Kada je Il-yong Ju bio dijete, u njegovu malom i izoliranom selu u ruralnoj Sjevernoj Koreji svake se godine 25. prosinca događalo nešto neobično. Njegov djed slao bi ga u planinu kako bi posjekao bor, koji bi potom donosili kući i ukrašavali improviziranim kuglicama od vate.
Iako tada nisu znali pravo značenje tog čina, riječ je bila o tihom obilježavanju Božića, blagdana koji je u toj zemlji praktično zabranjen, piše Sky News.
Ju se prisjeća kako je njegov djed govorio da se u drugim zemljama toga dana slavi poseban blagdan, ali obitelj nije razumjela njegovu vjersku pozadinu.
Budući kako je kršćanstvo u Sjevernoj Koreji sustavno potiskivano, a selo je bilo izrazito malo i udaljeno od glavnog grada, nitko nije dovodio u pitanje porijeklo običaja. Mještani su drvo nazivali "jolka", nazivom koji se u ruskom govornom području koristi za novogodišnje drvce.
Uz drvce, obitelj je pjevala i neobične pjesme čije su riječi, kako se kasnije pokazalo, bile iskrivljeni odjeci božićnih poruka koje su potajno dopirale iz Južne Koreje.
Trag tih poruka vodio je do ilegalnog slušanja stranih radijskih postaja. Ju i njegova obitelj krišom su slušali kršćanske emisije Far East Broadcasting Companyja iz Južne Koreje, koje su se u ranim jutarnjim satima mogle jasno čuti preko granice. Upravo su tada prvi put čuli za evanđelje i kršćanstvo.
Za razliku od drvca, radio je predstavljao smrtnu opasnost. Državni agenti često su nenajavljeno pretraživali domove, provjeravajući radijske prijamnike i frekvencije. Ju kaže kako su morali riskirati živote jer je otkrivanje takvog slušanja moglo značiti politički zatvor ili čak pogubljenje.
Unatoč opasnosti, upravo je radio snažno utjecao na njegovu obitelj. Njegov otac prvi je pobjegao iz Sjeverne Koreje, a nakon što se skrasio u Južnoj Koreji, poslao je posrednike kako bi ostatak obitelji izveo iz zemlje. Ju, njegova majka i sestra uspjeli su pobjeći u listopadu 2009. godine.
Kao dijete, Ju je preko Kine započeo opasno putovanje koje ga je vodilo kroz tri države do Južne Koreje. Boraveći kod misionara nakon prelaska granice, počeo je razumijevati vjeru čije je tragove nesvjesno živio još u djetinjstvu.
Dolaskom u Južnu Koreju, gdje danas slobodno prakticira vjeru, mnogi su mu se dijelovi djetinjstva rasvijetlili. Shvatio je da su riječi koje su pjevali kao djeca zapravo upućivale na Betlehem i žrtvu, a priče koje je ranije slušao odgovarale su biblijskim pripovijestima o Rajskom vrtu, Adamu i Evi.
Ju je svjestan cijene koju kršćani u Sjevernoj Koreji i danas plaćaju. Njegova tetka i cijela njezina obitelj završili su u političkom zatvoru samo zbog vjerskog nasljeđa u obitelji.
Kroz rad u organizaciji TIMJ, koja se bavi ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji, Ju svjedoči kako su članovi podzemne crkve i dalje izloženi uhićenjima, mučenju i nestancima. Humanitarna organizacija Open Doors i za 2025. godinu proglasila je Sjevernu Koreju zemljom s najtežim progonima kršćana na svijetu.
Ju smatra da se režim boji kršćanstva jer Juche ideologija, temeljna državna doktrina, funkcionira kao zamjena za vjeru, s vođama na mjestu Boga.
Upravo je tu poruku Ju prenio i tijekom susreta s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući 2019. godine, gdje je govorio o progonima i potrebi slobode vjere. Danas živi u Seulu, gdje Božić provodi u crkvi, okružen zajednicom, pjesmom i zajedničkim obrocima.
Na kraju, Ju poručuje kako svijet, kada govori o Sjevernoj Koreji, ne bi smio gledati samo režim i nuklearno oružje, nego i ljude koji ondje žive i žude za slobodom.
