Oleksandr podiže prvu čašicu za svoju obitelj i prijatelje. Druga je za što brži kraj rata. Trećom, bez kucanja čaša, odaje počast tisućama vojnika poginulih u obrani Ukrajine od ruske invazije.
''Za poginule ne podižeš čašu'', šapće, držeći malu čašicu horilke (ukrajinske rakije) u ruci.
Ovo bi mogao biti bilo koji stol, u bilo kojem domu, bilo kojeg ukrajinskog grada. Ipak, otkriva nešto što je prije bilo neuobičajeno, a sada postaje sve češće u Ukrajini.
Već godinu i pol dana, Oleksandr nije kročio iz svog doma. Tridesetšestogodišnjak sada strahuje od izlaska. Boji se mobilizacije i mogućnosti da umre u rovu.
''Osjećam se krivim što nisam otišao u vojsku'', priznaje Oleksandr. ''Ali nije me sram reći da se bojim pridružiti pješadiji. Nedostatak muškaraca je ogroman, a mnogi novo mobilizirani završavaju tamo.''
Nije on jedini. Kao i on, oko 800.000 muškaraca povuklo se u ilegalu, mijenjajući adresu ili radeći na crno, tvrdi Dmytro Natalukha, predsjednik odbora za ekonomski razvoj ukrajinskog parlamenta.
Ovaj broj ne uključuje tisuće drugih koji koriste zakonske iznimke, rade u sektorima koje država smatra ''kritičnima'', ili iskorištavaju zakonske rupe kako bi odgodili vojnu službu ili prošli kroz medicinske zahvate da kupe vrijeme.
Drugi, poput Oleksandra, jednostavno žive u nadi da zvono na njihovim vratima nikada neće zvoniti.
''Mogao sam napustiti zemlju, moja obitelj ima kontakte, ali nisam. Imam principe'', kaže.
''Ne očekujem da vojnici razumiju. Za mene je to način dijeljenja boli s drugima. Radim to zbog sebe, iako sam siguran da moja žena ovo smatra masohističkim egoizmom.''
U tome leže kontradikcije čovjeka i zemlje koja se bori za opstanak na bojištima i pregovaračkim stolovima.
Posjet Volodimira Zelenskog Washingtonu i sastanak Donalda Trumpa s Vladimirom Putinom na Aljasci pokazali su koliko su Moskva i Kijev udaljeni.
Rusija traži predaju cijelog Donbasa, dok Ukrajina traži stvarna sigurnosna jamstva. Ako Zelenski mora nastaviti borbu, treba više ljudi.
Što Ukrajina poduzima kako bi riješila ovu krizu ljudskih resursa? Proširuje bazu svojih regruta – i štiti one koje već ima.
S naočalama i u ležaljci, vojnik, kodnog imena ''Stari'', lovi Ruse iz zaklona na bojištima kod Lymana. On i njegov brat, kodnog imena ''Google'', piloti su FPV dronova, članovi najnovije i najuspješnije ukrajinske jedinice, 20. K-2 puka besposadnih sustava.
Između letova, smiješe se prisjećajući se svog zadnjeg ''odmora''. To je šala među njihovim suborcima. Osim što su izvrsni u ubijanju neprijatelja, poznati su i po tome što su dezertirali i vraćali se.
The lack of manpower is taking its toll on the Ukrainian troops. Russia continues to press along the entire front line, and Ukraine is managing to hold its advance in the direction of the north of the Kharkiv region. In the Chasiv Yar area, the Ukrainian Armed Forces are
— Artur Rehi (@ArturRehi) July 26, 2024
1/16 pic.twitter.com/2rLKac0cRR
Poput njih, gotovo 30.000 vojnika ponovno se pridružilo ukrajinskoj vojsci između prosinca 2024. i kolovoza 2025., prema službenim podacima.
Nakon što je ukrajinski parlament prošle godine donio zakon koji amnestira one koji se dobrovoljno vraćaju nakon prvog izbjegavanja fronta, mnogi su se ponovo javili.
Dezerterstvo nije uvijek bijeg od vojske. Neki su pokušali izbjeći suicidne naredbe ili nestašicu oružja; drugi su željeli promijeniti brigadu u još uvijek krutom sovjetskom sustavu, pričaju njihovi časnici za britanski list The Telegraph.
Iako velika većina onih koji su izbjegavali službu nemaju namjeru vraćati se – više od 150.000 slučajeva zabilježeno je u posljednjih 18 mjeseci – oni ostaju dragocjeni resurs za obnavljanje iscrpljenih postrojbi. Muškarci koji znaju posao, razumiju probleme i ne trebaju dodatno vrijeme za obuku.
''Imali smo svu potrebnu opremu, ali nas je zapovjednik stalno tjerao da uništavamo jeftine ruske aute umjesto da spašavamo živote naše pješadije u rovu. S tim se nismo slagali'', kaže Google, koji je prošle godine bio na frontu u Avdiivki s 110. brigadom.
Braća su se pridružila K-2 početkom 2025. godine, jednoj od novih postrojbi dronova koje je ukrajinsko vrhovno zapovjedništvo osnovalo prošle jeseni.
Među vojnicima, puk se visoko cijeni zbog toga što sluša vojnike i daje im nove oružje i tehničke alate, čak i dok se bore na jednoj od najtežih fronta. Možda je to razlog zašto je polovica od prvih 7.000 prijava za regrutaciju stigla od bivših dezertera.
Ovaj uspjeh ponovljen je i u drugim brigadama kroz dva zajednička elementa: zaštitu ljudskog života i razvoj tehnologije.
Razminiranje, dostava municije i hrane te evakuacija ranjenih vojnika već se obavljaju uz pomoć kopnenih i zračnih vozila na mnogim dijelovima fronta. Roboti smanjuju potrebu Ukrajine za ljudskim resursima i pobuđuju interes novih regruta u elitnim brigadama.
Khartiia, 13. brigada Nacionalne garde, pionir je u primjeni još tri rješenja koja je Ukrajina pronašla za svoju krizu ljudskih resursa: strane borce, žene i regrute mlađe od 25 godina.
''Trening ovdje je izvrstan. Plaća je dobra'', kaže Astro, uzimajući dah u šumama Kharkiva.
''Ali ponekad Ukrajinci prave greške. Vojska ima previše civila. Mi, barem, imamo neko iskustvo.''
Bivši kolumbijski vojnik, on je jedan od tisuća južnoamerikanaca koji su prešli Atlantik kako bi se borili protiv Rusije. Do 2025. godine, gotovo 40% od procijenjenih 16.000 stranaca u ukrajinskoj vojsci dolazi iz Južne Amerike.
Njihovo iskustvo u borbi protiv gerilaca, narko kartela i u raznim stranim ratovima učinilo ih je cijenjenim vojnicima u ukrajinskoj pješadiji.
Poticaj je jak i za njih: u ukrajinskom rovu zarađuju deset puta više nego što bi zaradili u kolumbijskoj džungli. ''Sjajni su borci, ali puno jedu'', šali se Stanislav Yablonsky, glasnogovornik Khartiie.
Novi zapovjednik brigade je kubanskog porijekla. Čak je jedan od njezinih bataljuna nazvan ''Guajiro'', u čast latinameričkog kapetana istog imena koji je poginuo u borbi i sada okuplja borce španjolskog govornog područja.
Međutim, niti dezerteri niti strani borci nisu dovoljni za pokrivanje 1000 kilometara aktivnog fronta dok se planiraju buduće ofenzive.
Zato u Ukrajini – a i van nje, s Washingtonom na čelu – rastu pozivi za smanjenje dobne granice za regrutaciju. Trenutno postavljena na 25, ta granica je povijesna anomalija, ali nitko u Kijevu nije voljan donijeti kontroverznu i politiziranu odluku o njezinoj promjeni.
U ratovima 20. stoljeća, obavezna vojnička služba bila je postavljena na 18, kao što je to bilo u Britaniji na početku Drugog svjetskog rata. Ili čak niža u trenucima najveće potrebe, od nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza do španjolskog građanskog rata.
Za mnoge, ovo je dokaz da situacija u Ukrajini još nije kritična. Za druge, to je posljednja spasonosna mjera države čija ekonomija i demografija uzrokuju gotovo jednaku glavobolju kao Moskva.
No, ukrajinsko vojno zapovjedništvo shvatilo je da treba nove snage i mladu krv u vojsci prosječne dobi od 45 godina. Tako je u veljači Kijev pokrenuo dobrovoljnu kampanju za regrutaciju mladih muškaraca u dobi od 18 do 24 godine za pješadiju.
Uvjeti: jednogodišnji ugovor, 80 dana obuke, bonus od 4200 eura, hipotekarni kredit bez kamata, besplatna zdravstvena skrb, dopuštenje za putovanje u inozemstvo i jamstvo godine bez mobilizacije nakon prvih 12 mjeseci službe.
U prva dva mjeseca prijavilo se 500 muškaraca, a još 1.500 je u postupku. Od tada nisu objavljeni novi službeni podaci, ali program je proširen.
Plan sada uključuje i pilote dronova – obavezne da se prijave na dvije godine umjesto na jednu – i povećao je broj brigada koje su na raspolaganju, s početnih šest na 46.
Mala, 44, ima troje djece, naušnice sa grbom Ukrajine, crvene nokte i ružičaste usne. Njezin najstariji sin šali se da također ima ''jaja od čelika''. Radi stvari koje mnogi muškarci nikada ne bi smjeli.
Pilot drona u 39. brigadi, jedna je od 70.000 žena koje služe u ukrajinskim oružanim snagama.
Njihova prisutnost u borbi još je uvijek ograničena, ali rat s dronovima 2025. otvara vrata izvan tradicionalnih uloga medicine, administracije ili komunikacija. Mala je sada raspoređena na frontu u Khersonu.
''Naši muškarci ne žele služiti i kažu da djevojke nisu od koristi, ali naše žene su jače od mnogih njih'', kaže Mala, kimajući kada čuje: ''Ukrajina je oduvijek matrijarhat.''
Ali debata o tome tek treba zaživjeti u ukrajinskom društvu, iako sve više žena razmišlja o priključenju vojsci. Alona, 36, razmatra to već nekoliko mjeseci.
''Neki vojnici su mi rekli da žene imaju više predrasuda prema vojsci nego vojska prema nama'', kaže.
Najjači joj je strah hoće li, nakon što odsluži određeno vrijeme, moći otići. Ratno stanje to teoretski onemogućuje. Većina ugovora traje do kraja rata.
Kada će to biti? Nesigurnost odvraća mnoge od poduzimanja tog koraka.
Zato aktivni vojnici traže novi sustav rotacije koji bi izbalansirao vojni i osobni život. No, kako bi to bilo moguće, Ukrajina mora riješiti svoju krizu s ljudskim resursima.
Krug koji se sam hrani: bez dovoljno muškaraca i žena, manje je slobode. A bez slobode, manje Ukrajinaca želi se boriti za nju.
