Gotovina: Danas sam samo obični ribar

Već je pet godina prošlo od onog dana punog nezapamćene euforije koja je preplavila trgove i ulice gradova i malih mjesta kada su se u Hrvatsku, nakon dugogodišnjeg izgnanstva i pritvora u Haagu, vratili hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač.

Gotovina je tada bio ultimativna nacionalna legenda i heroj i mogao je nakon povratka zauzeti i jaku političku poziciju, čemu su se mnogi nadali, ali bilo je i onih koji su se te mogućnosti plašili i od nje zazirali. Neki su političari na vlasti tada imali i knedle u grlu jer nisu poznavali Gotovinu i vjerojatno su nemirno spavali, zabrinuti mišlju – a što ako Gotovina sada počne politički kapitalizirati svoju poziciju u narodu?

No, nisu trebali biti zabrinuti, jer oni koji su dobro poznavali Gotovinu od trenutka njegova povratka u domovinu isticali su da se Ante zasigurno neće otisnuti u svijet hrvatske politike, barem ne onako kako to čine drugi političari i javne osobe. Činjenica jest da se Gotovina od dana povratka ponaša baš suprotno očekivanjima onih koji su ga željeli politički kapitalizirati, ili su strahovali od toga. Nije postao politički lider, niti figura. I dalje se ponaša striktno u skladu sa svojim najavama i drži se svojih riječi izrečenih prije pet godina na središnjem zagrebačkom trgu pred sto tisuća okupljenih, kad je kazao da je stavljena točku na i Domovinskom ratu.

''Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti svi zajedno, ovo je naša pobjeda'', kazao je tada Gotovina.

U godinama koje su slijedile, Gotovina se i dalje držao tog dragovoljnog političkog zapećka, što je bilo i logično jer kako je zbog politike izgubio 11 ili 12 godina života koje je mogao provesti sa svojom obitelji, nitko ga nije uspio nagovoriti da sada svoj život usmjeri prema politici. Razni hrvatski političari, bez obzira na to pripadali HDZ-ovoj ili SDP-ovoj političkoj grupaciji, samo su u rijetkim trenucima mogli računati na zajedničko pojavljivanje s Gotovinom, uglavnom u raznim protokolarnim prigodama. I nisu uspijevali barem tako crpiti ponešto iz Gotovinine karizme za poboljšanje svoga političkog imidža. Družio se i s tadašnjim premijerom Zoranom Milanovićem, no ni on to prijateljstvo i zajedničko ribarenje nije koristio u političke svrhe. U vrijeme predizborne kampanje svojom je pojavom i činjenicom da ju je nekoliko puta i ugostio, dao politički uzgon Kolindi Grabar-Kitarović.

No, jedini trenuci kad je Gotovina politički odnosno dnevnopolitički reagirao bili su u pravilu vezani uz potrebu davanja političke potpore ratnim suborcima. Učinio je to kada je na čelo SOA-e trebao doći Daniel Markić, kada se zakomplicirao njegov izbor i postavljanje na tu funkciju. Nekoliko je puta politički reagirao kada je to bilo neophodno Damiru Krstičeviću, pogotovu kada je protiv Krstičevića bio pokrenut pravi specijalni rat ne bi li ga se udaljilo i spriječilo da preuzme izuzetno važnu funkciju ministra obrane i potpredsjednika Vlade odgovornog za nacionalnu sigurnost. I ljetos, kada je Krstičević već de facto dao ostavku, Gotovina je, moglo bi se reći, presudio kada je odaslao poruku da Hrvatska mora nastaviti graditi i podizati sustav domovinske sigurnosti, jačati hrvatske Oružane snage i da je Krstičević ministar od kojega je taj zadatak i krenuo. Smatrao je da u tim zadaćama Krstičeviću treba i zajednička potpora predsjednice Grabar-Kitarović i premijera Plenkovića.

On “potpuno razumije svog ratnog suborca, razumije da se u tim teškim okolnostima događaju i nesporazumi, no da je još puno zadaća pred Krstičevićem kao ministrom”. Gotovina se stoga nada da će “u konačnici prevagnuti viši, domovinski interes”.

Gotovina, istina, nije formalno postao dio neke izvršne vlasti, no kako su godine protjecale pristao je biti član Vijeća za Domovinsku sigurnost predsjednice Grabar-Kitarović, a kasnije je postao i posebni savjetnik ministra obrane Krstičevića. 

No, Gotovina se u prošlih pet godina ipak najviše ostvario kao – ribar! Odlučio se za biznis s tunama i vrlo je jasno dao do znanja da se neće baviti politikom. Mogao se posvetiti lagodnom životu jer bi se za hodajuću legendu našlo mjesta svuda, no odlučio se posvetiti vrlo rizičnom poslu, uzgoju tuna.

Na pitanje kako, nakon pet godina od povratka na slobodu, vidi značaj tog dana i je li zadovoljan životom u Hrvatskoj, Gotovina za Večernji list odgovara: ''Prije pet godina dobivena je pravna bitka za istinu, bez čega se to poglavlje naše povijesti ne bi moglo zatvoriti. Skinute su sjene manipulacija, karakter hrvatskog obrambenog rata potvrđeno je neupitan i ispravan. Domovinski rat je temelj hrvatske državnosti. Briga o sigurnosti i čuvanje sloboda naša je trajna obveza. To je pretpostavka da bismo se mogli koncentrirati i usmjeriti svu našu energiju na gospodarski i socijalni razvoj naše države''.

Na pitanje je li zadovoljan onim što je osobno postigao u tim godinama, Gotovina odgovara: ''U novom poglavlju života, ja sam gospodar svoga vremena i posvetio sam se poslu koji volim, ribarstvu. Sretan sam i radujem se izazovima koje sa sobom nosi rast kompanije i upotpunjavanje komplementarnim djelatnostima tog sektora ribarske industrije''.

I tako je Gotovina, kao što je sam govorio od svoga povratka, i dalje jako daleko od toga da bude nekakav politički lider, ali je u međuvremenu postao lider u poslu s uzgojem tuna. Njegova tvrtka Pelagos net farma (osnovana 2013., on je suvlasnik, dakle dijeli dobit s partnerima) svake godine iskazuje dobit, a raste i broj zaposlenih. Sada ih već ima 60-ak, a prosječno zarađuju oko 5300 kuna. U 2016., prema poslovnim podacima, posao s tunama njegovoj je tvrtki donio oko 5,2 milijuna kuna zarade, dakle više od 15 posto više nego godinu prije. Porasli su mu i prihodi s 20,3 milijuna kuna na 25 milijuna kuna. 

U taj posao Gotovina je bio ušao s iskusnim Milanom Mandićem, koji je suvlasnik Jadran tune iz Biograda, jednog od najvećih uzgajivača. Gotovina ima tunogojilišta na tri lokacije, ima koncesije kod otočića Balabre u blizini Murtera, pa pored otoka Sita, a prošle je godine dobio i polje za uzgoj tuna kod otoka Lavdare Vele u zadarskom arhipelagu. Vidi se da firma i dalje mnogo investira u proizvodnju, pa su, prema podacima Fine, obveze tvrtke više od 65 milijuna kuna. Prije dvije godine Pelagos je u zadarskoj luci Gaženica investirao u moderno skladište i hladnjaču za promet i smrzavanje male plave ribe, što je bila investicija od 18 milijuna kuna bez PDV-a. Gotovo sva proizvodnja Gotovinine tvrtke završava u Japanu.