Studenti medicine kao lovci na viruse na Kubi

Studenti medicine na Kubi idu od kuće do kuće pokušavajući suzbiti širenje koronavirusa tim karipskim otokom.

"Koliko vas živi ovdje? Jeste li bili u kontaktu sa strancima? Znate li koja zdravstvena pravila trebate slijediti?", pitaju.

Njih 28.000 postavlja ta pitanja na desetke puta dnevno posvuda na Kubi.

Liz Caballero Gonzalez, 46-godišnja liječnica, prati dvoje studenata koji 'češljaju' havansku četvrt Vedado, gdje živi tristotinjak obitelji.

U zemlji u kojoj mnogi nose maske, a u neke prodavaonice nećete ni ući bez nje, jedino što studente odvaja od ostalih njihove su bijele kute.

Osiromašena šezdesetogodišnjim američkim sankcijama, Kuba je bila jedna od posljednih latinoameričkih zemalja koja je zatvorila svoje granice jer je ovisna o turizmu.

To je ipak učinjeno 24. ožujka, a na otoku je ukupno zaraženo 1900 ljudi, od kojih je 80 umrlo. Kuba se u borbi s virusom oslanja na svoje svjetski priznato zdravstvo. Po podacima WHO-a, u zemlji su 82 liječnika na 10.000 stanovnika, u usporedbi s 40 u Rusiji, 26 u SAD-u ili 18 u Kini, javlja Hina.

Solidarnost i nesebičnost

"Nemamo tehnologiju bogatih zemalja, ali imamo osoblje koje je vrlo kvalificirano, solidarno i nesebično", kaže Caballero Gonzalez.

Skrb 'od vrata do vrata' nije ništa novo za Kubance, naviknute na to da ih obiteljski liječnici često obilaze.

Jedino što su sad posjete znatno opsežnije i učestalije "kako bi se zbog širenja virusa sto posto stanovništva obišlo u što kraće vrijeme", rekla je Caballero Gonzalez.

Kuba ima 25 medicinskih fakulteta, uključujući prestižni Latinoamerički medicinski fakultet (ELAM) i na tisuće domaćih i stranih studenata medicine pa im 'radna snaga' nije problem, prenosi Hina.

"Naviknuti smo na obilaske kuća", kaže studentica druge godine Susana Diaz kojoj je 19 godina. "Na primjer, u rujnu i listopadu uvijek obilazimo kuće zbog denge. Kad se situacija s koronavirusom pogoršala, sveučilište je pitalo želimo li se uključiti", ispripovijedala je.

Sumnjivi simptomi odmah se prijavljuju mjesnom medicinskom centru. "Mnogi nam zahvaljuju na tome što radimo", rekla je Diaz.

"Na Kubi liječnike jako volimo", rekla je 30-godišnja Maite Perez nakon što ju je posjetio jedan od studenata. "Stvarno sam sretna što brinu za naše zdravlje".

Ona zdravstvene mjere shvaća jako ozbiljno. Ima krpu ispred ulaznih vrata za čišćenje cipela, pere odjeću čim se vrati izvana i nosi masku uvijek kad izlazi.

Jedno joj pravilo posebno teško pada, to što nema zagrljaja i poljubaca. "Želim zagrliti majku, poljubiti je, ali ne smijem", rekla je.

Nije to nuklearna fizika

Carlosu Lagosu (83) posjeti studenata postali su nova normalnost. "Pitaju me osjećam li se loše, imam li temperaturu", kaže stojeći na svojim ulaznim vratima.

Briga za starije na Kubi je ključna jer je 20 posto stanovnika starije od 60 godina.

"Zasad se osjećam dobro i skoro da uopće ne izlazim", kaže 82-godišnja Dolores Garcia. Sretna je što ima masku. "Donio mi ju je netko tko me voli".

Kubanci su naviknuti na nestašice osnovnih potrepština. Ruke peru otopinom klora jer klasičnih dezificijensa za ruke nemaju.

A maske su si mnogi napravili sami, od vlastite odjeće. Među njima je 56-godišnja Marina Ibanez, 'teta' u vrtiću. "Kad sam vidjela na ulici da ih mnogi nemaju, počela sam iz izrađivati", rekla je, prenosi Hina.

Iako bez ikakvog iskustva, već ih je napravila pedesetak i podijelila susjedima. "Nije to nuklearna fizika", kaže.