''Mrtvara'' puna života

Mercedes je zadnjih godina redefinirao ponudu obiteljskih vozila, pa je pri vrhu dokinuo Viano, što je bila zapravo priča o dostavnom Mercedesu Vito u putničkoj verziji, a odavno smo već zaboravili R Klasu, tako da je V Klasa zapravo Mercedesov odgovor na pitanje svih onih koji traže prijevoz za sebe i još, recimo, sedam, osam ljudi, plus prtljag za sve. Kad malo bolje razmislite, nijedan karavan, nijedan SUV, nijedna limuzina, pa ni jedan preživjeli monovolumen to vam ne mogu priuštiti, nego samo stari, dobri „kockasti“ kombi.

Naravno, ponuda kombi vozila na tržištu i dalje je velika, ali tek rijetki će uspjeti pretvoriti svoj adut u, doslovce, kombi – limuzinu. Taj polu – kamionski, polu-dostavni osjećaj nekako se uvijek ispostavi neukrotivim, ponajviše zbog pozicije sjedenja za volanom i nedostatkom haube pred vozačem, tako da, ma što učinili na oplemenjivanju unutrašnjosti, nekako duh radničke klase izbija iz ovih praktičnih vozila. Klizna bočna vrata, redovi sjedala u nizu i njihovi uspravni nasloni samo još pojačavaju dojam, no činjanica je da ne postoji veći i praktičniji prostor koji prevozi ljude i robu na daljinu, a pritom još uvijek nije autobus – što znači da se i dalje prilično lako, sa običnom vozačkom dozvolom, s njim može manevrirati i po gradu.

Dakle, V Klasa je i dalje namijenjena svima, dakle baš svima, koji imaju potrebu za prostorom i prijevozom većeg broja ljudi i nalaze sve ostale automobile na tržištu premalenim za to, a minibusi su im ipak preveliki. Mali sportski klubovi, velike obitelji s puno djece i fleksibilne tvrtke s malo zaposlenih, koje svoj tim svako malo šalju okolo, te taksi službe koje žele biti nešto drugačije od drugih – to su potencijalni kupci ovog automobila! Da, V Klasa je, ponavljamo, automobil. I da, još uvijek vuče veze sa dostavnim Vitom, ali se trudi da što više utekne od njegovog radničkog porijekla.

Da bi se pobjeglo od imidža dostavljača, Mercedes je odlučio maksimalno ušminkati V klasu detaljima koje dijeli sa Mercedesovim limuzinama, pa ćete, pogotovo ako imate priliku voziti ovakav primjerak kao naš, koji je opremljen AMG detaljima, zapravo ostati zapanjeni kako mu neke stvari dobro leže. Nekada davno bilo bi pomalo groteskno vidjeti sportske dodatke na kombi vozilu, pogotovo još neke luksuzne, ali maska, svjetla ili felge doista V Klasu oplemenjuju u pravom smislu. Naravno, nije V Klasa pritom profinjena poput E Klase ili, da ne pretjerujemo previše, S Klase, ali im se, ukupno gledajući, sada najviše primakla.

Ulazak u kockasto vozilo je pomalo „kamionski“, to morate činiti penjanjem, što će biti bliže onima koji su imali priliku posjedovati ili voziti legendarni G Model, nego onima koji stalno voze samo „mala auta“. Ogromna instrumentna ploča sada je oplemenjena otvorima ventilacije kakvi su u svim modernim Mercedesima, ali se na instrumentima i središnjem zaslonu ekrana multimedije ipak vidi da V Klasa ne slijedi zadnje krikove mode samog Mercedesa. Grafika i mogućnosti puno su slabije nego na nedavno testiranoj B Klasi, ali i dalje teško da ćete naći tim stvarima bolje opremljeno vozilo u ovoj klasi, gdje V Klasa i nema neku izraženiju konkurenciju.

Kako smo vozili „napucanu“verziju, onda smo imali mnoštvo luksuzno – sportskih dodataka, pa čak i papučice u sportskom looku. Tako da nam se, pogotovo nakon što smo spustili guzove u kožna sjedala, čak načas učinilo i da smo u trkaćem kombiju. V Klasa se prilično jednostavno vozi, kockasta je i baš zato je pregledna, a kamera za vožnju unatrag objašnjava sve što eventualno ne vidite. Čak i ako inače niste nikad vozili kombije, brzo se naviknete.

Bez obzira koliko sjedala bila mercedesovska, ona su ipak nešto uspravnija i kraćih površina za sjedenje nego li je to slučaj u Mercedesovim limuzinama i SUV-ima. To će najviše smetati vozača, koji će se osjetiti i pomalo skučeno ukoliko je viši i teži po gabaritima. Eto, baš tu V Klasa najviše odaje svoj primarni dostavni gen – naime, dojma smo da je ovo vozilo u kojem vozač najmanje uživa u odnosu na putnike, koji se na svojim sjedalima osjećaju prilično komotno i putovat će udobno. Naravno, nemojte pomisliti da je vozaču pritom loše, ali je razlika između njegovog stupnja uživancije u odnosu na putnike sigurno manja nego u slučaju kada ste vozač SUV-a ili limuzine.

Što, opet, ne znači da se i vozač ovdje neće zabaviti – pogotovo ako vozite snažnije verzije. U svim slučajevima govorimo o dizelskom motoru u simbiozi sa automatskim mjenjačem (ručica iza volana), ali najsnažniji V300d, koji smo imali na testu, razvija čak 239 KS, pa je, ma kako to čudbnovato zvučalo za ovaj oblik i gabarite auta, skoro na granici sportskog. Stisnete gas, a mrcina zagalami i pojuri...sve do 200 km/h. A ako vam se baš utrkuje, znajte da će vas, s pedalom gasa do poda, ova kocka od 0 do 100 km/h ubrzati za samo 7,9 sekundi! Pritom se Mercedes hvali kako prosječna potrošnja neće prijeći 6 litara dizela na 100 kilometara, a mi smo imali premalo vremena da uradimo ozbiljne testove potrošnje, pa ćemo im vjerovati, makar je osjećaj na testu, a i prema pokazivanju putnog kompjutora, bio takav da je ipak malo više gutao. No, testovi i služe da se iz auta izvlači maksimum.

Kada je riječ o maksimumu, bočna klizna vrata se otvaraju i zatvaraju uz pomoć struje, na to se čak treba malo i navikavati. No, baš kao i u slučaju s nedavno testiranom B Klasom, ključ nije hands free, nego morate stalno tipkati ukoliko želite otključati auto. Pristup stražnjoj, trećoj klupi, je dovoljno dobar, tako da klaustrofobije neće biti čak i kad su stražnja stakla ovako zatamnjena ili kad je unutra sve presvučeno crnom kožom. Vrata prtljažnika su masivna i otvaraju se također na struju, ali nas je malo začudilo kako se ne otvaraju dovoljno visoko, pa viši od 185 centimetara moraju definitivno paziti glavu. Osim toga, zamjerke idu i ponegdje jako jeftinoj i ne baš dobro uklopljenoj plastici – ovo prvo je očito danak genetskom porijeklu, a ovo drugo danak činjenici da testni auto već ima zavidnu kilometražu.

Ono što treba znati je da V klasu možete opremiti i ptičjim mlijekom – ako imate novca možete je zakucati skoro do 150.000 KM, možete birati pogon na sva četiri kotača ili standardno na zadnje kotače, možete birati raspored sjedala i njihov broj – kod nas su u drugom redu, recimo bila dva, ali možete birati klupu sa tri, pa onda i arhitekturu između sjedala prilagođavati i opremati po želji – volja vam električni priključci, hlađeni pretinci i slično... možete birati panoramski ili obični krov, a od sigurnosne opreme sada su tu aktivni tempomat, zatim pomagači za prepoznavanje drugih sudionika u prometu, sustav automatskih svjetala, sustav za kontrolu stabilnosti V Klase i pri jakim udarima vjetra (veoma važno kod ovakvog oblika vozila)...

Vizualna oprema vozila također će vam uzeti lovu, pogotovo želite li eksperimentirati s oblikom i veličinom felgi, spuštanjem ovjesa po tvorničkim standardnima i slično. No, to je nešto što se kod Mercedesa zna oduvijek. Voziti Mercedes, pa makar bio i ovakav „kombi“, stvar je prestiža, a prestiž se, je l', plaća.  Ako vam je ovakav auto zbilja potreban, onda nećete imati dilemu, jer V Klasa je jedan od onih automobila koji se kupuje na duge staze. Pritom ćete uvijek imati stare tetke koje se pomalo plaše oblika ovakvih auta, jer im prizivaju kola za konačni počinak, te one koji će vas zvati „građevincima“. I jednima i drugima samo isporučite račun pred nos, čisto, onako, informativno. Ili ih malo provozajte u kožnim sjedalima. S gasom do poda! I drugi put im recite da obavezno obuku odijelo i kravatu, jer u ovakvim autima se takvi voze.