Nissan Micra 0.9 IG-T Acenta: Redefiniranje položaja

Nissanova Micra u zadnjih nekoliko generacija vrludala je između različitih stilskih pristupa i principa, da bi u prošle godine ugašenoj inkarnaciji nekadašnjeg europskog automobila godine (1993., tada prvi japanski auto ikada s tom titulom!) zaglavila negdje između A i B segmenta, što bi narod rekao - ni tamo, ni ovamo. Dvadesetak centimetara premalena za Polo, Clio, Fiestu ili Corsu, a previše neugledna za šminkere iz urbane gerile, ostala je u drugom ešalonu izbora po srcu kupaca, iako je i po vozljivosti i po nekim idejnim elementima Micra i dalje bila najbliža od svih malih auta definiciji originalnog Mini Morrisa. 

Nova Micra je predstavljena prošle jeseni i, iako napravljena na istoj platformi kao prethodnica, iz aviona se vidi da je, od dizajna, preko pogona i ukupnog koncepta, u pitanju sada drugačiji automobil – nekadašnja malena pripravnica postala je mlađa i prpošnija (polu)sestra Renaultovog modela Clio. Da podsjetim,  Clio je također žensko ime, baš kao i Micra, pa je ispravno  govoriti o dvije sestre iz istog koncerna, makar se kod nas u govoru Clio odomaćio kao ime muškog roda.

I dok je Renaultov adut već pet godina star i već mu spremaju nasljednika, Micra je još uvijek friška. Dužinom tek nešto malo kraća od Renaulta Clio, ovako agresivno dizajnirana i moderna sada je dvadesetak centimetara duža od starog modela, očekivano je šira i nešto niža, pa zapravo predstavlja povratak Nissana u klasični B segment, bez lutanja i zaostajanja u stilu i veličini. Važno je napomeniti da nova Micra uvijek dolazi s petoro vrata i da se zadnja bočna vrata otvaraju kao i kod Renaultovog pulena – skrivenom kvakom gore visoko kod prozora. Ima još nekih obiteljskih poveznica, ali općenito je Micra dizajnirana posve „nissanovski“, što uključuje ne samo prednja svjetla u stilu Qashqaija, nego i čitav niz detalja koji kao da su preseljeni s većih i uglednijih modela kuće.

S Renaultom dijeli motorizaciju, pa je u testnoj Micri za pogon zadužen 0,9 litarski trocilindraš s turbo punjenjem. Pravo čedo „downsizeinga“ (radnim obujmom manji od motora Yuga 45!) danas radi u svim manjim modelima Renault – Nissan alijanse i u svakom od njih se, moramo napomenuti, solidno iskazuje, iako ovisno o podešenosti sklopa motor - mjenjač i težini automobila postoje određene nevelike razlike u stvarnom osjećaju u vožnji pojedinih modela. Testirana Micra je teška pedesetak kilograma preko  tone i turbo verzija sa 90 KS se, unatoč ne baš zanemarivoj masi, relativno lako obračunava sa svim zadacima koje pred auto postavlja vozač svakodnevnih, da ne kažemo prosječnih prohtjeva.

 A to podrazumijeva sasvim solidnu živahnost po gradu i priličnu agilnost na otvorenoj cesti, gdje Nicra pokazuje volju za jurnjavom tamo negdje do 140 km/h, kada obujmom malen motor ipak počinje pokazivati limite. Međuubrzanja su, zahvaljujući turbu, sasvim zadovoljavajuća, pa se Microm dadnu bez velikog iščekivanja i straha prestići i veća i renomiranija kola, pogotovo ako auto nije preopterećen putnicima i prtljagom. To znači da vam neće biti problem ni kamioni ili autobusi, jer turbak lijepo odgovara na gas i gdje vi nogom, on skokom! Dakle, po našim cestama nemajte straha da će vam 0,9 litarski motor biti premalo.

Druga strana medalje je da vas mali turbak lako povuče da ga gazite, ozarite se kada čujete karakteristični zvižduk turbine, pa ako se probudi vozač u vama onda rezultat zna biti puno viša potrošnja od deklarirane. Smanjite li doživljaj, Micra će biti zadovoljna i sa malo više od 6 litara na sto kilometara u prosjeku (proizvođač deklarira i litru skromnije) , ali ako joj se skroz odate, eto vas lako i iznad 8,5, pogotovo ako ste poslovično nervozan vozač po gradu!

Iako i ova Micra važi za jako solidno izrađen model, što se osjeti na odličnoj zvučnoj izolaciji za jedan ipak nevelik auto, zanimljivo je da trocilindraš pri paljenju malo protrese karoseriju, što zna zbuniti jer start podsjeća na dizelski motor. No, jasno je da benzinski trocilindraš, kao i svi motori sa neparnim brojem cilindara imaju malo teže buđenje, slično dizelašima, pa ni ovdje, eto, nema iznimke. No, nakon toga je sve benzinski, čak i prilično visoki okretaji u koje turbo utjera motor na višim brzinama. Mjenjač je na nivou, pet brzina jerazmjerno  kratko proračunato, pa je posezanje za ručicom ugodna potreba, jer ručica je lijepo oblikovana i hodovi su taman.

Kompletna unutrašnjost je prilično razigrano dizajnirana, vidi se tendencija ka premium ugođaju (materijal poput tkanine koji ide čitavom sredinom instrument ploče i seli se na vrata i koji otvara interijer „u struku“, premiumski smještena središnja info jedinica), sjedala su lijepo skrojena, a volan ima idealan oblik, po uzoru na veće i sportskije modele iz kuće Nissan, ali su nam za potpun ugođaj ipak nedostajali koža na volanu, start/stop sustav paljenja bez ključa i kamera za vožnju unatrag. Jednostavno, ovako dizajniran auto bez ta tri, danas ne više neuobičajena elementa nekako je nedorečen, te preporučujemo da, ako se odlučite za kupnju Micre obavezno uključite navedeno na listu opreme.  

A lista je dugačka i preferirane razine opreme zadovoljit će i probirljivije, a u najvišim nivoima mazit će vas sva sila elektronskih pomagača i sigurnosnih elemenata, no tada Micra, da se ne lažemo, postaje preskupa. Nivo opreme koji smo vozili je Acenta, u prijevodu sasvim solidna oprema koja uključuje sve što vam danas od automobila treba i jedino što nam je falilo je gore navedeno. U Acenti je klima ručna, ali objektivno u manjim autima je razlika između ručne i automatske klime svedena tek na pitanje nekakvog nebitnog prestiža, dok ručlna klima čak zna biti i efikasnija. Startna cijena je, dakle, u ovoj opremi 24.600KM, a sa doplatom za metalik boju i Nissan Connect sustav s navigacijom i još nekim kozmetičkim dodacima cijena se popela na 26.700 KM (testni primjerak), a kome to nije dovoljno uvijek može ići na viši paket, ali tada se Microm ozbiljno zalazi u cijenovni rang u kojem se može pazariti prilično dobro opremljen veći auto.

Faktički, Nissan Micra je nazivno zamijenila ne jedan, nego čak dva modela – staru Micru i Nissan Note, koji je u prvoj verziji bio fantastičan mali jednovolumen, a u drugoj generaciji izgubljen u neautentičnosti, pri pokušaju da se kutijasti oblik svede na manju mjeru. Prvi Note je bio idealan za manje gradske obitelji, znači roditelji s jednim ili dvoje djece, dok je drugi nekako umanjio odlike prve generacije, tako da Micra novom filozofijom donekle pokriva taj segment koji je pokrivao drugi Note. S tim da nazad u novoj Micri odrasli mogu sjediti samo na kraće relacije, jer se prostranost stražnje klupe i svega oko nje nadovezuje na isti problem koji ima Renault Clio. Iako sama klupa nije ni uska ni niska, spuštena linija krova ubija volju za sjedenjem viših osoba.

No,  zato se sprijeda sjedi u najmanju ruku bogovski. Ni traga klaustrofobiji, sve je lijepo i široko, a koliko se nije štedilo na prostoru sprijeda govori i činjenica da su dva velika instrumenta iza volana veliki skoro k'o tepsije. Mislim da većeg brzinomjera i okretomjera trenutno nema ni u C segmentu, a moglo bi se diskutirati i o D segmentu. Posebno ističemo izdašan prostor za noge, a Micra ima jedan od najbolje riješenih središnjih stubova, ne samo u svom segmentu, nego i uopće, jer su mu rubovi tapacirani i koljeno, čak i ako ste viši od 190 cm, meko naslanjate na rub konzole, pa provjereno na duge staze neće biti neugodnog osjećaja i boli u koljenu noge koja je na gasu. Ističemo ovo jer je jedna od stvari koju konstruktori lako zaborave, a jako je važna za vožnju, upravo ta središnja konzola, čiji rubovi znaju biti baš loše izvedeni i smetaju višim vozačima, ma koliko dobro namjestili sjedalo.

Funkcije središnjeg displeja i komande na volanu su za vlasnike Nissana intuitivne, ostali će se morati malo naviknuti. Zvučnici u testiranom automobilu sjajno su odrađivali posao i, čak i bez cijenjenog Bose sustava, koji se nalazi u najbolje opremljenim verzijama, audio – sustav u ovohj Micri je jedan od najugodnijih koje smo testirali.

Micra je u vožnji solidna, karoserija je čvrsta i preko najgorih rupa i ležećih policajaca, udobnost je odlična za veličinu vozila, nema lupkanja po rupama i neugodnih čvrstih zvukova koji završavaju na vilici putnika, kao što zna biti slučaj kod nekih drugih marki.  Vozljivost i udobnost čak i rastu s povećanjem brzine. Na otvorenoj cesti Micra je sigurna, lako drži pravac, iako su joj granice nešto niže postavljene nego kod automobila iz germanskih grupacija. Ali, te granice ionako će dodirivati tek neoprezni i jako nervozni vozači.

S motorom 0,9 i 90 KS Micru smo potjerali do 175 km/h, ali ponavljamo, najudobnije se osjećate u njoj do 140 km/h, jer već tada i motor krene probijati visokim tonovima. Ne, nije u pitanju galama u kabini, čak što više, Micra unutra ostaje tiha i na toj brzini, nego samo znak motora da ima granicu. Kočnice su OK, a u testu naglog izbjegavanja prepreke na putu pri 90 km/h  (ovaj put, nažalost stvarna mrtva lisica) Micra je prošla sa solidnom ocjenom 4+

Kao zaključak, recimo i to da je Micra privlačila poglede prolaznika, njezin dizajn oštrih rubova i mišićavih kontura očito privlači ljude. Sreća je u svemu što Nissani općenito ne privlače lopove, a nude gotovo pa jednaku zadovoljštinu vlasniku kao i od kradljivaca cijenjene marke. Tako da je jasno da nisu ni među najpovoljnijima cijenom, ali nisu ni u domeni bezobrazluka. Više informacija o Micri i ponudi novih Nissan automobila pronađite na GUMA M službenoj stranici.