Ante Miko Tripalo, jedan od simbola Hrvatskog proljeća
Prije 30 godina, 11. prosinca 1995. umro je Ante Miko Tripalo, čovjek koji je ostao simbolom Hrvatskog proljeća.
Tripalo se rodio 16. studenog 1926. godine u uglednoj sinjskoj obitelji, a kao gimnazijalac priključio se antifašističkom pokretu 1941. godine. Studij prava započeo je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a završio u Beogradu (1961.).
Kao predsjednik omladine Hrvatske i studenata i omladine Jugoslavije istaknuo se širinom, otvorenošću i sposobnošću okupljanja i motiviranja ljudi. Od jeseni 1962. djelovao je u Zagrebu, gdje je uveo novi stil politike, demokratizirao proces odlučivanja i uključivao mlade i obrazovane ljude te potaknuo živost u kulturnom životu.
Time se profilirao u značajnog reformatora, a nakon afere Ranković 1966. godine i ispitivanja uloge tajne policije postao je vodeći reformni političar.
Od 1969. bio je član Izvršnoga biroa Predsjedništva SKJ, a 1970. imenovan je u komisiju za promjenu Ustava SFRJ. Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971.
Sabor SRH imenovao ga je u srpnju 1971. hrvatskim članom novouspostavljenoga Predsjedništva SFRJ.
Isticao je važnost uspostave i očuvanja ravnopravnosti nacija, upozoravao na opasnosti reakcionarnoga djelovanja unutar komunističke nomenklature te je poticao demokratizaciju politike.
Kao jedan od vođa Hrvatskoga proljeća, nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske funkcije.
Iz Saveza komunista bio je isključen 1972. te umirovljen. Iznova se politički aktivirao početkom 1990. kada je, kao nestranačka osoba, ušao u Koaliciju narodnoga sporazuma smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća.
U listopadu 1990. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne stranke (HNS) i postao je član njezina Predsjedništva.
Podržao je formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva 1991. predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), no tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.
Zauzimao se za uspostavu demokratske, socijalne i pravne države, te slobodu misli i javne riječi.
Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora 1992–95., jedan od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora 1993., a iste godine postao je i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska.
Potkraj života napustio je HNS te je osnovao Akciju socijaldemokrata Hrvatske (1994). Glavna su mu pisana djela: S poprišta (1971) i Hrvatsko proljeće (1990).
