Jučer su mediji objavili kako su gorski spašavatelji GSS-a Prenj iz Konjica na obroncima planine Prenj izvukli kombi s hrvatskim državljanima zaglavljen u snijegu. Navigacijski sustav vozača je usmjerio na najkraću rutu prema Mostaru i dalje prema Splitu, preko planinskog područja, što je zbog izraženih zimskih uvjeta dovelo do zastoja vozila.
Zanimljivo je kako to nije prva akcija gorskih službi spašavanja na spašavanju ili pomoći putnicima u automobilima na istom, zabačenom području istočnih obronaka Prenja. Na pitanje zašto toliko automobila, ne samo po snijegu, završi zaglavljeno desecima kilometara udaljeno od magistralnih cesta, odgovor je pomalo čudan ali jasan.
Navigacijski uređaji i aplikacije na pametnim telefonima koriste zemljovide s cestama, od autocesta, do onih lokalnih. Ne mjere visinu snijega, ne mjere "truckanje" po makadamu niti znaju stvarno stanje ceste. Mnoge preračunavaju rute prema prometnim gužvama ili zastojima i vozače upućuju na alternativne pravce.
Ako se vozite iz Sarajeva prema jugu, u slučaju zastoja na magistralnoj cesti od Konjica do Mostara, takve će aplikacije preporučiti cestu oko Prenja (preko Boraka i Rujišta). One tu cestu prepoznaju kao regionalnu i ne računaju kako je veliki dio ceste makadamski, kako prolazi liticama i najgore, kako je često zimi zatrpana snijegom.
Domaći putnici znaju kako s istočne strane Prenja baš i nema znane asfaltirane ceste. Neki jednostavno ne vjeruju aplikacijama, a mnogi se drže naučene "rute". Svi ostali koji se slijepo uzdaju u navigacijske uređaje, pogotovo stranci, potencijalne su "mušterije" gorskih službi spašavanja u Hercegovini.
