Obitelj vukovarskog branitelja Jean-Michela Nicoliera uputila je ultimatum Srbiji putem njihova veleposlanstva u Parizu.
U noti zahtijevaju izručenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, osumnjičenika za njegovo ubojstvo i isplatu odštete od 200 tisuća eura.
Podsjetimo, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić rekao je u studenom da je u Hrvatskoj prekinuta istraga protiv Petkovića jer ga Srbija odbija predati, a svi dokumenti u vezi s tim ratnim zločinom dostavljeni su Francuskoj.
Jean-Michel Nicolier bio je mladi Francuz koji je 1991. dobrovoljno došao u Hrvatsku, iako prije nije imao nikakve veze s njom. U srpnju je stigao u Zagreb i priključio se hrvatskoj vojsci, a ubrzo je otišao ondje gdje je bilo najteže – u opkoljeni Vukovar.
U grad je došao u rujnu 1991. i ostao do kraja, vođen osjećajem za pravdu i solidarnost sa suborcima. Početkom studenoga ranjen je na Sajmištu i završio u vukovarskoj bolnici, gdje je vodio dnevnik i bilježio događaje, vjerujući u zaštitu Ženevske konvencije.
U intervjuu iz bolnice opisao je Vukovar kao klaonicu, ali je unatoč svemu zadržao mir i osmijeh. U noći s 20. na 21. studenoga 1991. izgubio je život, a njegovo tijelo je pronađeno i identificirano tek desetljećima kasnije. Pokopan je na Memorijalnom groblju u Vukovaru 6. studenoga 2025. godine.
Tijekom opsade Vukovara ranjen je 9. studenoga 1991. na Sajmištu, a devet dana kasnije odveden je iz vukovarske bolnice na Ovčaru. Tamo su ga, prema svjedočenjima preživjelih, četnici brutalno pretukli i ubili, a njegov je ubojica nakon egzekucije iz džepa uzeo 20 franaka.
Preživjeli svjedoci, poput Dragutina Berghofera, opisali su kako su vojnici pitali "gdje je Francuz", nakon čega je Nicolier istupio i bio nasmrt pretučen. Njegovo ubojstvo kasnije su potvrdili i osuđeni sudionici zločina na Ovčari, Miroslav Đanković i Nada Kalaba.
Jean-Michel je s obitelji uspio razgovarati samo tri puta od dolaska u Vukovar. Posljednji put javio se 21. listopada 1991., rekavši da ne želi napustiti grad.
"Klaonica, klaonica, klaonica", rekao je francuskim novinarima nekoliko sati prije nego što je odveden na Ovčaru.
Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tražila sinove posmrtne ostatke. U jednom pismu, objavljenom 2019. godine, napisala je: "Dio mog bića, uključujući i razum, otišao je s tobom. Stalno si sa mnom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da. Mama."
