Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Politički domino

Četvorica su pala, vlast se trese još dvojici

Nakon što je Viktor Orbán u travnju izgubio vlast poslije 16 godina na čelu mađarske vlade, a Aleksandar Vučić šest mjeseci kasnije priznao poraz na prijevremenim parlamentarnim izborima u Srbiji, sve se više govori o mogućnosti novih političkih promjena

Prema analizi portala IntelliNews, među dugogodišnjim europskim liderima koji se suočavaju s rastućim nezadovoljstvom građana ističu se albanski premijer Edi Rama i slovački premijer Robert Fico.

Posebnu pozornost privlači Albanija, u kojoj su prosvjedi protiv vlasti posljednjih mjeseci prerasli u širi pokret nezadovoljstva, a u listopadu su im se pridružili i studenti.

Od Gruevskog i Đukanovića do Orbána i Vučića

Političke promjene u regiji nisu počele ove godine. Jedan od prvih velikih preokreta dogodio se u Sjevernoj Makedoniji, gdje je nakon deset godina vlasti Nikola Gruevski 2016. napustio premijersku dužnost.

Njegovu vladavinu obilježile su optužbe za korupciju, pritiske na medije, zlouporabu državnih institucija i masovno prisluškivanje političkih protivnika.

Upravo je afera prisluškivanja, koja je izbila 2015., potaknula duboku političku krizu i masovne prosvjede poznate kao Šarena revolucija. Njegova stranka izgubila je vlast 2017., a on je godinu kasnije pobjegao u Mađarsku, gdje je dobio politički azil nakon što je u domovini osuđen na zatvorsku kaznu.

Sličan politički preokret dogodio se u Crnoj Gori. Milo Đukanović desetljećima je dominirao tamošnjom političkom scenom, izmjenjujući se na dužnostima predsjednika države i premijera. Njegova Demokratska partija socijalista izgubila je vlast na parlamentarnim izborima 2020., nakon velikih prosvjeda i mobilizacije oporbenih birača. Đukanović je potom 2023. izgubio predsjedničke izbore od Jakova Milatovića.

Iste godine u Poljskoj je stranka Pravo i pravda Jarosława Kaczyńskog ostala bez mogućnosti formiranja parlamentarne većine, čime je otvoren put povratku Donalda Tuska na vlast.

Dva velika preokreta u samo šest mjeseci

Godina 2026. donijela je dvije posebno značajne promjene. U travnju je Viktor Orbán izgubio vlast nakon 16 uzastopnih godina na čelu mađarske vlade. Pobijedio ga je Péter Magyar, bivši čovjek iz Orbánova političkog okruženja, koji je izgradio oporbeni pokret Tisza.

Šest mjeseci kasnije sličan preokret dogodio se u Srbiji. Na prijevremenim parlamentarnim izborima 25. listopada Studentska lista osvojila je, prema dosad obrađenim rezultatima, oko 52,7 posto glasova, dok je lista okupljena oko Aleksandra Vučića dobila približno 39,2 posto. Vučić je priznao izborni poraz, čime je otvoren put završetku dugogodišnje dominacije Srpske napredne stranke, koja je državom upravljala od 2012. godine.

Pobjeda Studentske liste bila je vrhunac gotovo dvogodišnjih prosvjeda pokrenutih nakon rušenja nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu u studenome 2024., kada je poginulo 16 ljudi.

Za razliku od nekih ranijih promjena vlasti, Orbán i Vučić poraženi su od novih političkih pokreta koji su uspjeli mobilizirati birače nezadovoljne korupcijom i funkcioniranjem državnih institucija.

Edi Rama pod pritiskom: Prosvjedi se šire Albanijom

Nakon političkih promjena u Mađarskoj i Srbiji, pozornost se okreće Albaniji. Premijer Edi Rama na vlasti je od rujna 2013., a na izborima u svibnju 2025. osvojio je četvrti uzastopni mandat.

Ipak, njegova se vlada sada suočava s velikim prosvjedima koji su započeli krajem svibnja zbog planiranog luksuznog turističkog projekta u blizini zaštićenog područja Vjosa-Narta. Projekt se povezuje s investicijskom kompanijom Affinity Partners Jareda Kushnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Prosvjedi, poznati kao Flamingo revolucija, postupno su prerasli u širi antivladin pokret, čiji sudionici traže Raminu ostavku, formiranje tehničke vlade i raspisivanje novih izbora. Novi val nezadovoljstva izbio je 13. listopada, kada su na ulice izašli studenti nezadovoljni stanjem obrazovanja, korupcijom, nezaposlenošću i nedostatkom životnih perspektiva.

Demonstracije su zahvatile Tiranu i druge albanske gradove, a u više navrata došlo je do sukoba prosvjednika i policije. Prosvjednici su bacali kamenje i Molotovljeve koktele, dok je policija koristila suzavac i vodene topove.

Rama je odbio podnijeti ostavku, ali je pokušao smiriti situaciju pozivima na dijalog i promjenama u državnoj administraciji. Prema pisanju IntelliNewsa, do 23. listopada više od 90 posto visokih državnih dužnosnika podnijelo je ostavke na premijerov zahtjev. Rama je predložio i strože propise o prosvjedima.

Studenti ne žele ni Ramu ni tradicionalnu oporbu

Jedna od važnijih sličnosti između studentskih pokreta u Srbiji i Albaniji jest nepovjerenje prema tradicionalnim političkim strankama. Albanski prosvjednici ne traže samo odlazak Edija Rame, nego kritiziraju i oporbu koju predvodi bivši premijer Sali Berisha. Na prosvjedima se može čuti slogan: 'Rama u zatvor, Berisha u zatvor.'

Sličan odnos prema tradicionalnoj oporbi imali su studenti u Srbiji, koji su postupno izgradili vlastiti politički pokret i na kraju pobijedili Vučićev SNS. Reuters studentske prosvjede u Srbiji i Albaniji smješta u širi val nezadovoljstva mladih u Europi, od Francuske i Italije do Belgije.

Mladi prosvjeduju zbog visokih troškova života, korupcije, problema u obrazovanju i osjećaja da političke elite ne odgovaraju na njihove potrebe.

'Ako pitate studenta u Albaniji gdje vidi svoju budućnost, svi će reći – izvan ove zemlje', izjavila je za Reuters 19-godišnja studentica arhitekture Džajk Kurti.

Može li Rama doživjeti Vučićevu sudbinu?

Unatoč sličnostima, između Srbije i Albanije postoji važna politička razlika. Vučić je nakon gotovo dvije godine prosvjeda pristao na prijevremene parlamentarne izbore, na kojima je Studentska lista ostvarila pobjedu.

Rama, s druge strane, ima stabilnu parlamentarnu većinu, a redovni izbori u Albaniji nisu predviđeni prije 2029. godine. To znači da albanski prosvjednici zasad nemaju neposrednu priliku za promjenu vlasti putem izbora, osim ako politička kriza ne dovede do njihova prijevremenog raspisivanja. Prema analizi IntelliNewsa, upravo će sposobnost studentskog pokreta da održi pritisak i proširi podršku biti važna za daljnji razvoj političke situacije.

Za razliku od Srbije, u kojoj se nezadovoljstvo tijekom dvije godine pretvorilo u organiziranu izbornu alternativu, albanski prosvjedi još nisu dobili takav politički oblik.

Pod pritiskom i Robert Fico

Osim Rame, među dugogodišnjim liderima koji se suočavaju s prosvjedima nalazi se i slovački premijer Robert Fico. On je na vlasti, kroz nekoliko mandata, proveo gotovo 13 godina, a već je jednom bio prisiljen podnijeti ostavku nakon masovnih demonstracija 2018. godine.

Na premijersku dužnost vratio se 2023., no i njegova se vlada ponovno suočava s nezadovoljstvom dijela javnosti.

Primjeri Gruevskog, Đukanovića, Orbána i Vučića pokazuju koliko važnu ulogu u političkim promjenama mogu imati dugotrajni prosvjedi, mobilizacija građana i pojava novih političkih pokreta. Analitičari pritom upozoravaju da promjene vlasti često nisu posljedica samo pada podrške vladajućim strankama, nego i povećane izlaznosti birača koji ranije nisu sudjelovali na izborima. Upravo je to bila jedna od ključnih značajki studentskog pokreta u Srbiji, prenosi Tportal.

Pridružite se WhatsApp kanalu Bljesak.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Mostara, Hercegovine, BiH i svijeta. Na kanalu donosimo kratke, izravne informacije i sadržaj koji ne mora uvijek čekati objavu na portalu. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.

POVEZANO