Tko je bila Golda Meir?

Golda Meir (djevojačko prezime Mabovič, poslije Myerson) jedno je od najznačajnijih imena moderne izraelske politike, a rođena je na današnji dan, 3. svibnja 1898. godine u Kijevu.

Rođena je u obitelji stolara Moshea i domaćice Blume Mabovitch. Imala je sedmero braće i sestara od kojih je petero braće umrlo u ranoj dobi.

Godine 1906. otišla je s obitelji u Milwaukee (SAD), gdje je završila učiteljsku školu i gdje je živjela do 1921.

Naime, budući da je njezina majka odbijala visoko obrazovanje za djevojčice i željela da se njezina kći udaje ranije, Golda je 1912. napustila roditelje i preselila se kod starije sestre Sheyne u Denver, gdje je išla u srednju školu.

U Denveru je prvi put stupila u kontakt s cionističkim krugovima, a također je upoznala svog budućeg supruga Morrisa Meyersona (također: Myerson, 1893–1951), koji je došao iz Litve.

Nakon dvije godine razdvojenosti, roditelji su popustili u želji za obrazovanjem, te se 1914. vratila u Milwaukee, gdje je 1916. završila srednju školu. Tijekom tog vremena postala je i aktivna članica socijalističko-cionističke organizacije Poale Zion. Od 1915. predavala je jidiš u narodnoj školi u Milwaukeeju, podučavajući djecu o židovskoj kulturi i nacionalnoj svijesti.

Golda Mabowehz (kako je tada napisala svoje ime) i Morris Meyerson vjenčali su se u prosincu 1917. godine.

Godine 1921. Golda Meir i njezin suprug preselili su se u Palestinu, koja je u to vrijeme bila u mandatu Lige naroda pod britanskom upravom. Tamo su njih dvoje živjeli tri godine u kibucu Merchawia, a zatim su se preselili u Tel Aviv. Dvoje djece, Menahem i Sahra, rođeni su u Jeruzalemu.

Meir je u početku bila aktivistica sindikalnog saveza Histadrut, a od 1928. bila je izvršna tajnica Moʿezet HaPoʿalot (Vijeća radničkih žena). Bila je delegat na Svjetskom cionističkom kongresu 1929. godine. Sljedeće godine pridružila se "Radničkoj stranci zemlje Izrael" (Mapai), koja je proizašla iz "desnog" krila (više cionističkog, manje marksističkog) Poale Ziona.

Kao bliska suradnica Davida Ben Guriona istaknula se u borbi za stvaranje države Izrael, bila je potpisnica Deklaracije o neovisnosti 1948., potom veleposlanica u SSSR-u do 1949. Zastupnica u Knesetu 1949–74., 1949–56. ministrica rada.

Godine 1956. izabrana je za ministricu vanjskih poslova te je promijenila prezime u Meir. Nakon ostavke, u siječnju 1966., postala je glavna tajnica stranke MAPAI (do 1968).

Nakon smrti Levija Eskhola u veljači 1969. došla je, kao prva žena, na čelo izraelske vlade koju je vodila tijekom novog arapsko–izraelskog rata 1973 (tzv. Yom Kippurski rat).

Ostala je premijerkom i nakon izbora u prosincu iste godine, ali je zbog trzavica u koaliciji podnijela ostavku u travnju 1974. itzhak Rabin ju je naslijedio na mjestu premijera.

Objavila je autobiografiju Moj život (My Life, 1975). Preminula je u Jeruzalemu 8. prosinca 1978.