Hrvatski političari slabo koriste humor

Hrvatski političari rijetko i slabo koriste humor u svom javnom obraćanju, što je posljedica nedostataka opće govorničke naobrazbe i savjetnika za javnu komunikaciju, zaključak je jednog od 16 tekstova netom predstavljenog zbornika ''Humor u svakodnevnoj komunikaciji'', prenosi Hina.

Zbornik Instituta za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, predstavljen u povodu 70. obljetnice toga instituta, predstavlja radove sa skupa ''Tko se zadnji smije nije shvatio vic'', jednog od tri folkloristička skupa koje je Institut zadnjih godina organizirao, a koji su, prema izjavi jedne od urednica, Ljiljane Marks, pokrenuli novi zamašnjak hrvatske folkloristike.

Autori spomenutog članka, Ljiljana Logar i Gabrijela Kisiček, ističu kako je među hrvatskim političarima najučinkovitije osobnu strategiju humora koristio Stjepan Mesić.

Za vrijeme gostovanja na jednoj beogradskoj radiopostaji 1991. Mesić se našao pred neprijateljski raspoloženom publikom iz koje ga je jedna ženska osoba upitala ima li on, kako je čula, na svojim grudima utetovirao slovo 'U'. Na to je Mesić odgovorio:
''To morate sami provjeriti'' i pridobio publiku. Kad je izišao van, publika od koje ga je policija čuvala, pljeskala mu je.

Milan Bandić koristio je tematsku strategiju humora, naizgled nenamjerno, kako bi skrenuo pozornost s neugodne teme i naveo publiku na smijeh. Za primjer odmicanja od pitanja naveden je slučaj izgradnje javnih WC-a, za koje je potrošeno previše novca, a to je ujedno i primjer koji pokazuje kako se krivnja za neispravnost WC-a prebacuje na druge:

''Zamislite sad da dođe moja prijateljica i ide s Čučerja? Na Kvatrić. I sila joj je na WC. Piše 'Push'. (Smijeh). Ne, ne, dopustite. A kaj ona zna kaj je to, ne? I ona jadna ne može ući u WC'', kazao je Bandić da bi izbjegao odgovor.

Humorom na vlastiti način, retorički najučinkovitijom ali i najopasnijom vrstom humora, hrvatski političari se koriste rijetko, katkad vrlo neuspješno. Najčešće koriste humor u svrhu napada na protivnike, kada prelaze granicu dobrog ukusa i humor pretvaraju u ismijavanje i izrugivanje neistomišljenika.

Međutim, američki su političari u osobom humoru vrlo uspješni. Rad navodi primjer Ronalda Reagana, koji će se u šali na račun vlastitih godina pozvati na 200 godina starijeg sugovornika: ''Jedan od najdražih citata koji se tiču godina, dolazi od Thomasa Jeffersona (tvorca Deklaracije o nezavisnosti, 1776.), koji kaže da se predsjednika ne treba suditi po starosti, nego po djelima. I od trenutka kad mi je to rekao …'', kazao je Reagan.

Također, predsjednički kandidat Mitt Romney, na jednoj je dobrotvornoj zabavi kazao da mu je drago što su ga pozvali, jer kad god ga ''zovu na ovakve zabave, obično dobiva ulogu da prevozi ljude''.

Osim u političkoj komunikaciji, zbornik se bavi internetskim humorom, humorom u predškolskoj dobi, na ukrasnim predmetima, u zagonetkama, u vicevima, poeziji, usmenoj i suvremenoj književnosti i lokalnim umjetničkim praksama, prenosi Hina.