Pola stoljeća Peglice

Napraviti nasljednika automobila koji je tijekom godina prisutnosti na tržištu stekao kultni status vrlo je težak zadatak. Fiat 500 Nuova u svojih 15 godina prisutnosti na tržištu postao je ikona talijanske motorizacije poslijeratnog doba. Stoga je nasljednik Fiat 126 morao biti pažljivo promišljen i karakteristikama ne daleko od uzora s kojim se zapravo paralelno proizvodio još pune tri godine, piše Revija Hrvatskog autokluba.

Nasljednik legende

Nasljednik legende bio je ujedno i rastanak legendarnog Dante Giacose sa Fiatom, a ovdje je stari mag dizajna dao osnovne smjernice minimalističkog koncepta za sedamdesete.

Za dizajn karoserije pobrinuo se Sergio Sartorelli koji je za Fiat odradio i dizajn modela Ritmo. U ovom slučaju Sartorelli je napravio sintezu svojih ideja s Giacosinim smjernicama, a uz što ćemo straga prepoznati i elemente koncepta Fiat City Taxi kojeg je dizajnirao 1968. Pio Manzù. Dizajnerski je izvučen maksimum iz te stare kutijaste koncepcije obilježene motorom straga i stražnjim pogonom.

Treba istaknuti da je 126 vanjskim dimenzijama prerastao tri metra, odnosno za 84 mm nadrastao je model 500, a još je uvijek za koji centimetar bio kraći od modela 600. Da bi lakše vizualizirali Fiat 126 bio je sa svojih 3054 mm dužine za 69 mm duži od primjerice današnje Toyote iQ! Tek u interijeru mogli ste prepoznati sve prednosti koje je Fiat 126 nudio. Ovdje treba naglasiti da se konačno moglo reći da je unatoč minimalizmu ovo bio automobil za 4 odrasle osobe gdje oni straga nisu morali nakon vožnje posjetiti kiropraktičara.

Privid luksuza

Premještanjem rezervara goriva ispod stražnje klupe, prtljažnik smješten sprijeda sada je nudio pristojnijih stotinjak litara. Fiat se u konstrukciji karoserije vodio rješenjima koja su predstavljena na studiji sigurnosnog automobila E.S.V. predstavljenog iste 1972. kada je javnost ugledala i Fiat 126. Poprečnim i uzdužnim ojačanjima karoserije ojačana je kabina putnika koja je sprijeda i straga bila zaštićena zonama gužvanja koje su apsorbirale veći dio energije sudara. Dodatni detalj bio je sigurnosni upravljač te činjenica da je instrumentalna ploča bila presvučena spužvastom umjetnom kožom.

Vozačev kokpit sastojao se od tek jednog okruglog instrumenta u kojem su bili integrirani brzinomjer, putomjer, mjerač nivoa goriva i kontrolne lampice. Ovaj privid luksuza dopunjen je sjedištima presvučenim umjetnom kožom koja su bila donekle udobna, ali ne i sportski profilirana. S nostalgijom se danas prisjećam i detalja u središnjem tunelu između sjedišta na kojem su bile smještene dvije poluge – jedna je služila za paljenje motora, a drugom se regulirao „čok“. Što se tiče dodatne opreme uz doplatu tu ste mogli računati tek na sportskije profilirana sjedišta i stražnje bočno staklo s mogućnošću otvaranja.

Grijanje kabine

Podvozje modela 500 praktično je bilo istovjetno Peglici. Isti osovinski razmak i isti ovjes nadopunjeni su tek poboljšanim motorom i mjenjačem. Straga ugrađeni dvocilindarski zrakom hlađeni motor obujmom je narastao na 594 ccm uz sada raspoloživu snagu od 23 KS.

Kod četverobrzinskog mjenjača sinhronizirane su sada druga, treća i četvrta brzina. Do maksimalne brzine od 105 km/h automobil težak 900 kg trebao je beskrajnih gotovo minutu vremena! No, po pitanju zaustavljanja bili ste sigurniji zahvaljujući uvođenju dvokružnog kočionog sistema uz bubanj kočnice na svim kotačima. Uz spomen potrošnje oko 5,4 l/100 km jasan nam je i aspekt ekonomičnosti koji je ovaj spartanski projekt imao sedamdesetih godina.

''Ono što do danas nisam shvatio kod Peglice bio je sistem grijanja kabine'', piše Marijo Zrna za Reviju. Iz motora je u kabinu upuhivan topli zrak, a ta zračna struja se sudarala s hladnim zrakom kojeg je sprijeda upuhavao ventilator. Naposlijetku ste morali zaštitnu gumu oko ručice mjenjača namjerno potrgati kako bi dobili topli zrak u kabinu vozila. Za Italiju Fiat 126 nije bio nacionalni simbol, ali je zato taj status u Poljskoj imao 126p. Licencni produkt od 1973. u Poljskoj je proizvodila tvrtka FSM i zahvaljujući niskoj cijeni ovaj mališan popularno nazvan Maluch postao je sinonimom masovne motorizacije Poljske i Istočne Europe. Već 1974. je predstavljena verzija 126 sa krovnim otvorom prekrivenim platnom, a kasnije je njemačka tvrtka Pop oko 700 primjeraka 126 BIS pretvorila i u atraktivne kabriolete. Kabriolet konverziju radio je i poljski Bosmal koji je producirao tek oko 500 primjeraka.

126 Personal

Prva i jedina evolucijska etapa talijanske verzije dogodila se 1976. predstavljanjem Fiata 126 Personal. Peglica je sada prepoznatljiva po karoseriji obrubljenoj gumenim lajsnama uz i dodatak crnih obloženih branika i s novim naplatcima kotača. Vozač je dobio i novi kokpit, a Personal je raspolagao s motorom obujma 650 ccm i snage 24 KS. Krajem 1978. Fiat je producirao specijalne lifestyle serije Black i Silver, a početkom 1980. u ponudi su Red i Brown. U svibnju 1985. kompletnu proizvodnju modela 126 s zrakom hlađenim motorom preuzima poljski FSM koji 1985 uvodi paljenje na ključ uz i dodatak masivnijih plastičnih branika. Prijelazno razdoblje do nasljednika kojeg je utjelovio Cinquecento 1991. Fiat je premostio sa 126 BIS. Tu je najvažnija tehnička novost bio adaptacija dvocilindarskog motora hlađenog vodom sa 700 ccm i 26 KS. Uz neke dizajnerske korekcije time je produžen život Peglice, ali ova verzija nije naišla na razumijevanje kupaca.

Fiat 126 nikada nije dosegao popularnost kao njegov prethodnik 500, čija je produkcija bila trostruko veća. Fiat 126 od 1972 do 1980. u Italiji je proizveden u 1.352.912 primjeraka. Polski Fiat 126 od 1973. do 2000. produciran je u čak 3.318.674 primjerka. Fiat 126 proizvodio se i u Austriji između 1973 i 1975 pod znakom Steyr Puch gdje je izrađeno svega 2069 primjeraka i bio je ovo posljednji austrijski Fiat u povijesti. Zastava je također sudjelovala u ovom poslu sa modelom 126, ali s nepoznatim brojčanim učešćem, piše Revija HAK-a.