Zašto je hrana toliko skupa? ''I u Monte Carlu je jeftinije nego u Hravstkoj''

Sve dok su potrošači spremni platiti cijenu nekih proizvoda, ne bune se i ne pokreću akcije da kažnjavaju trgovce na način da manje kupuju, oni imaju prostor da cijene i dalje drže visokima - smatra stručnjak za hranu i poljoprivredu Miroslav Kuskunović.

U srijedu je Državni zavod za statistiku (DZS) objavio podatke o stopi inflacije u srpnju koja je, mjerena indeksom potrošačkih cijena, iznosila 2,3 posto na godišnjoj razini, dok je na mjesečnoj, u odnosu na lipanj, ostala ista, piše Hina.

To je ujedno najniža stopa inflacije u Hrvatskoj od lipnja 2021. godine.

''Ljudi ne osjete usporavanje inflacije''

Kada se govori o inflaciji, odnosno rastu cijena, građani u prvom redu misle na ono na što najviše troše, a to je hrana.

Prema DZS-u, u srpnju je rast cijena u kategoriji “hrana, piće i duhan” iznosio 1,9 posto. Građani, međutim, osjete znatno veća poskupljenja hrane, pogotovo u ovo doba godine, jer je postalo uobičajeno da cijene hrane rastu uoči i tijekom turističke sezone.

“Iako statistike pokazuju usporavanje rasta cijena, potrošači i dalje to ne osjete i dojam je da su cijene i dalje previsoke i da ne prate pad cijena kakav je u drugim zemljama Europske unije”, kaže nam analitičar tržišta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Miroslav Kuskunović.

Pročitajte još

Jesu li "divlje" cijene u Hrvatskoj došle na naplatu: "Neće ovo biti najlošija sezona, već je"

Cijene svježeg voća i povrća znatno veće

Ovoga ljeta, dodaje, to se posebno odnosi na dvije vrste namirnica.

''Cijene sezonskog voća i povrća veće su nego što su bile prošle godine i izazivaju revolt kod potrošača koji troše sve manje voća i povrća upravo zbog visokih cijena'', kaže.

Razlog tomu su problemi koje Hrvatska ima s vlastitom poljoprivrednom proizvodnjom i organizacijom tržišta poljoprivrednih proizvoda.

''Dok s jedne strane imamo situacije da poljoprivrednici moraju uništavati svoje voće i povrće jer ga ne mogu plasirati u trgovine, s druge strane stižu nam ogromne količine tržišnih viškova voća i povrća po nižim cijenama iz brojnih zemalja EU-a, a posebno iz zemalja regije. No te niže cijene ne odražavaju se na niže cijene za krajnjeg potrošača'', napominje Kuskunović.

I u Monte Carlu hrana jeftinija nego kod nas

Najočitiji dokaz da je cijena hrane u Hrvatskoj i dalje visoka, osobna su iskustva ljudi koji putuju u druge zemlje i tamo uspoređuju cijene s ovdašnjima. Kuskunović kaže da ti ljudi u pravilu budu šokirani saznanjem koliko je Hrvatska skuplja u odnosu na druge, čak i mnogo bogatije zemlje EU-a.

“Prije nekoliko dana jedna kolegica, bivša novinarka, zvala me iz Monte Carla i Marseillea gdje je nakon obilaska trgovina i tržnica zaključila da su tamo cijene daleko niže nego kod nas. Pitala me kako je to moguće i kako to da se kod nas ništa ne poduzima po tom pitanju. I ja ovih dana boravim u Beogradu gdje svaka malo veća trgovina nudi čak sedam vrsta lubenica – žute, narančaste, bez koštica i slično, skoro isto toliko vrsta dinja, a šljive koje se ovdje nude jeftinije su i 50 posto i više, a izuzetno su dobre kvalitete u odnosu na one u našim trgovinama. Ukratko – ponuda izvrsna, a cijene niske. To je dokaz da na hrvatskom tržištu nešto očito ne štima, a to vide i sami potrošači. No država zabija glavu u pijesak, sve to opravdava zakonima tržišta, dok trgovci i uvoznici očito ubiru ogromne profite”, ispričao nam je Kuskunović.

“Trgovci ne ruše cijene sve dok se roba prodaje”

Napominje da vlada velika pohlepa svih u lancu – od trgovaca i uvoznika do otkupljivača, a sve više i samih poljoprivrednika koji na tržnicama prodaju svoju robu po daleko većim cijenama od onih u trgovinama.

''Ako, primjerice, neki domaći proizvođač ili prekupac iz kamiona na crno prodaje lubenice po cijeni od 1,5 eura za kilogram, a njihova je cijena u trgovinama od 0,5 do 0,8 eura, očito je da trgovci i oni koji prodaju nemaju razloga da ih ruše kad se roba prodaje. Dok potrošači ne krenu kažnjavati trgovce tako da manje kupuju, oni neće snižavati cijene. A cijene su visoke, posebno tijekom turističke sezone, i teško da će biti niže. Bez obzira na sve to, nije vidljiv pad potrošnje pa smo očito tržište pogodno za visoke cijene. Sve dok su potrošači spremni platiti cijenu nekih proizvoda, ne bune se i ne pokreću akcije da kažnjavaju trgovce na način da manje kupuju, oni imaju prostor da cijene i dalje drže visokima. Dok roba ima kupca može imati i visoku cijenu – to je logika koja prolazi u državama poput Hrvatske'', objašnjava Kuskunović.

Najgore je onima koji žive u turističkim mjestima

Potrošači se, kaže Ana Knežević iz Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) ne žale toliko na visoke cijene, koliko na neusklađene cijene u trgovinama.

''Često jedna cijena bude na polici ili na proizvodu, a druga na blagajni. U trgovinama obično kažu da nemaju dovoljno ljudi pa ih ne stignu zamijeniti. Potrošače smo već naučili da kad cijene porastu, inspekcija nije nadležna. Trgovac samostalno određuje cijene, a kupac odlučuje hoće li kupiti ili ne. A cijene stalno rastu. Ne znam na čemu se temelje priče da je inflacija zaustavljena'', kaže.

Napominje da ljeti cijene nisu iste na obali i na kontinentu i da danak turističkoj sezoni plaćaju oni koji žive na turističkim mjestima.

''Trgovački lanci uoči sezone dignu cijene. A kod nas su dominantni turisti u apartmanima koji sami kupuju hranu i ne hrane se po restoranima pa naravno da trgovci žele iskoristiti ta tri mjeseca sezone. A najvišu cijenu plaćaju ljudi koji tamo žive, pogotovo na otocima. To je stari problem, ali po običaju, ništa se nije poduzelo'', kaže Knežević iz HUZP-a.

Ulje, šećer i mlijeko skuplji, žitarice jeftinije

Kuskunović ističe da cijene hrane u Hrvatskoj ovise o stanju na globalnom tržištu jer smo jedan od najvećih uvoznika poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.

''To će biti toliko dugo dok ne osvijestimo da imamo sve lošiju proizvodnju i pad proizvodnje u svim proizvodnjama'', kaže.

Nedavno je agencija Ujedinjenih naroda za hranu FAO izvijestila da su u lipnju globalne cijene hrane bile stabilne budući da je poskupljenje biljnih ulja (za 3,1 posto), šećera (1,9 posto) te mlijeka i mliječnih proizvoda (1,2 posto) poništio pad cijena žitarica koje su pojeftinile za 3 posto. Istodobno su cijene mesa zadržale cijenu u odnosu na prethodni mjesec. Na godišnjoj razini, cijene hrane globalno su bile niže za 2,1 posto.