Tko je Mojtaba Khamenei, mnogi Iranci nikada mu nisu čuli glas

Na čelo Irana dolazi vođa koji nikada nije bio na pravoj kušnji, i to u trenutku kada se teokracija suočava s najvećim izazovom u posljednjih pedeset godina. Pedesetšestogodišnjeg Mojtabu Khameneija na vlast su dovele obiteljske i političke veze nakon što mu je otac, ajatolah Ali Khamenei, ubijen u prvom valu američko-izraelskih napada.

Međutim, treći vrhovni vođa od Islamske revolucije 1979. preuzima dužnost dok se Islamska Republika bori za opstanak, piše BBC.

Odmah nakon njegovog izbora, koji je potvrdilo Vijeće stručnjaka sastavljeno od 88 šijitskih klerika, na ulice su izašle mase pristaša uzvikujući "Allahu Akbar" - "Bog je velik". Sve sigurnosne snage obećale su odanost novom vrhovnom zapovjedniku do "posljednje kapi krvi".

Državna televizija prikazala je snimke prvih projektila ispaljenih u njegovo ime, s porukom "Na službi, Sejide Mojtaba" ispisanom na boku. Istovremeno, iz sigurnosti svojih domova, neki od prosvjednika koji su u siječnju izlazili na ulice nazivajući njegovog oca "diktatorom", sinoć su uzvikivali "Smrt Mojtabi!".

Represivni režim mogao bi postati još tvrđi

Za one koji još oplakuju tisuće ubijenih tijekom gušenja tih prosvjeda, čini se da će ionako represivni režim postati još tvrđi. Ipak, oni se i dalje nadaju da su Khameneijevi dani, kao i cijeli sustav, odbrojani.

Drugi sin pokojnog ajatolaha ultrakonzervativnog je kova, baš poput oca. Mojtaba Khamenei desetljećima je djelovao iz očeve sjene; upoznat je sa svim detaljima funkcioniranja duboke države u suočavanju s vanjskim prijetnjama i unutarnjim nemirima.

Također je duboko povezan s moćnom Islamskom revolucionarnom gardom (IRGC), kojoj se pridružio kao tinejdžer odmah nakon srednje škole, prije nego što je otišao na studij u Kom, najvažniji centar za šijitske islamske studije. Revolucionarna garda, osnovana 1979. kako bi štitila revoluciju, danas kontrolira složeni sigurnosni sustav i ogromno gospodarsko carstvo, a njezini zapovjednici vode glavnu riječ. Navodno je upravo mlađi Khamenei bio njihov kandidat.

Osobna osveta

Ovaj rat više nije samo politički sukob, postao je i izrazito osoban. Riječ je i o osveti. U izraelskom napadu na kompleks vrhovnog vođa tog kobnog subotnjeg jutra, Mojtaba Khamenei nije izgubio samo oca, već i majku Mansoureh Khojasteh Bagherzadeh, suprugu Zahru Haddad-Adel te sina.

Objavljeno je i da je on sam ranjen, no od tada nema nikakvih detalja o njegovom stanju, a nije se ni pojavljivao u javnosti.

Sukob je osoban i za američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji neprestano jasno daje do znanja da ne tolerira one koji se protive njegovim naredbama. Dok su kružile glasine o nasljedniku, Trump je više puta izjavio da je tvrdolinijaški sin Alija Khameneija "neprihvatljiv". Sada upozorava da Mojtaba Khamenei "neće dugo trajati". Na meti je i Izraela, čiji ga ministar obrane Israel Katz naziva "nesumnjivom metom".

Misteriozni klerik kojem većina Iranaca nikad nije čula glas

Zbog svega toga, Khamenei bi još neko vrijeme mogao ostati u sjeni, što će samo produbiti misterij koji okružuje ovog povučenog klerika.

Ne postoje snimke njegovih javnih govora, rijetko se pojavljivao u javnosti i nikada nije obnašao službenu državnu dužnost. Njegova se fotografija nikada nije pojavljivala uz sveprisutne portrete njegova oca.

Navodno ga je pokojni ajatolah isključio iz nasljeđivanja jer je želio izbjeći nasljedni sustav monarhije svrgnute u revoluciji 1979. godine. Većina Iranaca nikad mu nije ni čula glas.

Politički savezi i potiskivanje reformista

Ipak, neki pokazatelji njegovih stavova postoje. Ključnim trenutkom smatra se pobjeda konzervativnog predsjedničkog kandidata Mahmuda Ahmadinedžada 2005. godine. Njegovi reformistički suparnici tada su optužili mlađeg Khameneija da je iz pozadine radio na osiguravanju Ahmadinejadove pobjede.

Ahmadinedžadov sporni reizbor 2009. godine izazvao je dotad neviđen val prosvjeda, zapamćen kao "Zelena revolucija". Istaknuti reformistički političari tada su stavljeni u kućni pritvor, u kojem se nalaze i danas.

Jedan od protukandidata za novog vrhovnog vođu bio je Hassan Khomeini, unuk prvog vrhovnog vođe ajatolaha Ruhollaha Khomeinija, koji pripada reformističkom krugu. Čini se da Khameneijev uspon signalizira da su reformisti - relativni umjerenjaci unutar podijeljenog iranskog političkog spektra, među kojima je i sadašnji predsjednik Masoud Pezeshkian - sada gurnuti još dalje na margine.

Politički, Hamanei je blizak dvojici vodećih ljudi, također povezanih s Revolucionarnom gardom, koji sada imaju ključne uloge. Riječ je o političkom veteranu Aliju Larijaniju, koji vodi Vrhovno vijeće za nacionalnu sigurnost, te Mohammadu Baqeru Qalibafu, bivšem vojnom časniku i sadašnjem predsjedniku parlamenta.

Kao prijatelji i saveznici pokojnog ajatolaha, oni su posljednjih mjeseci dobili veće odgovornosti u planiranju koje je uključivalo i pregovore s Trumpovim izaslanicima uz posredovanje Katara, kao i pripreme za sveopći sukob. Jedan zapadni dužnosnik, koji se s Larijanijem susreo tijekom prošlomjesečnih pregovora o nuklearnom sporazumu, opisao ga je kao pragmatika.

Naznake promjena ili samo privid?

Iako u prvi plan dolaze tvrdolinijaši - koji se u obranu sustava nazivaju principalistima - još uvijek postoje glasovi koji sugeriraju da bi stvari mogle krenuti u drugom smjeru. Političar blizak Khamaneiju, Abdolreza Davari, u javnim ga je istupima i nedavnom intervjuu za New York Times opisao kao "iznimno progresivnog" i kao nekoga tko bi "radio na marginalizaciji tvrdolinijaša".

Usporedio ga je s iranskom verzijom saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana, koji je znatno proširio društvene slobode u kraljevstvu, istovremeno čvrsto držeći vlast u svojim rukama. Zasad nema naznaka takvog seizmičkog pomaka, osobito ne u ovim opasnim i nepredvidivim danima.

Iran je sada zarobljen u eskalirajućem ratu koji potresa cijeli Bliski istok, narušava odnose sa susjedima i uzrokuje ekonomske potrese diljem svijeta. Trump je dolazak Mojtabe Khamaneija na vlast nazvao najgorim mogućim scenarijem. S druge strane, snage koje se bore protiv Amerike i Izraela vide ga kao svoju najbolju priliku da sukob privedu kraju.