Prema službenim podacima Grada Mostara, u 2020. godini bilo je registrirano 41.379 cestovnih motornih i priključnih vozila, što predstavlja rast u odnosu na 2016., kada ih je bilo 37.470. S obzirom na višegodišnji trend porasta broja vozila u usporedivim gradovima u BiH, koji se kreće između 2 i 3 posto godišnje, procjenjuje se da Mostar danas ima oko 46.000 do 48.000 registriranih vozila, odnosno približno 47.000 u 2025. godini.
Na rast broja vozila utječu prije svega povećanje životnog standarda, kontinuiran priljev stanovništva te činjenica da velik broj radnika iz okolnih općina registrira vozila u Mostaru.
Građani s kojima smo razgovarali ističu kako im je sve teže putovati kroz grad.
"Putujem s jednog kraja na drugi više od sat vremena, čak i izvan uobičajenih termina špice", kaže jedan od sugovornika.
Mnogi naglašavaju kako gužve više nisu rezervirane samo za jutarnje i poslijepodnevne sate, nego su prisutne tijekom cijelog dana. Drugi pak smatraju da je takvo stanje očekivano u gradu s tolikim brojem stanovnika.
Sve je više vozila na mostarskim ulicama, što dovodi do učestalih gužvi i opterećenja gradskih prometnica. Kao glavni razlozi rasta prometa ističu se porast životnog standarda i kupovne moći, percepcija automobila kao statusnog simbola te nedostatna učinkovitost javnog prijevoza, zbog čega se građani i dalje u velikoj mjeri oslanjaju na vlastite automobile.
Istodobno, gradska infrastruktura ima ograničenu mogućnost apsorbiranja sve većeg broja vozila. Koliko god se prometnice širile ili optimizirale, pritisak na cestama ostaje visok.
Dodatni teret stvaraju i svakodnevne kratke relacije koje se najčešće obavljaju automobilima, premda bi se mnoge od njih mogle zamijeniti pješačenjem ili drugim oblicima prijevoza. Slično vrijedi i za prijevoz djece u školu, koje je u većini slučajeva moguće dosegnuti pješice.
Stanje prometa u Mostaru u mnogočemu je zrcalo našeg društva: tamne asfaltne površine, izblijedjela horizontalna signalizacija, zbijeni nogostupi i svakodnevni zastoji stvaraju sliku grada koji se nosi sa sve većim prometnim pritiscima. Promet možemo sagledati kroz pet razina:
1. Osobna razina – ''samo ću kratko!''
Mnogo je osobnih navika koje doprinose prometnom kaosu. Mostarski vozači često za najkraće relacije sjedaju u automobil, dok se u većim gradovima lako odluče na dulje pješačenje ili javni prijevoz. "Sva četiri" zaustavljanja, stajanje bilo gdje i bilo kada, te nepoštivanje osnovnih pravila – poput korištenja pokazivača smjera, pravodobnog kretanja na zeleno, propusnosti sporednih ulica i pravilnog prestrojavanja – stvaraju svakodnevne kolone.
Svaki vozač, biciklist i pješak može doprinijeti protočnosti prometa. Nisu svi zastoji rezultat nečijeg neznanja ili nerada – često je problem jednostavno nedostatak kulture i odgovornosti u prometu. Nažalost, mnogi najgori primjeri upravo su u najfrekventnijim gradskim zonama.
2. "Plava" razina – Prisutnost i djelovanje policije
Nekadašnji "pozornik" danas je gotovo nestao s ulica. Uloga policije u reguliranju prometa uglavnom je pasivna, a rijetko se mogu vidjeti policajci koji tijekom najvećih gužvi aktivno upravljaju prometom. Kada se to iznimno dogodi, nerijetko zbog nedostatka iskustva nastaju još veći zastoji.
Dosljedna i stroga primjena zakona o parkiranju, zaustavljanju i ostalim prekršajima značajno bi smanjila prometne devijacije. Moderni sustavi nadzora, uključujući pametne kamere i automatizirane kazne, ubrzali bi "preodgoj" vozača. U praksi, najuspješnija lekcija za mnoge ostaje upravo ona "u plavoj omotnici".
3. Razina lokalne samouprave – Nedostatak studija, plana i logike
Mostar već desetljećima nema sveobuhvatnu prometnu studiju – ključni dokument koji analizira prometne tokove, kapacitet ulica, planove razvoja i konkretna tehnička rješenja. Posljedica tog vakuuma je niz ad hoc odluka bez strateške vizije.
Primjeri su prečesti:
– pretvaranje važnih ulica u šetnice bez alternativnih pravaca
– rješavanje prometnica četverotračnog kapaciteta jednostračnim križanjima
– improvizirana i privremena rješenja koja postaju trajna
– raskrižja koja nisu logična ni pregledna, zahtijevaju nagle odluke i manevre na minimalnoj udaljenosti
Dodatnu zbrku posljednjih godina stvara nelogičan "crveno–zeleni val" semafora. Teoretski bi trebao povećati protočnost, ali u praksi se često događa obrnuto: niz semafora koji su sinkronizirani nasumično, valovi koji počinju u krivo vrijeme, te promjene ciklusa koje nemaju veze s realnim prometnim opterećenjem. Umjesto rasterećenja, vozači dobivaju niz zaustavljanja, što dodatno usporava prometni tok.
Sve to dovodi do toga da ni jedno pojedinačno križanje nije "krivac", ali zajedno tvore sustav koji ne može zadovoljiti potrebe grada.
4. Viša razina – magistralne ceste i odnosi nadležnosti
Grad nema punu ingerenciju nad magistralnom cestom M17, jednom od glavnih veza sa svijetom. No, iako nema završnu riječ, dužan je sudjelovati u planiranju, davanju uvjeta, provođenju javnih uvida i pripremi dokumentacije za infrastrukturne projekte.
Primjeri neuspjeha vidljivi su na južnom i sjevernom ulazu u grad. Južni ulaz, unatoč investicijama, i dalje stvara kilometarske kolone, dok je sjeverni ulaz jedini funkcionalni pristup Mostaru sa sjeverne strane – bez vijadukta, tunela ili rješenja koje bi omogućilo adekvatnu protočnost. Umjesto toga, predlažu se kružna raskrižja kapaciteta sličnog onima koji već godinama stvaraju zastoje.
Planirana izgradnja dionica autoceste na koridoru Vc ublažit će dio prometa, ali postoji realna opasnost da se upravo to koristi kao alibi za skromna, nedovoljna prometna rješenja u gradu.
5. "Back to the Future" – što sada?
Kritizirati je lako. Nuditi rješenja – teško. Jasno je samo jedno: dosadašnje stihijsko upravljanje prometom nije dovoljno. Mostar postaje prometno preopterećen grad, a rast broja osobnih vozila i opterećenje glavnih pravaca zahtijevaju strateški pristup.
Grad mora potražiti stručnu pomoć, izraditi prometnu studiju, usvojiti dugoročne planove i osigurati da svaka buduća vlast poštuje prethodno postavljene standarde. To uključuje i razvoj park-&-ride sustava, kvalitetan javni prijevoz, strože reguliranje prometa u staroj gradskoj jezgri i modernizaciju signalizacije.
I na kraju: prometna (ne)kultura ne može biti opravdanje za bahatost u prometu. Svi – pješaci, biciklisti i vozači – imaju jednaku odgovornost doprinijeti sigurnosti i protočnosti prometa, jer kako glasi poznata misao: "Izvadi najprije brvno iz oka svoga..."
