Iransko Vijeće za vodstvo izabralo je za novog ajatolaha i vrhovnog lidera Irana Mojtabau Khameneija, sina ubijenog ajatolaha Alija Hamneija, prenio je Iran International.
Portal navodi da je Mojtaba Khamenei izabran na insistiranje Iranske revolucionarne garde.
Ali Khamenei, koji je 37 godina bio vođa Irana, ubijen je u izraelskom zračnom napadu na Teheran u subotu, 28. veljače i bit će sahranjen pored svog oca, u blizini svetilišta Imama Reze, u drugom najvećem gradu u Iranu, ali datum pogreba još nije naveden.
Tijelo ubijenog iranskog vjerskog vođe ajatolaha bit će pokopano u šijitskom svetištu u njegovom rodnom gradu Mashadu, izvijestila je u utorak novinska agencija Fars.
Agencija, bliska Iranskoj revolucionarnoj gardi, izvijestila je da se očekuje da će se pokop održati iza svetišta imama Reze, gdje je pokopan i Khameneijev otac.
Inar International piše kako se Mojtaba Khamenei (55) već se dugo smatra jednom od najutjecajnijih osoba unutar iranskog vladajućeg sustava, unatoč tome što se rijetko pojavljuje u javnosti i ne obnaša formalnu političku dužnost.
Godinama je djelovao unutar Ureda vrhovnog vođe, služeći kao svojevrsni ''čuvar pristupa'' i posrednik moći oko svoga oca. Njegova se pozicija često uspoređivala s ulogom koju je imao Ahmad Khomeini, sin osnivača Islamske Republike Ruhollah Khomeini, koji je u ranim godinama revolucionarne države bio ključni pomoćnik i povjerljiva osoba.
Analitičari kažu da je Mojtaba postupno izgradio utjecaj unutar političkih, sigurnosnih i vjerskih institucija režima.
Dr. Eric Mandel, direktor Middle East Political and Information Networka (MEPIN), izjavio je za Iran International da je Mojtaba već dugo središnja, ali netransparentna figura u teheranskoj strukturi moći.
''Mojtaba Khamenei, sin bivšeg vrhovnog vođe Ali Khamenei, dugo je djelovao iza kulisa u Teheranu, gradeći snažne veze s Islamskom revolucionarnom gardom i učvršćujući utjecaj unutar strukture moći režima. Široko se smatra jednim od arhitekata represije režima''“, rekao je Mandel.
Ključni izvor Mojtabina utjecaja leži u njegovim bliskim vezama s Islamskom revolucionarnom gardom (IRGC).
Tijekom Iransko-iračkog rata 1980-ih Mojtaba je služio u bataljunu Habib, postrojbi sastavljenoj uglavnom od dobrovoljaca povezanih s nastajućim revolucionarnim mrežama Islamske Republike. Bataljun je djelovao pod snagama povezanima s IRGC-om i sudjelovao u nekoliko velikih bitaka toga rata.
Služba u bataljunu Habib pokazala se značajnom za Mojtabu. Mnogi ljudi koji su se borili uz njega kasnije su napredovali na visoke položaje u iranskom sigurnosnom i obavještajnom aparatu, uključujući osobe koje su preuzele vodstvo dijelova obavještajne organizacije IRGC-a i sigurnosnih zapovjedništava zaduženih za zaštitu režima.
Vjeruje se da su upravo ti ratni odnosi pomogli Mojtabi izgraditi trajne veze unutar moćnog iranskog sigurnosnog sustava.
Tijekom godina oporbene osobe i politički suparnici optuživali su Mojtabu da je igrao ulogu u oblikovanju izbornih rezultata i koordiniranju obračuna s neistomišljenicima.
Iranski ustav zahtijeva da vrhovni vođa posjeduje duboko znanje islamske jurisprudencije i da bude priznat kao visoki vjerski autoritet.
Mojtaba se, međutim, ne smatra jednim od najvišerangiranih klerika u Iranu. Studirao je u sjemeništima u Qomu pod vodstvom nekoliko istaknutih konzervativnih učenjaka, ali nema titulu ajatolaha niti je mudžtehid.
Također nema izvršno ni administrativno iskustvo koje Ustav zahtijeva.
Unatoč tome, iranski politički sustav kroz povijest je pokazivao fleksibilnost kada bi se unutar elite postigao konsenzus oko kandidata.
Mojtabino uzdizanje vjerojatno će pojačati kritike da se Islamska Republika, utemeljena kao revolucionarni islamski sustav, razvija prema dinastičkoj vladavini.
Godinama su nagađanja o njegovu nasljeđivanju izazivala usporedbe s nasljednim monarhijama.
