Priča dječaka s popisa Diane Budisavljević
Beogradski Muzej žrtava genocida priredio je u utorak tribinu iz ciklusa ''Susret sa istorijom - Kada prošlost progovori'', gdje je javnosti predstavljen Živko Zelenbrz, odnosno rodom Ivančević, identificiran sa popisa djece koju je iz ustaškog logora spasla Diana Budisavljević.
Direktor Muzeja žrtava genocida Dejan Ristić je, otvarajući skup, podsjetio da njime počinje program obilježavanja Dana državnosti Srbije, i da je za ovu priliku izložen nedavno pronađeni spisak spašene srpske djece, koji su sačinili Budisavljević i njezini suradnici tijekom Drugog svjetskog rata, izvijestio je Tanjug.
Pločica s brojem
Popis koji je na skupu u Narodnoj biblioteci Srbije izložen, bio je otvoren na stranama s podacima Ivančevića, njegovim imenom i prezimenom, imenima oca i majke, procijenjenom starošću, datumom kad je iz logora doveden u Zagreb u drugoj polovini 1942. godine i udomljen kod porodice Zelenbrz.
Prema njegovim riječima, sa popisa spašene djece iz ustaških logora prvo su nedavno identificirali Živka, procijenjena starost mu je 1942. bilo pet godina, i na osnovu popisa nije imao braće i sestara.
Od osobne ostavštine Zelenbrz je imao akt o usvajanju, dodjeli novog prezimena i vjeroispovijesti, kao i pločicu koju su mu sa brojem 1128 dodijelili Budisavljević i njezini suradnici, koju i danas nosi.
Zelebrz je rekao novinarima prije skupa da i danas nosi lančić, jer mu to nije sjećanje, nego dio njega.
Previše godina i prašine
Nakon što je nakon osam desetljeća konačno saznao svoje pravo porijeklo zahvaljujući popisu Budisavljević, 83-godišnji Zelebrz je rekao da ipak neće vraćati svoje pravo prezime Ivančević.
Kaže da nakon što su ga Zelebrzovi udomili u Zagrebu 1942. godine, njegova druga majka izlazila u susret svima koji su tijekom godina dolazili da pokušaju ustanoviti njegovo porijeklo.
"Ja sam od toga bježao od malena. Kad je mama umrla, jednog dana mi je proradio klik da idem vidjeti šta je to u Jasenovcu", priznao je Zelebrz.
Kad je saznao za svoje pravo ime i porijeklo, Zelebrz je rekao da je prošlo "previše godina i prašine palo".
"Netko bi očekivao da se strašno osjećam. Ja sam sretan da konačno znam, ali je previše vremena prošlo. Malo sam ravnodušan, ali to ne umanjuje volju da priznam svoju mater", rekao je Zelebrz.
