Deset godina od pojave 'ogorčenih' u Španjolskoj

Prošlo je 10 godina od kada je grupa Španjolaca bijesnih zbog gospodarske krize prenijela svoju ljutnju na ulice, zauzimajući javne trgove i odbijajući se tjednima povući zbog nezadovoljstva nezaposlenošću, korupcijom i beskućništvom u zemlji.

Tisuće su se, pod vedrim nebom 15. svibnja 2011. okupile na glavnom madridskom trgu Puerta del Sol kampirajući ondje i tjednima se odbijajući povući.

Prozvali su se "los indignados", u prijevodu "Ogorčeni", a njihov masovni prosvjed došao je na naslovnice novina diljem svijeta.

Deset godina poslije, fotografije i snimke više desetaka tisuća okupljenih na trgu, sa zahtjevom za boljim svijetom, i dalje bude emocije i uspomene.

Među njima su bili mladi, umirovljenici i nezaposleni ali također i oni zaposleni. Okupljeni u postavljenim šatorima, spavali su u vrećama za spavanje ili obloženi kartonskim kutijama, nalazeći se u svojevrsnom alternativnom selu.

"Bez krize iz 2008. ne bi ni bilo pokreta", kaže Pablo Gallego, osnivač skupine Real Democracy Now! koja je bila uključena u organiziranje prosvjeda poznatog kao 15 M (15 de Mayo, 15 svibnja).

Tog dana, dok je stopa nezaposlenosti bila 20 posto, tisuće ljudi su izašle na ulice diljem zemlje odazvavši se pozivu odaslanom preko društvenih mreža.

"Eksplozija pojedinačnih žalbi na društvenim mrežama pokazala je da se ono što se događa tebi, događa i drugima", kaže Klaudia Álvarez, koja je s Gallegom napisala knjigu pod naslovom “Mi, ogorčeni".

Bez lidera i slogana, ali izrazito politički

Upravljani preko društvenih mreža prosvjedi su bili horizontalni u svojoj strukturi. Bili su decentralizirani bez određenog lidera a nisu ih oblikovali sindikati niti političke stranke.

"Pokret nije imao slogan...ali je bio izrazito politički", istaknuo je Pablo Gallego, prisjećajući se "uz mnogo nježnosti" tog "romantičnog trenutka" u kojem su prosvjedovali ljudi koji nikada nisu bili aktivisti.

Njihovi zahtjevi su bili idealistički. Prigovarali su pretjeranom kapitalizmu, nesigurnosti radnih mjesta te su se žalili na izborni sustav koji je favorizirao velike stranke.

"Pokret nije bio jednoznačan niti je bio povezan sa sindikatima, ali je bio izrazito politički usmjeren", kaže Gallego. "Bilo je to sve jako emotivno...prosvjedovali su ljudi koji nisu bili aktivisti", dodaje.

“Mi smo narod", uzvikivali su dok su sprečavali izbacivanje zaduženih obitelji iz domova protiveći se mjerama štednje koje su bili nametnuli Europska unija, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europska središnja banka. U Španjolskoj je zbog tih mjera bila nezaposlena polovica mladih do 25 godina starosti.

Upravo je 80 mladih simultano pokrenulo kampanju preko Twittera stvorivši "trending topic" koji je privukao pažnju medija, prisjeća se Francisco Jurado, 38-godišnji odvjetnik i bivši aktivist pokreta "Ogorčenih".

Oscar Rivas (48) sjeća se kako je trg Puerta del Sol bio prekriven morem ljudi koji su brzo usvojili način komuniciranja: podigli bi ruke u zrak simbolizirajući aplauz, pa mahali rukama u obliku kruga što je značilo okupljanje u krug ili bi pak prekriženim rukama izražavali neslaganje.

Posramljena tim širokorasprostranjenim prosvjedom, socijalistička vlada nije tjerala ljude s trgova, dopustivši tako "Španjolskoj revoluciji" da postane još intenzivnija.

Sredinom lipnja su prosvjednici raspustili svoj kamp i pokupili stvari no zakleli su se da neće biti ušutkani. Način njihovog prosvjeda brzo se prelio izvan granica Španjolske inspirirajući Occupy Wall Street pokret u New Yorku, a također i slične pokrete u Grčkoj i Francuskoj.

Podemos i narušavanje dugog dvostranačja

U Španjolskoj je pokret doveo do stvaranja Podemosa, lijeve stranke  koja će uz protivljenje mjerama štednje iskočiti na političku scenu u siječnju 2014.

Nastala od strane grupice sveučilišnih profesora, ubrzo je prerasla u treću političku snagu u zemlji, narušivši 30 godina dugo dvostranačje socijalista (PSOE) i konzervativaca (PP).

U siječnju 2020. je Podemos ušao u vladu a njegov vođa Pablo Iglesias, bivši aktivst "Ogorčenih", izabran je za potpredsjednika vlade. Ušao je u koalicijsku vladu s premijerom Pedrom Sánchezom, liderom PSOE-a, kojega je prethodno nazivao “kastom”.

“Zahtjevi pokreta 15M bili su raznovrsni no podupirali su ih birači svih stranaka u Španjolskoj", kaže Pablo Simon, politolog s madridskog sveučilišta Carlos III. "Prosvjedi su bili posljedica širokorasprostranjenog nezadovoljstva tradicionalnom politikom", dodaje.

Smatra kako je to bio fenomen koji je politizirao čitavu generaciju Španjolaca, posebno rođenih 1980-ih.

Deset godina kasnije okruženje se promijenilo.

Premda je Iglesias ovaj mjesec najavio povlačenje iz politike nakon poraza u Madridu, aktivisti s Puerte del Sol vjeruju da je njihova akcija postavila scenu za masovne prosvjede protiv klimatskih promjena i za podršku feminizmu, prenosi Hina.