Bio je ovo pakleni tjedan u Europi - Pariz je gorio, Brexit se pretvorio u psiho-dramu, a autokracija se vraća, navodi Politico u tekstu ''Ovo je kraj Europe kakvu poznajemo (osjećaj je dobar)''.

Iako je i Wall Street Journal posvetio tekst stanju u Europi, koji je za zaključak imao da je Europa u nevolji, Politico navodi da je Europa ''užasnu godinu'' preživjela manje-više netaknuta.

Italija mućka

Uzimajući u obzir pregršt nevolja u Europi, građanstvo je iznenadjujuće optimistično, a ankete ukazuju da je oni podržavaju najviše u razdoblju ove generacije, dok je euro na rekordno visokoj razini, prenosi Tanjug.

U vrijeme kada teroristi divljaju, Italija ''mućka'' s proračunom a Viktor Orban postaje srednjoeuropski Mussolini, zaista je primamljivo da za se za sve okrivi EU, navodi list.

Europi nedostaje pravo vodstvo i vizija, ona je kao ''film bez zapleta'', navodi Politico. Međutim, kako se još jedna užasna godina bliži kraju, teško je poreći da je Europa još jednom preživjela, manje-više netaknuta.

Paradoks Europe je taj da kad god izgleda da je na pragu katatstrofe, njoj sudnji dan ipak ne dođe (osim naravno, 1939., 1914., 1805. godine itd, ali ti događaji su prethodili stvaranju Europske unije").

Koliko god se Europa suočavala s brojnim problemima, njezini državljani je ipak podržavaju. Javna podrška EU je najviša u posljednjih nekoliko godina, a podrška euru je dostigla rekordne razine.

Pravi krivci

Širom kontinenta (uz neke izuzetke) vlakovi idu na vrijeme, zdravstveno osiguranje i obrazovanje su dostupni svima, pravosudni sustavi su fer, a gradovi sigurni.

Ekonomija EU, iako pokazuje znake usporavanja, i dalje raste. Nezaposlenost u EU, iako je i dalje veliki problem u nekim zemljama, pala je na najnižu razinu od 2000. godine.

U vrijeme kada se čini da je slobodna trgovina pod opsadom, EU je zaključila dva značajna trgovinska sporazuma - s Kanadom i Japanom. Čini se, dakle, da ipak sve uglavnom u EU radi, pa su čak i mnogi populisti odustali od toga da je pokušaju napustiti.

Iako je lako da se mediji okrive za lošu reputaciju EU, pravi krivci se mogu naći među njezinim političkim liderima.

Kada je euro bio u krizi, političari su to koristili kao prijetnju po čitav kontinent.

''Ako euro padne, onda će i Europa pasti'', upozoravala je njemačka kancelarka Angela Merkel 2010. godine dok je pokušavala privući podršku za njezine oštre mjere štednje.

Nema tjedna bez izazova

''Europa se mora mijenjati ili riskirati da umre'', rekao je 2016. godine Pierre Moscovici, europski tajnik za ekonomiju.

''Projekt (EU) je u smrtnoj opasnosti'', izjavio je Günther Oettinger, europski tajnik za proračun i ljudske resurse u rujnu dok je tražio podršku za njegov nacrt proračuna.

Postoji opasnost da će se ova njihova predviđanja ipak ostvariti. Ne prođe nijedan tjedan bez nekog velikog izazova za budućnost Europe.

Nedavna odluka Angele Merkel da siđe s čela stranke dovela je do novih dramatičnih predskazanja. Guardian je upozorio da njezin skori odlazak ne predstavlja samo značajan izazov za EU, već i da bi on mogao imati ''kobne posljedice''. List je naveo da se radi možda i o najvećem izazovu za Europu još od 1930-ih godina.

Povratak giljotine

Posljednja u nizu drama za EU jesu francuski ''žuti prsluci'' i njihovi prosvjedi. Neki se brinu povratka giljotine i revolucije koja bi mogla zahvatiti Europu. Drugi, prije svih Nijemci, uznemireni su odgovorom francuskog lidera Emmanuela Macrona, posebno njegovom odlukom da većom potrošnjom novca odobrovolji prosvjednike - kao da bi se čitav kontinent urušio, ako bi Francuska (i Italija) prekoračile ciljni proračunski deficit EU od tri posto.

U međuvremenu, europski liberali se okupljaju da spase francuskog predsjednika. Za neke on je ''novi euro''.

''Ako Macron padne i Europa će pasti''. rekao je Henrik Enderlein, istaknuti njemački akademik u kolumni za Der Spiegel.

Ukoliko nas je proteklo desetlježe stalnih kriza ičemu naučilo, to je da što god da se sljedeće dogodi, europska propast je najmanje moguća.

Međutim, jasno je da će ona biti drugačija. Sa sve starijom populacijom i glomaznom birokracijom, EU možda neće postati sljedeći svjetski ekonomnski motor. Na globalnoj sceni Europa neće biti ta koja uspostavlja trendove. Ali njezini građani će nastaviti da je podržavaju, iz straha od toga što se može dogoditi ako nje više ne bude.