremena. Zanimljivo je kako smo ni mjesec dana prije Tiguana vozili deset tisuća maraka jeftiniju novu Škodu Superb sa istim motorom i u najboljoj opremi, pa nam je bilo pomalo bizarno da se jedan auto oblika povišene kombi limuzine prodaje za više novca od gotovo pa statusne limuzine. No, i to je, što bi pokojni umjetnik poznat kao Prince rekao – Sign of the times! Ali i znak na nosu.

U najmanju ruku je bilo zanimljivo vidjeti kako se isti koncept motora i mjenjača (dakle 2.0 TDI sa 193 KS upregnut sa DSG mjenjačem sa 7 stupnjeva i uz pogon 4x4) ponaša u Superbu i novom Tiguanu. Rezultat? U Tiguanu je nekako živahniji, a sam auto više vozački nastrojen. Pogotovo s podesivim ovjesom.  Doduše, Superb je, na istoj platformi, ipak i nekih 60 kilograma teži, a to skupa s dugim limuzinskim repom vjerojatno čini malu, ali osjetnu razliku. Ono što smo već tada zapazili potvrđuje se i na Tiguanu, prebacivanje mjenjača na stup volana, tamo gdje su ranije bili brisači, tražit će privikavanje čak i hard core fanovima VW-a, jer su brisači sada s druge strane i funkcije su drugačije. No, to je plaćanje cijene novim platformama.

Očekivano, VW Tiguan vozi udobno i sigurno. Uđete li u njega iz nekog premium automobila slične veličine možda mu i nađete kakvu zamjerku u postavkama udobnost – vozljivost – ugođaj, ali većini vozača ovo će biti ono što zovu optimalnim i više nego dovoljnim. Možda bi i naš prigovor išao još uvijek čujnoj buci motora i guma, čak i ponekom nefefiniranom krckanju u kabini (puno je spojeva koji mogu malo zapjevati zbog upotrebe zbilja mnogo različitih materijala), ali ako umjereno glasno slušate radio ili glazbu s infotainment sustava, to vam neće smetati.

Neće vas puno smetati niti zaslon od 15 inča kojim se diči isti taj infotainment sustav, a koji se razbaškario sredinom kabine. Moramo priznati da nam je više godilo rješenje u Škodi sa tri okrugla mehanička tastera ispod ekrana, za klimu i multifunkcionalno upravljanje. Ovdje je multifunkcionalno dugme jedno i izdvojeno na središnji dio, gdje je nekoć bio mjenjač, a sve ostalo je na zaslonu i na „tač“. No, zato nam se više sviđa rješenje volana u Tiguanu, gdje nema onih okretnih tipki za pojačavanje i smanjivanje volumena glazbe, na primjer, a koja prilikom okretanja volana znaju nehotično prepasti vozača i putnike. Kod Tiguana je to na ravnim tipkama i sasvim fino funkcionira.

Bogata oprema, u moru komfornih i sigurnosnih opcija, ukkjučuje i masažu i panorama krov. Svjetla su vrhunska, ambijentalni ugođaj na visokom nivou, a ukupan dojam, u ova vremena električne revolucije i shodno tome izmjena filozofije unutarnjeg uređenja svih automobila, čisto zadovoljavajući. I dalje postoji onaj dojam kako je čitav Tiguan izrađen iz jednog komada stijene. Dobro, ovaj put uz koji kamičak kao dodatak.

Od stvari koje su nam upale u oko ističemo neobično sporo podizanje i spuštanje prozora. Možda je u pitanje neka namjerna sigurnosna fora, ali staklo prilično lijeno šeta gore – dolje. I da, za ove novce bi voljeli da su pretinci u vratima tapacirani i sa strane kabine, a ne samo prema vanjskom dijelu vrata. I malo bolju rezoluciju kamere koja ne prati visok status auta.

Još nam je u oko upao i ogroman prtljažnik od 652 litra, koji uz gomilu mjesta na stražnjim sjedalima otvara tu priču o sigurnoj karti, kako za obitelj, zbog prostora i praktičnosti, tako i zbog imidža. Kojeg neće narušiti niti dizajn, koji prati najnoviji trend Volkswagena da mu uobičajeni modeli dizajnerski vuku na ID seriju. Nije da obara s nogu, čak što više, ali barem jasno razlikuje novi Tiguan od prijašnje generacije. Ali ostaje pitanje razlikuje li ga dovoljno od konkurencije, koja je i brza i žestoka, a pritom uglavnom i relativno do osjetno povoljnija? I koliko u svemu još uvijek pomaže mitska mašina pod haubom i ona povoljna dizelska potrošnja (na testu je čak bila i malo viša od očekivane, oko 7 litara mješovito).

Mnogo toga će nam se pokazati u mjesecima koji dolaze. Volkswagen Tiguan je rijetka preostala zlatna koka njemačkog proizvođača, koja sama može svojim dobrim nastupom držati čitav koncern glavom iznad vode. No, pitanje je dokle i pitanje je gledamo li u njemu i posljednji ples neprežaljenog TDI motora? Odgovor nije toliko na samom Tiguanu i VW-u, koliko na kupcima, ali najviše na zakonodavcima i uređivačima pravila igre u EU.