Prije 30 godina, 11. prosinca 1995. umro je Ante Miko Tripalo, čovjek koji je ostao simbolom Hrvatskog proljeća.
Tripalo se rodio 16. studenog 1926. godine u uglednoj sinjskoj obitelji, a kao gimnazijalac priključio se antifašističkom pokretu 1941. godine. Studij prava započeo je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a završio u Beogradu (1961.).
Kao predsjednik omladine Hrvatske i studenata i omladine Jugoslavije istaknuo se širinom, otvorenošću i sposobnošću okupljanja i motiviranja ljudi. Od jeseni 1962. djelovao je u Zagrebu, gdje je uveo novi stil politike, demokratizirao proces odlučivanja i uključivao mlade i obrazovane ljude te potaknuo živost u kulturnom životu.
Time se profilirao u značajnog reformatora, a nakon afere Ranković 1966. godine i ispitivanja uloge tajne policije postao je vodeći reformni političar.
Od 1969. bio je član Izvršnoga biroa Predsjedništva SKJ, a 1970. imenovan je u komisiju za promjenu Ustava SFRJ. Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971.
Sabor SRH imenovao ga je u srpnju 1971. hrvatskim članom novouspostavljenoga Predsjedništva SFRJ.
Isticao je važnost uspostave i očuvanja ravnopravnosti nacija, upozoravao na opasnosti reakcionarnoga djelovanja unutar komunističke nomenklature te je poticao demokratizaciju politike.
Kao jedan od vođa Hrvatskoga proljeća, nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske funkcije.
Iz Saveza komunista bio je isključen 1972. te umirovljen. Iznova se politički aktivirao početkom 1990. kada je, kao nestranačka osoba, ušao u Koaliciju narodnoga sporazuma smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća.
U listopadu 1990. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne stranke (HNS) i postao je član njezina Predsjedništva.
Podržao je formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva 1991. predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), no tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.
Zauzimao se za uspostavu demokratske, socijalne i pravne države, te slobodu misli i javne riječi.
Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora 1992–95., jedan od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora 1993., a iste godine postao je i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska.
Potkraj života napustio je HNS te je osnovao Akciju socijaldemokrata Hrvatske (1994). Glavna su mu pisana djela: S poprišta (1971) i Hrvatsko proljeće (1990).
