Kako su taksi vozila spasila Pariz od nadirućih Nijemaca

Prvi svjetski rat smatra se prvim ratom globalnih, svjetskih razmjera, stoga je prvotno nazivan Veliki rat ili Rat koji će okončati sve ratove. Oko 60 milijuna europskih vojnika bilo je mobilizirano od 1914. do 1918.

Prvi svjetski rat vodila su dva velika saveza. Sile Antante u početku su činile Ujedinjeno Kraljevstvo, Rusko Carstvo i Francuska te njihovi teritoriji i protektorati.

Brojne druge države pridružile su se silama Antante, od kojih su najvažnije bile Kraljevina Italija, koja se pridružila u travnju 1915., i Sjedinjene Američke Države, koje su u rat stupile u travnju 1917.

Središnje sile činili su Njemačko Carstvo i Austro-Ugarska. Osmansko Carstvo pridružilo se Središnjim silama u listopadu 1914., a godinu dana poslije to je napravila i Kraljevina Bugarska.

Do završetka rata od europskih zemalja samo su Nizozemska, Švicarska, Španjolska i skandinavske zemlje ostale službeno neutralne, iako su mnoge pružale financijsku i materijalnu pomoć jednoj strani u ratu.

Posljedice rata bile su, između ostalih, i više od 40.000.000 žrtava, uključujući približno 20.000.000 mrtvih vojnika i civila (zbog čega je to jedan od najsmrtonosnijih sukoba u modernoj ljudskoj povijesti), uslijedila je pandemija španjolske gripe koje je uzrokovalo oko 50.000.000 – 100.000.000 žrtava, a rat je prouzročio i značajna razaranja država i gospodarstava, tako da se većina zemalja našla u velikim gospodarskim krizama, a SAD je postala vodeća svjetska gospodarska sila.

Rat se vodio na nekoliko bojišta koja su naširoko okruživala Europu.

Njemački generalštab, na čelu s generalom Helmuthom von Moltkeom, nećakom feldmaršala Moltkea koji je porazio Francusku u Francusko-pruskom ratu, imao je uoči Prvog svjetskog rata samo jednu strategiju koja je mogla uspjeti – da porazi Francusku prije nego se carska Rusija uopće stigne mobilizirati.

U suprotnom bi se Njemačka morala istovremeno boriti na dva fronta – zapadnom i istočnom. Trik kojim se namjeravalo napasti Francusku sastojao se u tome da se ne napada francuska granica direktno, nego da se prvo osvoji Belgija, a onda kroz nju napadne Francuze na mjestu gdje im je slabija obrana. 

I doista, činilo se da njemački plan uspijeva. Nijemci su pregazili Belgiju bez objave rata i zarili se duboko u francuski teritorij na domak Pariza.

Međutim, uslijed prevelike brzine napredovanja napravili su fatalnu pogrešku – ostavili su bok svoje vojske nebranjen. Saveznici su to brzo iskoristili i svim se snagama suprotstavili neprijatelju.

Zapovjednik obrane Pariza upotrijebio je čak šest stotina pariških taxi-vozila (uglavnom Renaulti 8 AG) da preveze rezervne trupe na bojište. Postoje danas i povjesničari, koji vjeruju da tih 6.000 rezervista nije imalo takav značaj. Prema neki izvorima, čak 1200 malih crvenih automobila našlo se u konvoju spasa.

Bitka na Marni započela je prije 110 godina, 5. rujna 1914. i vođena je do 12. rujna. Nijemci su bili prisiljeni na povlačenje. Moltke je izvijestio njemačkog cara: "Vaše veličanstvo, izgubili smo rat."

I doista, poraz na Marni 1914. otegnuo je rat na sljedeće četiri godine. Da su Nijemci pobijedili, rat bi vjerojatno bio gotov već prve zime, a ovako je nastala duga agonija rovovskog ratovanja, u kojoj su stradali milijuni vojnika.

Bitka za Marnu bila je prva velika bitka u kojoj se pokazala odlučna uloga izviđačkih aviona u otkrivanju slabih točaka u njemačkim linijama, što je omogućilo saveznicima da to vojno iskoriste. U bitci za Marnu borilo se 2 milijuna vojnika, a 500.000 je ubijeno ili ranjeno.