Jozo Lončar i njegovi sinovi su doktori za Mercedese

Tko o čemu - Imoćani o Mercedesima. Grad s najviše Mercedesa po glavi stanovnika, pa Imoćani prvi u svijetu podižu spomenik tom kultnom njemačkom automobilu (projekt gotov, raspisan natječaj za izradu, određena lokacija), onda Imoćani u prestižnom Mercedes Classic magazinu (tiska se u milijun primjeraka) na čak jedanaest stranica, i da ne nabrajamo dalje.

A ipak se nešto zaboravilo. Tko ima toliko Mercedesa, trebao bi imati i stručne ljude koji ga popravljaju. Istina da se Mercedesi teško i rijetko kvare, ali se ipak kvare. A kakav bi to grad Mercedesa bio, a da nema i vrhunsku struku koja će se pobrinuti da im oni uvijek budu u pogonu. Eto, i to Imotski ima. I to kakvu struku! Nadaleko poznatu i priznatu.

Struku koja rukama radi u Imotskom i paralelno prati svaki novi iskorak struke u njemačkim tvornicama trokrakog giganta. Jer, mora se biti u trendu, svakim danom dolazi nešto novo.

Doktori za Mercedese

A s druge strane treba servisirati ili popravljati one stotine i stotine Mercedesovih metuzalema koji još uvijek krstare imotskim prometnicama. A kako se za dobrim konjem i prašina diže, tako u imotsku Mercedesovu doktorsku ordinaciju navrate bogme i Makarani, Splićani, pa vlasnici merđana iz susjedne Hercegovine i konačno i iz Njemačke. Jer kada Imoćani dođu na odmor iz svoje druge domovine, treba servisirati njihove limene ljepotane.

A doktorska ordinacija za Mercedese je u poznatoj Jeluši, na samom jugozapadnom ulazu u Imotski kod braće Lončara. Lončari jednako Mercedes, Mercedes jednako Lončari. To je tako od 1971. pa do današnjih dana i bit će i tko zna koliko.

I tako smo započeli razgovor s novom garniturom Mercedesovih doktora i asistenata u ordinaciji Josipa Joze Lončara, 68-godišnjeg gazde i prvog doktora iz Lončareve loze koja se počela družiti s Mercedesima. S njim najstariji sin Jakov (38) pa srednji Stipe (35) i najmlađi Petar (21). Jakov je doktor od elektronike, klime, struje i ostalih sofisticiranih pregleda i popravaka, Stipe za mehaniku i sve vezano za motor, a najmlađi Petar, kako i sam kaže, leteći je asistent.

- Ovo vam je pravi obiteljski Mercedesov posao. Ja sam završio za automehaničara 1971., a godinu poslije otvorio radnju. Iz početka popravljale se "fiće" i "stojadini", a onda došla vojska naših iz Njemačke s Mercedesima. I od tada do danas punih 47 godina samo rada s Mercedesima. Sinovi sada rade, ne da ih hvalim, ali su prva liga. Svaki dan, osim nedjelje i blagdana, od 8 ujutro do 20 na večer, 12 sati smo u radioni. Prate pedantno sve promjene iz Mercedesove ergele, sada i kompjuterske programe, a kako znadu raditi i popravke, sve ide kao podmazano. Odgovorni su i vidjeli su da se kruh može dobiti i kod svoje kuće. Samo treba znanja i volje za radit - veli gazda Jozo, koji svojim pogledom uvijek "blagoslovi" uratke svojih sinova.

- Ako nešto zapne u poslu, tu je stari, njega se upita, jer iskustvo vam je u ovom poslu zlata vrijedno. Gdje je mehanika, getriba, diferencijal, karike, duša motora, pita se Jozu, ako se napravi koji veći posao, on je taj koji pogleda jel to sve jedan kroz jedan. Tako to u nas funkcionira. Jedan bez drugoga ne možemo, ekipa uigrana do maksimuma - veli Jakov, koji se od prvog razreda osnovne škole počeo s ocem družiti u radionici.

- Ja sam vam više za popravke motora, tu sam se našao. Ujutro kada krenemo, pauza je samo za ručak i opet na posao. Tako smo se godinama naučili i sve drugo bi nam bilo nešto novo - veli Stipe.

Pitali smo meštre Lončare nešto više o Mercedesima, jer svaki od njih vozi po jednoga, a u rezervi su još dva, zlu ne trebalo. Ukupno šest Mercedesa različitih klasa i godišta.

Ćaća voli G, sinovi E klasu

- Ćaća vam obožava onu "G" klasu, džipove, jer kaže da s njim može i u Zagreb, i u lov, i uzbrdo i nizbrdo i nikada ga neće ostaviti. Čini mi se da su i Jakov i Stipe na istim valnim dužinama kao i ćaća, a ja volim E klasu. Svi smo počeli raditi s ćaćom i eto, to nam je sada životni poziv. Fala Bogu posla ima, Mercedesi će se uvik voziti, i ne samo u Imotskom - razmišljanja su letećeg asistenta Petra.

- Danas imate zanovjetljivih mušterija, hoće za svoj novac urednu uslugu, detaljni popravak. Nitko od nas trojice nije ni omirisao Njemačku, ali smo uvijek u toku s Mercedesovim trendovima, jer svakim danom dolaze nam i novi tipovi Mercedesa. Prati se sve, posebno elektronika, trebate imati nove programe, sve je sofisticirano. Kada je Mercedes u pitanju, u nas ne smije biti tajne ni u čemu. Znadete onu kako ništa nije savršeno od čovjeka pa nadalje.

Tako se kvare i najnoviji Mercedesi, istina daleko manje nego ostali automobili, pa morate mušteriji odgovoriti. Nikada nam se nije dogodilo da nekoga vratimo i kažemo da nismo znali napraviti to i to. Ako treba novi dio, on se mora stvoriti i zamijeniti u terminu koji smo rekli mušteriji. Danas vam je tržište mušterija izbirljivo - veli Jakov.

Lončari do sada nisu zajedno imali niti dana godišnjeg odmora, u njih se radnja otvara točno u 8 izjutra, zatvara točno u 20 sati. Ljeti se nekada i produži, ovisi ako je nekoj mušteriji hitno, no njihova automehaničarska radnja odmah nakon završetka poslova prava je apoteka, uredna i čista. E, pa sada jel' ovo Njemačka ili Imotski, pitate se!? Po Lončarima, meštrima za popravke Mercedesa, Imotski bi mogao biti komotno u Njemačkoj.