Tijekom protekle noći Iran je ispalio rakete prema Tel Avivu, uključujući projektile s kasetnim bojevim glavama, što je, prema iranskim navodima, odgovor na izraelsku likvidaciju Larijanija. 

U izjavi iranskog Korpusa islamske revolucionarne garde, pročitanoj na državnoj televiziji, navodi se da je među korištenim oružjem bilo projektila Khorramshahr 4 i Ghadr-110, oba s više bojevih glava.

Khorramshahr

Iranska balistička raketa srednjeg dometa Khorramshahr, nazvana po istoimenom gradu u Iranu, prvi put je testirana u siječnju 2017. godine. S dometom između 1.000 i 2.000 kilometara može nositi bojevu glavu mase do 1.800 kilograma, a ukupna duljina projektila iznosi oko 13 metara.

Tijekom rata 2026. godine Iran je lansirao varijantu Khorramshahr-4 prema Tel Avivu. Iranska Revolucionarna garda (IRGC) navela je da je u jednoj fazi operacije projektil bio usmjeren prema središtu Tel Aviva, zračnoj luci Ben Gurion i izraelskoj vojnoj bazi, uz izvješća o požarima i šteti na više lokacija.

Prema analizama Jane’s Defence Weeklyja i Centra za strateške i međunarodne studije, riječ je o iranskoj verziji sjevernokorejske rakete Hwasong-10. Sjeverna Koreja je ranije prodala varijantu ovog projektila Iranu pod oznakom BM-25, pri čemu broj 25 označava domet od približno 2.500 kilometara.

Iranske vlasti tvrde da je projektil smanjen u odnosu na ranije verzije, što je dovelo do smanjenja mase goriva i dometa. Ipak, takav domet omogućuje pokrivanje ciljeva u Izraelu, Egiptu i Saudijskoj Arabiji, kao i dijelova Europe, uključujući Rumunjsku, Bugarsku i Grčku, ako bi bio lansiran iz zapadnog Irana.

Zapovjednik zrakoplovnih snaga IRGC-a, brigadni general Amir Ali Hajizadeh, izjavio je da je iranska verzija rakete postala manja i taktički prilagodljivija, dok pojedini analitičari smatraju da Iran možda namjerno umanjuje stvarni domet kako bi izbjegao zabrinutost u Europi. Prema procjenama stručnjaka, stvarni domet mogao bi biti i veći, ali se tijekom testiranja koristi teža bojeva glava, što ga ograničava.

Zbog velike nosivosti, projektil ima potencijal za nošenje nuklearnih bojevih glava, iako nije potvrđeno može li nositi više njih istodobno. Specifičnost rakete je i sustav upravljanja koji koristi izdvojene plinske mlazove za stabilizaciju leta bez potrebe za krilima.

Najnovija verzija, Khorramshahr-4, predstavljena je u svibnju 2023. godine. Opremljena je naprednijim motorom koji koristi hipergoličko gorivo koje se može skladištiti godinama, čime se vrijeme pripreme za lansiranje skraćuje na oko 12 minuta. Nova verzija ima domet do 2.000 kilometara s bojevom glavom mase oko 1.500 kilograma, a izrađena je od čvršćih kompozitnih materijala.

Također je unaprijeđen navigacijski sustav koji omogućuje korekciju putanje izvan atmosfere, čime se smanjuje ovisnost o završnom navođenju koje može biti ometano elektroničkim ratovanjem.

Ilustracija: Bljesak.info | AI / Khorramshahr-4

Ilustracija: Bljesak.info | AI / Khorramshahr-4

Ghadr-110

Ghadr-110 ili Qadr-110 (perzijski: قدر-110, što znači ''intenzitet'') balistička je raketa srednjeg dometa koju je razvila i proizvela Islamska Republika Iran. Raketa ima domet između 1.800 i 2.000 kilometara, a prvi put je javno predstavljena tijekom vojne parade povodom obilježavanja rata Iran–Irak.

Ghadr-110 predstavlja unaprijeđenu verziju rakete Shahab-3A, poznate i kao Ghadr-101. Smatra se da koristi kombinaciju tekućeg goriva u prvom stupnju i čvrstog goriva u drugom stupnju, što omogućuje povećani domet i operativnu fleksibilnost.

Raketa se proizvodi u nekoliko varijanti. Model ''Qadr S'' ima domet od oko 1.350 kilometara, ''Qadr H'' doseže približno 1.650 kilometara, dok ''Qadr F'' ima domet do 1.950 kilometara. Bojeve glave kreću se u rasponu od 650 do 1.000 kilograma, pri čemu najjača varijanta nosi najteži teret. Duljina projektila iznosi između 15,5 i 16,58 metara, dok ukupna masa doseže između 15 i 17,5 tona.

U odnosu na prethodnika Shahab-3, Ghadr-110 ima veću manevarsku sposobnost i znatno kraće vrijeme pripreme za lansiranje, koje iznosi oko 30 minuta, dok je starijim sustavima bilo potrebno više sati. Raketa se u potpunosti proizvodi u Iranu, u kompleksu Hemmat Missile Industries.

Iran je izveo testiranja ovog projektila u studenom 2015. i siječnju 2017. godine, što su Sjedinjene Američke Države ocijenile kao kršenje Rezolucije 2231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja poziva Iran da ne razvija balističke rakete sposobne za nošenje nuklearnih bojevih glava. Rusija je, međutim, istaknula da se radi o preporuci, a ne zabrani, te da se takav poziv ne može formalno prekršiti.

Iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif tada je izjavio da Iran ne posjeduje nuklearno oružje niti ga namjerava razvijati, te da rakete nisu projektirane za nošenje nuklearnih bojevih glava. Pojedini analitičari doveli su tu tvrdnju u pitanje, iako su stručnjaci naveli da stariji dizajni nuklearnih bojevih glava ne bi odgovarali novijim iranskim raketnim sustavima.

U studenom 2023. godine raketa Ghadr-110 lansirana je iz Jemena prema Izraelu od strane Huta, ali je presretnuta sustavom Arrow-3 izvan Zemljine atmosfere, što je opisano kao prvi zabilježeni primjer borbenog djelovanja u svemiru.

Iran je 2025. godine prvi put potvrdio uporabu varijante Qadr-H u sukobu s Izraelom, a njezina upotreba nastavljena je i tijekom rata 2026. godine.