Prije 30 godina ubijen je izraelski premijer i nobelovac Yitzhak Rabin
Na današnji dan prije 30 godina, 4. studenog 1995. ubijen je izraelski premijer Yitzhak Rabin, dobitnik Nobelove nagrade za mir.
Tu je nagradu dobio godinu dana prije ubojstva, zajedno s Yasserom Arafatom i Shimonom Peresom, zbog truda uloženog u izraelsko-palestinske mirovne pregovore. Yitzhaka Rabina ubio je u Tel Avivu desničarski radikalni Izraelac Yigal Amir, zbog protivljenja premijerovoj politici.
Do danas je Yitzhak Rabin ostao jedinim ubijenim izraelskim premijerom, a ubojstvo se, dapače, dogodilo tijekom njegovog mandata. Rabin je ubijen na Trgu kraljeva Izraela (danas Rabinov trg) u središtu Tel Aviva, u trenutku kad je napuštao miting.
Yigal Amir, kojem je tada bilo samo 25 godina, upucao je premijera Rabina mecima iz pištolja marke Beretta. Premijer je preminuo na operacijskom stolu u bolnici, nakon što su mu liječnici bezuspješno pokušavali spasiti život.
Ubojica je uhićen na licu mjesta, zajedno s oružjem, a kasnije je osuđen na kaznu doživotnog zatvora, uvećanu za još 14 godina. U vrijeme ubistva bio je student prava na Sveučilištu Bar-Ilan.
Yitzhak Rabin rođen je 1. ožujka 1922. godine u Jeruzalemu, gdje je završio poljoprivrednu školu. Rabin se borio u židovskom Palmachu protiv britanskih vlasti te je sudjelovao u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu.
Tijekom Prvoga izraelsko-arapskog rata 1948. vodio je obranu Jeruzalema, a u završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev.
Rabin je brzo napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. postao načelnik glavnoga stožera. Njegove zamisli o brzom novačenju pričuve i uništenju neprijateljskoga zrakoplovstva na zemlji pokazale su se odlučujućima u ratu 1967. godine.
Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. postao peti izraelski premijer i prvi koji se rodio na izraelskom tlu.
U travnju 1977., nakon niza skandala, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu. Od 1984. do 1990. Rabin je bio ministrom obrane te je djelomično odgovoran za politiku čvrste ruke prema Palestincima u početku Intifade. Godine 1992. vratio se na čelo Laburista i nakon izbora postao predsjednikom vlade.
Nakon tajnih pregovora, 1993. potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir.
