Zmijuga loma, profesore!

Prijedloga za naslov bilo je dosta, atraktivna zmijsko zelena metalik boja izdvajala je naš testni Peugeot od većine drugih automobila u prometu, pa je bilo opcija da tekst naslovimo sa „Zmijski otok“, što bi u neku ruku objasnilo položaj Peugeota 308 ne samo na širem tržištu, nego i unutar game samog Peugeota, gdje modeli sa jednom nulom viška u sredini, poput 3008, sve više i više kradu kupce.

Mogli smo staviti i naslov „Zelenski“, što bi opet bila aktualna fora, jer je zeleni Peugeot 308, ovakav kakav jest, u borbu s naoko nadmoćnijim suparnikom krenuo u klasičnom rasporedu, bez „atomskog“ napada strujom – motor je benzinac, a mjenjač je klasičan šestbrzinski. Što dodatno u testnom slučaju pojačava dojam kako u rukama imamo jedan od zadnjih „pravih automobila“ kakve smo do jučer poznavali i voljeli.

Nema struje, nema hibrida (mislim, ima, ali nema ovdje na testu), nema automatskog mjenjača...jedini pravi dah modernizacije novog vremena na prvi pogled daje već poznata Peugeotova i-Cockpit digitalna instrumentalizacija, koja je i dalje većini korisnika koji ne dolaze iz Peugeotove šire familije pomalo teška za prvi kontakt, ali se vremenom nadođe.

Što se dizajna tiče, oslobođen nepotrebnih okova kojima su danas vezani dizajneri uglavnom kutijastih SUV automobila, Peugeot 308 je razigrani hatchback , krajnje ostvarenje dizajnerskih snova dječakaiz osamdesetih godina – kao da je na svijet stigao pobjednik nekog natječaja pod nazivom kako nacrtati ljuti sportski auto u klasi gradskih kombi – limuzina i preživjeti!

I zbilja, iako nosi sve obiteljske elemente novih Peugeota, 308 je otišao korak dalje u agresivnosti. Od amblema na nosu, koji je sada prigodno redizajnian (makar se ranije puno više uočavao), preko igre s LED svjelima i saćama maske, Peugeot 308 može biti ogledan primjer kako se i dalje može napraviti atraktivan automobil u svojoj klasi.

Naravno, današnji kupci koji sve više gledaju izgleda li im auto poželjno poput ormara, na prvi pogled će odmahnuti rukom i kazati kako im je 308 prenizak (1,44 metra!), preskučen, premalen (optička varka, inače je dug 4 metra i skoro 40 centimetara), ali to je, naravno danak vremenu i ukusima koje donosi. U odnosu na prethodni model, onaj koji je poprilično zakrčio naše ulice kao poželjno polovno vozilo, novi 308 je razvučen, raširen i spljošten, pa je zapravo u dobra doba prkosni primjerak koji ide mimo ostalih.

Rezultat je zanimljiv auto, koji se vozi više kao 508, a manje kao 3008. Iako ostaje u okvirima klase, uz malo mašte može vam se iznutra doimati kao da vozite neki veoma ekstravagantan kupe. Prije svega jer je vozaču i suvozaču podređeno sve. Atraktivno dizajnirano, opremljeno, čak malo i pretjerano.

Kad se uspijete spustiti u sjedalo, što današnje Ivice Kičmanovići sve teže rade, onako navikli na lakši ulazak u crossoverske siceve, moart ćete još malo poraditi na prilagodbi upravljača i sjedala da bi zauzeli sebi idealan položaj. Možda ga nećete uspjeti u potpunosti pronaći, a zato je još uvijek najviše kriv onaj Peugeotov maleni volan, koji, pogotovo ako ste ušli iz neke druge marke, traži potpuno novo navikavanje na koncept pogleda na kokpit. No, rekoh, naviknete se relativno brzo, kad si pronađete onaj položaj koji vam najviše odgovara.

U unutarnjem uređenju koje je moderno i digitalno, oštro odrezanih rubova, svemirski na neki način, i usput uređen tkaninom kao što je već poznata Peugeotova manira, pomalo štrči ručica ručnog mjenjača. U današnje vrijeme sve manje viđamo klipove koje treba šaltati, ali mnogi naš vozač ipak će se obradovati što može još uvijek momački mijenjati brzine.

Motor je, rekosmo, benzinac, 1200 kubika, ali odaje dojam neupućenom kako je pod haubom dizelaš. No, standardna je to varka koju vole prirediti trocilindarski turbobenzinci, toliko hvaljeni prije desetak godina kada je počela era takozvanog downsizeinga, a danas pomalo na ničijoj zemlji – dizelaše izbacuju gdje god mogu, njih benzince kite elektromotorima, a full električare miluju po medijima.

Gdje je danas onda turbobenzinac? Tu je, i dalje ekološki relativno prihvatljiv, nimalo prezren od strane zelenih kako dizelaši, javlja se dubokim zvukom pri svakom polasku, ali se onda utiša kao bubica. Daje dovoljno snage (130 konja, ali ga morate malo jače zavrtjeti, u čemu pomaže spomenuti turbo), ali se može voziti i dizelaški lijeno na niskim okretajima, pa je potrošnja skoro pa dizelaška. Dobro, računajte na nekih 6 – 6,5 litara sa nešto više gradske nego prigradske vožnje, što je možda litra više nego kod dizela, ali i dalje jako prihvatljivo. Uopće gledano, zamjerki motoru nema. Dovoljno se podaje što god od njega tražili.

Zbog dimenzija automobila ležanje je ugodno, auto je udoban, sjedala su peugeotski raskošno odmjerena. Nazad mogu sjediti oni do 180 centimetara, mogu i oni sa 185, ali već moraju znati uvući glavu pod krov, no po širini troje djece može komotno na more. Pritom prtljažnik ima solidnih 412 litara, pa će s ovakvim automobilom biti donekle zadovoljna kompletna obitelj.

No, ono što će svakako razveseliti mnoge u današnje vrijeme skupih automobila, ovakav Peugeot 308, čak i u atraktivnoj Olivine zelenoj boji i s gomilom sigurnosne i optičke opreme, može se kupiti za nešto više od 40.000 KM. Točnije, nešto preko 43.000. Što je prilično iznenađenje, jer se auto doim skupljim, ali i dokaz da je, unatoč atraktivnom odijelu, ipak u pitanju jedan klasičan automobil u današnje vrijeme. Što je, pogotovo kod nas, jedna velika prednost.

Pogotovo je prednost ako vam kažem da auto ima pametni ključ koji držite u džepu, a on vam se sam otvara i zatvara, a motor pokrećete na dugme. Znači, sve prave i korisne fore uključene su u cijenu!