Utjecajni američki Bloomberg u srijedu poslijepodne je objavio cjeloviti nacrt sporazuma između Sjedinjenih Država i Irana, čime je ovaj dokument prestao biti samo neslužbeno "ispitivanje terena".
Tekst od 14 točaka koji je prenio Bloomberg u potpunosti je, od riječi do riječi, identičan nacrtu koji je u utorak ekskluzivno objavila arapska televizija Al Arabiya. Ova potvrda s vrha zapadnog financijsko-političkog novinarstva uklanja svaku sumnju u vjerodostojnost dokumenta te definitivno dokazuje da Washington i Teheran u rukama imaju usuglašen tekst koji iz temelja mijenja geopolitičku arhitekturu Bliskog istoka.
Uz potvrdu autentičnosti, Bloomberg donosi i konkretne detalje koje arapski mediji u utorak nisu imali – dokument se službeno vodi kao nacrt memoranduma, a njegovo je službeno potpisivanje zakazano za ovaj petak, 19. lipnja, u Švicarskoj.
Tim činom i formalno započinje strogo definirano razdoblje od maksimalno 60 dana pregovora koji bi trebali trajno okončati rat, donijeti deblokadu ključnih energetskih ruta poput Hormuškog tjesnaca te postaviti nove okvire za iranski nuklearni program.
Prema ocjenama analitičara, ovakav sporazum predstavlja golem geopolitički i financijski trijumf Teherana. Prema dokumentu, Iran i SAD, zajedno sa saveznicima u aktualnom ratu, proglasili bi trenutačni i trajni završetak rata na svim bojištima, uključujući Libanon.
Sporazum predviđa međusobno poštivanje suvereniteta, nastavak pregovora o konačnom sporazumu u roku od najviše 60 dana, ukidanje američke pomorske blokade, obnovu brodskog prometa, povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma, izuzeća za izvoz iranske nafte, oslobađanje zamrznute iranske imovine i plan gospodarske obnove Irana vrijedan najmanje 300 milijardi dolara.
Iran bi u dokumentu ponovio da nikada neće proizvoditi nuklearno oružje, dok bi se pitanje obogaćenog materijala i ostala nuklearna pitanja rješavala u konačnom sporazumu. Do tada bi obje strane zadržale postojeće stanje, Iran u nuklearnom programu, a SAD u sankcijama i vojnom rasporedu u regiji. Konačni sporazum trebao bi biti potvrđen obvezujućom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.
Ovako postavljen sporazum djeluje kao ogroman dobitak za Iran. Teheran bi dobio ukidanje pomorske blokade, obnovu izvoza nafte, pristup zamrznutoj imovini, perspektivu ukidanja sankcija i plan gospodarske obnove vrijedan najmanje 300 milijardi dolara, dok se od njega u ovoj fazi traži tek ponavljanje tvrdnje da neće proizvoditi nuklearno oružje i zadržavanje postojećeg stanja u nuklearnom programu do konačnog dogovora te otvaranje Hormuza za sve brodove u roku od 30 dana.
Pročitajte svih 14 točaka sporazuma:
Ako se nacrt potvrdi u ovakvom obliku, njegov politički smisao teško je u dubljoj analizi odvojiti od činjenice da Iran u njemu dobiva većinu onoga što je za Teheran strateški najvažnije. Dokument ne predviđa trenutačno demontiranje iranskog nuklearnog programa, ne traži predaju obogaćenog materijala prije konačnog sporazuma i ne uvodi nove mehanizme pritiska u ovoj fazi. Umjesto toga, najosjetljivija nuklearna pitanja ostavlja za nastavak pregovora, dok Iran do tada zadržava postojeće stanje.
S druge strane, američke obveze u nacrtu vrlo su konkretne i vremenski određene. SAD bi odmah ukinuo pomorsku blokadu, omogućio izvoz iranske nafte i petrokemijskih proizvoda, otvorio put prema oslobađanju zamrznute iranske imovine i prihvatio pregovore o ukidanju sankcija. Uz to, dokument predviđa plan gospodarske obnove Irana uz financiranje od najmanje 300 milijardi dolara, što je jedna od politički najtežih točaka za Washington i njegove saveznike.
Važan je i regionalni dio nacrta. Prekid rata ne bi se odnosio samo na Iran i SAD, nego i na sva bojišta, uključujući Libanon. Time bi se u dogovor, barem posredno, ugradila i zaštita iranskih regionalnih saveznika od nastavka neprijateljstava. Istodobno, predviđeno povlačenje američkih snaga iz okolnih područja nakon konačnog sporazuma dodatno bi učvrstilo iranski dojam da je Teheran izdržao pritisak i natjerao Washington na pregovore o novoj regionalnoj ravnoteži.
Upravo zato dokument izgleda i kao ozbiljan udarac za Izrael, premda se ta zemlja u nacrtu ne spominje izrijekom. Izrael bi, kroz formulaciju o američkim saveznicima u aktualnom ratu, bio obuhvaćen prekidom neprijateljstava, uključujući i Libanon. Ako bi se takav tekst potvrdio u konačnom sporazumu, to bi značilo da izraelska strategija maksimalnog pritiska na Teheran nije dovela do slamanja iranskog režima ni do trenutačnog uklanjanja ključnih dijelova iranskog nuklearnog programa.
Zbog svega toga ovaj nacrt, barem prema objavljenom tekstu, ne izgleda kao dokument u kojem Iran plaća visoku cijenu za prekid rata. Izgleda više kao dogovor u kojem Teheran prihvaća otvaranje plovnih puteva i ponavlja da neće proizvoditi nuklearno oružje (što je zapravo, barem nominalno, situacija kakva je bila prije rata), dok zauzvrat dobiva ukidanje blokade, gospodarsko rasterećenje, pristup novcu i međunarodno priznatu pregovaračku poziciju, prenosi Index.