Na današnji dan prije 70 godina, 12. listopada 1955. na otoku Pašamanu rođen je Ante Gotovina, umirovljeni general Hrvatske vojske, jedan od najistaknutijih zapovjednika iz Domovinskog rata.
Generalov otac Milan bio je dalmatinski ribar. Gotovinina majka Ana izgubila je život 4. ožujka 1959., štiteći djecu od eksplozije mine kojom se u blizini kuće lomio kamen. Obitelj se iz Pašmana preselila u Pakoštane, a brigu o djeci preuzela je teta Marija Miočev.
U dobi od 17 godina Gotovina postaje pripadnik francuske Legije stranaca pod legionarskim imenom Andrija Grabovac (pripadnici Legije stranaca redovno dobivaju drugo ime koje se koristi u svim službenim dokumentima). Služio je u 2. padobranskoj pukovniji. Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu. Nakon petogodišnjeg staža u francuskoj vojsci stekao francusko državljanstvo.
Nakon prestanka službe u Legiji stranaca ostaje povezan s francuskim obavještajnim službama,[10] te obučava u Gvatemali pripadnike paravojnih postrojbi koji su se borili u građanskom ratu. Djelovao je i u drugim državama Južne Amerike.
Godine 1991. pridružuje se obrani Republike Hrvatske, te se ističe ispunjavanjem brojnih složenih zadaća: ubraja se u nekolicinu najistaknutijih vojnih zapovjednika u Domovinskom ratu.
Sudjeluje u teškim borbama u Zapadnoj Slavoniji (Novska, Nova Gradiška) u sastavu 1. gardijske brigade, prvo kao branitelj, a zatim kao zapovjednik. Nakon ranjavanja i oporavka, nakratko pukovnik Gotovina odlazi za zapovjednika HVO Livno.
Od 1992. do 1996. kao brigadir obnaša dužnost zapovjednika Zbornog područja Split, a nakon toga je glavni inspektor obrane. Ante Gotovina je dao veliki doprinos u ustrojavanju dočasničkog obučnog središta u Šepurinama pokraj Zadra.
Brzo je vojno napredovao, te je u činu brigadira u bio jednim (uz Janka Bobetka i Antu Rosu) od glavnih zapovjednika u operaciji Maslenica 1993. godine, a kao general organizira i vodi više ključnih vojnih operacija 1994. i 1995.: obranu Livna i Tomislavgrada od postrojbi Mladićeve Vojske RS, dugotrajni puzeći rat u kojem je tijekom desetak mjeseci lomljena srpska obrana u Livanjskom polju, obroncima Dinare i Šatora, osvajanje Glamoča i Bosanskog Grahova.
Nastojeći dokazati da je sam vrh hrvatske države odgovoran za zločine nad Srbima, tužiteljstvo Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije podiglo je 2000. godine optužnicu protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka.
Nakon vrlo opsežnog i kompliciranog suđenja u kojem je nepravomoćno bio usuđen na 24 godine zatvora, sva trojica su 2012. godine oslobođena svih optužbi.
Opkoljavanje Knina stvorilo je preduvjete za brzo i uspješno izvršenje operacije Oluja. Uspješna vojna varka zbog koje je vojno vraćanje glavnine okupiranih hrvatskih krajeva general Gotovina je smislio još 1992., kada je, kao zapovjednik snaga HVO-a, preuzeo obranu ugroženog livanjskog područja. Snage koje je vodio general Ante Gotovina prodrle su rano ujutro 4. kolovoza 1995. pravcem preko Dinare i s leđa iznenadile snage pobunjenih Srba.
Nakon toga, Gotovina je u drugoj polovici 1995. glavni zapovjednik združenih snaga HV i HVO u operaciji Maestral, kada je potpuno razbijena vojska bosanskih Srba, a hrvatske snage su došle na udaljenost 23 kilometra od Banje Luke.
Odmah nakon Oluje Haški sud je započeo istragu o zločinima počinjenima za vrijeme i nakon ratnih operacija. Tužilaštvo se, između ostalog, zainteresiralo i za Antu Gotovinu od kojeg je 1998. godine zatražilo službeni iskaz. Međutim, iako je Gotovina bio spreman na razgovor, hrvatski politički vrh mu to nije bio odobrio.
Nakon što je – kao jedan od najistaknutijih zapovjednika iz Domovinskog rata – otpušten iz vojne službe 2000. godine zbog navodnog miješanja u politiku, na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu se 2001. godine podiže optužnica protiv njega te generala Ivana Čermaka i Mladena Markača zbog navodna zločinačkoga poduhvata za Operacije Oluja kojom je 1995. godine slomljena srpska paradržava u Hrvatskoj.
Ante Gotovina u pritvoru je proveo 7 godina, a presudom Haaškog suda iz 2012. godine on i preostala dvojica generala proglašeni su nevinima za navodni zločin koji je prema optužnici bio naredio Franjo Tuđman, tadašnji Predsjednik Republike Hrvatske.
Odmah nakon donošenja oslobađajuće presude 2012. godine Predsjednik Republike Hrvatske, Ivo Josipović, primio je generala Gotovinu, Čermaka i Markača te potpisnike apela protiv kriminalizacije Domovinskog rata iz 2000. godine koje je raniji Predsjednik RH Stjepan Mesić bio prijevremeno umirovio zbog miješanja u politiku.
Nakon oslobođenja iz pritvora u Haagu postaje poslovni čovjek.
