Alexandra Fedosha iz Ostfilderna pobjegla je iz Ukrajine s obitelji prije tri godine. Danas radi kao službenica u uredu proizvođača mješavina začina. Tvrtka opskrbljuje privatne kupce, ali i veletrgovce, a veliki dio proizvoda izvozi se, uključujući i u Istočnu Europu. Prednost joj je što govori ukrajinski.
Zahvalna je na ovom poslu. U Ukrajini je imala vlastitu tvrtku koja se bavila veleprodajom pijeska i šljunka. No po dolasku u Njemačku morala je početi iznova, s jednostavnijim poslom, kao prodavačica. “Raditi je definitivno bolje nego primati socijalnu pomoć,” kaže. Njezina diploma iz poslovne administracije priznata je u Njemačkoj bez većih problema.
Njezin suprug Ruslan Fedosha nije imao istu sreću. Deset godina radio je kao stomatolog u Ukrajini. Iako sada ponovno radi u stomatološkoj ordinaciji, u Njemačkoj smije raditi samo kao asistent. Njegova diploma Sveučilišta u Poltavi, gradu s gotovo 300.000 stanovnika i, slučajno, gradu pobratimu Ostfilderna, još uvijek nije priznata. Još se bori za priznanje i planira angažirati stručnjaka koji će usporediti nastavne programe Njemačke i Ukrajine.
U srpnju ove godine oko 68.200 radno sposobnih Ukrajinaca u saveznoj zemlji Baden-Württemberg primalo je tzv. “Bürgergeld”, socijalnu pomoć za nezaposlene i ljude koji ne mogu osigurati egzistenciju vlastitim prihodima. Većina njih, oko dvije trećine, nije na tržištu rada jer su, primjerice, u školi, na osposobljavanju, primaju potpore, sudjeluju u integracijskim tečajevima ili brinu o djeci.
U svibnju je stopa zaposlenosti Ukrajinaca u Baden-Württembergu iznosila 36,5 posto, što znači da je radilo samo malo više od trećine ljudi u dobi između 15 i 65 godina.
U usporedbi s drugim europskim zemljama, Njemačka je negdje u sredini. Stanje je bolje u Danskoj, gdje su brže postignute veće stope zaposlenosti ukrajinskih izbjeglica.
Julija Kosyakova, voditeljica odjela za istraživanje migracija, integracije i međunarodnog tržišta rada pri IAB-u (Institut za istraživanje zapošljavanja, dio Savezne agencije za zapošljavanje u Nürnbergu), objašnjava: “Problem su prvenstveno nesigurni uvjeti na tržištu rada s vrlo niskim plaćama. Postoje zemlje sa nešto nižim stopama zaposlenosti, poput Švicarske ili Norveške, ali i tamo se, kao i u Njemačkoj, fokusiraju na održivost, prvenstveno učenje jezika, što dugoročno pozitivno utječe i vodi do viših stopa zaposlenosti.”
Alexandra i Ruslan Fedosha oboje rade, što smatraju sasvim normalnim. No znaju i za slučajeve u kojima su ukrajinske izbjeglice jasno rekli da bi radije primale socijalnu pomoć nego tražile posao. Takvi slučajevi su ipak iznimka.
Zbog toga bi ubuduće trebalo vrijediti novo pravilo: ukrajinski izbjeglice koji su došli u Njemačku od travnja ove godine više neće primati socijalnu pomoć za nezaposlene, već naknadu na koju imaju pravo azilanti. Za samce to znači da će umjesto dosadašnjih 563 eura mjesečno primati 441 euro. Ideja ove promjene je smanjiti naknade kako bi se potaknulo više izbjeglica na rad.
Stručnjakinja Kosyakova nije oduševljena tim potezom: ne postoji izravna veza između visine socijalne pomoći i zaposlenosti. Iznos naknada ne utječe na to koliko Ukrajinaca pronađe posao.
Važniji su drugi faktori: “To su individualni faktori. Na primjer, poznavanje njemačkog jezika, priznavanje stručnih kvalifikacija, mogućnosti skrbi o djeci za žene, a iz ekonomske perspektive važno je uključivanje gospodarstva. Loša ekonomska situacija dovodi do lošijih mogućnosti integracije na tržište rada, osobito za novopridošle.”
Natalia Brynenko do sada nije imala mnogo uspjeha na tržištu rada u Stuttgartu. Stigla je u travnju 2022., bježeći od rata u Ukrajini. Radila je 24 godine kao učiteljica ukrajinskog jezika. Nedostaje joj rad u školi i u budućnosti bi voljela raditi s djecom, npr. kao školska asistentica ili u vrtiću.
Brynenko je već stekla relevantno iskustvo – radila je nekoliko mjeseci besplatno u osnovnoj školi i vrtiću, kao volonterka i praktikantica. No pronalazak dobrog plaćenog posla čini se gotovo nemogućim.
Poslala je bezbroj prijava. Rezultati su obeshrabrujući: uglavnom dobiva odbijenice, a često ni odgovor ne stigne. Ipak, radije bi radila i odrekla se socijalnih i stambenih naknada. “Velika je razlika između primanja novca i zarađivanja. Želim zarađivati za život,” kaže Brynenko. Nije izgubila nadu da će pronaći posao i prestati ovisiti o državnim isplatama poput “Bürgergelda.”
