Zašto je u Bosni i Hercegovini teško dočekati pravdu?

Nakon svake velike tragedije u Bosni i Hercegovini ponavlja se gotovo identičan obrazac: snažan javni šok, burna negodovanja, poneki prosvjed, pozivanje na odgovornost, obećanja vlasti, a kada se situacija smiri, bilo prisilno ili mirnim putem, počinje dugotrajno razvlačenje postupka, najčešće bez jasnog epiloga.

Ovako oni koji prate društvena i socijalna događanja u Bosni i Hercegovini opisuju svaki pokušaj borbe za osnovna ljudska prava, prije svega ono na život, a na pitanje - zašto je u Bosni i Hercegovini toliko teško dočekati pravdu - odgovaraju da nemamo neovisne institucije, prije svega pravosuđe.

Izbjegavanje odgovornosti

Tragedija u Sarajevu, kada je tramvaj iskočio iz tračnica te usmrtio mladića Erdoana Morankića, a teže ozlijedio nekoliko osoba, izvela je Sarajlije na ulicu.

Riječ "pravda" ponovno odjekuje Bosnom i Hercegovinom, a ono što su ljudi dosad dočekali tek je poneka ostavka, uz tvrdnje "nismo mi krivi", ali suština nije da se podnese ostavka kad se problem pojavi, nego da se ne dopusti da do problema uopće dođe.

"Jedan veliki problem u našem društvu od rata pa do danas je izbjegavanje odgovornosti, ali i činjenica da je kompletno društvo naučilo da ne postoji odgovornost. I, evo, danas vi vidite da nitko nije odgovoran, nitko nije kriv", neke su od poruka građana Sarajeva.

A hoće li ih čuti oni koji trebaju to čuti, pitanje je na koje do sada u Bosni i Hercegovini nebrojeno puta nije dan konkretan odgovor.

Brojne tragedije

Atentat u kojem je 6. studenoga 2007. godine ubijen Milan Vukelić u Banjoj Luci, ubojstvo Davida Dragičevića u Banjoj Luci, smrt Dženana Memića u Sarajevu nakon što je pretučen, požar u Domu umirovljenika u Tuzli u kojem je stradalo 12 osoba, tragedija u Donjoj Jablanici u kojoj je uslijed poplava i klizišta kamenoloma poginulo 19 osoba, atentat na Željka Kopanju, tada glavnog urednika i vlasnika "Nezavisnih novina", uslijed kojega je zadobio teške tjelesne ozljede i izgubio obje noge.

Hoće li se potrazi za istinom i pravdom za stradale i žrtve u spomenutim slučajevima, koji nikada nisu odgovarajuće riješeni, pridružiti i slučaj "Tramvaj smrti" iz Sarajeva?

"Mislim kako se može nešto promijeniti i nadam se kako hoće, kako danas tako i u narednim danima. Sigurnost i povjerenje su definitivno potreseni i nije, nažalost, ovo prvi slučaj koji se dogodio greškom sustava, ali mi biramo vlast, pa se nadamo kako će se i sada nešto moći promijeniti", rekla je optimistično jedna od sudionica prosvjeda u Sarajevu.

Teško dočekati pravdu u Bosni i Hercegovini

Međutim, poznavatelji prilika strahuju da će stavovi Sarajlija samo ostati javno izgovorena riječ koja će, kao i u većini slučajeva do sada, ispariti u zraku.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog komiteta za ljudska prava, poručuje da je u Bosni i Hercegovini teško dočekati pravdu zato što institucije nisu neovisne.

"Pravda u Bosni i Hercegovini neće biti dostižna dok god politička moć stoji iznad zakona. Policija, tužiteljstva, sudovi i sigurnosne agencije formalno postoje kao stupovi pravne države, ali u praksi funkcioniraju po nalozima političkih moćnika. Politički lideri koji imaju presudan utjecaj na imenovanja, karijere i resurse institucija, zloupotrebljavaju svoju moć, gradeći sustav osobnih interesa, a ne vladavine prava. Zbog toga se nakon svake velike tragedije ponavlja sličan obrazac. Takav ishod nije rezultat slučajnosti ili neučinkovitosti, nego sustava u kojem su nedodirljivi politički moćnici iznad zakona i institucija", kaže on.

Todorović u fokus ponovno vraća činjenicu da je partokracija u Bosni i Hercegovini dovela do toga da se na ključnim mjestima u pravilu nalaze nesposobni, ali, kako kaže, beskrajno lojalni kadrovi, što za posljedicu ima kombinaciju korupcije, nekompetentnosti, poslušnosti, straha i odsutnosti osobne odgovornosti.

Društvo se mobilizira tek nakon tragedije

Kao dodatni problem navodi i to što je javni prostor u Bosni i Hercegovini godinama zasićen međuetničkim podjelama i sukobima, dok su solidarnost i javni interes potisnuti.

"Postoji i drugi dio problema. Društvo u Bosni i Hercegovini mobilizira se kada tragedija postane vidljiva i osobna, ali pritisak rijetko traje dovoljno dugo da natjera sustav na stvarne promjene. Vlast često računa upravo na zamor, strah i osjećaj beznađa među građanima. Zato danas imamo zatvoren krug, politički kontrolirane institucije koje štite vlast, sustavnu korupciju koja blokira odgovornost i društvo koje je iscrpljeno stalnim krizama. U takvim okolnostima prosvjedi su razumljiv izraz očaja, ali bez stvarne neovisnosti institucija oni rijetko dovode do pravde", poručuje Todorović za "Nezavisne".

Vasić: Mladi su odlučni

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je izlazak ljudi na ulicu u Sarajevu, prije svega mladih, dokaz da su oni odlučni i spremni iznijeti probleme ovog društva na svojim leđima.

"Poslali su, po mom mišljenju, čak i šutnjom poruku da ne žele otići odavde, ali da isto tako ne žele društvo u kojem vlada strah. Ambijent straha je jedan od najvećih problema u ovoj našoj zajednici. Ljudi se možda boje izaći na neki prosvjed da ih netko ne bi etiketirao da su nečiji, da su protiv nekoga. Mi smo građani ove države, borimo se za prava i sigurnost. Naravno da se neke stvari ne mogu tehnički spriječiti, poput nekih prometnih nesreća, ali možemo poslati poruku da društvu u Bosni i Hercegovini treba više odgovornosti. Bez toga ne možemo ništa", rekao je Vasić za Nezavisne novine.