Vlada RS-a dodijelila je Rusu Rašidu Sardarovu koncesije za gradnju i korištenje energetskih objekata, uz naknade od oko 8,5 milijuna KM. Desetak godina kasnije, objekte nije izgradio, a Vlada je spremna od njega otkupiti koncesije za 309,2 milijuna KM piše Centar za istraživačko novinarstvo - CIN.
Kada je 2011. godine došao u Republiku Srpsku (RS), Rašid Sardarov je predstavljen javnosti kao bogati Rus koji će uložiti milijardu maraka u energetiku.
Od Vlade RS-a dobio je koncesije za istraživanje i uporabu prirodnih resursa za izgradnju energetskih objekata i proizvodnju struje u razdoblju do 30 godina, nakon čega bi objekte predao u vlasništvo RS.
Za ustupljena koncesijska prava platio je oko 8,5 milijuna KM naknada. Dobio je i obvezu plaćati do 3,6% godišnjeg prihoda kad posao krene, ali to se nije dogodilo jer objekte nije napravio. Desetak godina kasnije Sardarov se iz posla povlači i vraća koncesije.
Vlada RS-a spremna mu je dati za koncesijska prava od 309,2 milijuna KM. Dokumenti u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju kako je to za najmanje 32,5 milijuna KM više od stvarne vrijednosti.
Javno poduzeće Elektroprivreda RS-a upozorilo je Vladu RS-a kako nema novca i ne može preuzeti sve Sardarove projekte bez ugrožavanja vlastitih, pa je zbog toga za Sardarova pronađeno rješenje.
Koncesije za izgradnju hidroelektrane i eksploataciju građevinskog kamena u Rudom preuzelo je javno poduzeće Obnovljivi izvori energije d.o.o. Ljubinje za 68,6 milijuna KM.
Za koncesije za izgradnju termoelektrane i eksploataciju ugljena i kamena u Ugljeviku očekuje se 240,5 milijuna KM od javnog poduzeća za plinske projekte GAS-RES, koje do sada nije poslovalo s električnom energijom.
Predstavnici Vlade RS-a šalju građanima poruku kako koncesijska prava kupuju od Sardarova kako bi mu omogućili prodati ugljen Rudniku i Termoelektrani „Ugljevik“, kojima prijeti gašenje bez njega. Međutim, upravo su članovi vladajuće strukture dali Sardarovu ugljen s rudnika s kojeg se ranije opskrbljivalo javno poduzeće.
Osim toga, u Sardarovu korist mijenjali su koncesijske ugovore. Iako su ih prvotno mogli raskinuti zbog kašnjenja u radu, aneksima su produžavali rokove izgradnje i korištenja resursa te mijenjali uvjete pod kojima bi se kašnjenje moglo smatrati opravdanim. To je Sardarovu dalo komotnu situaciju zadržavati koncesijska prava bez konkretnih aktivnosti.
Tvrtke u većinskom vlasništvu Rašida Sardarova Comsar Energy Hidro i Comsar Energy Republika Srpska sa sjedištem u Banjoj Luci od 2011. do 2016. godine dobile su pravo u RS-u istraživati i eksploatirati ugljen, vapnenac i građevinski kamen te graditi hidroelektranu i termoelektranu i proizvoditi električnu energiju. Ugovori su dodijeljeni na razdoblje od jedne do 30 godina.
Tvrtkama su formalno rukovodie druge osobe, među kojima je i Duško Perović, pravnik koji je danas šef Predstavništva RS-a u Moskvi.
Novinarima CIN-a ranije je rekao kako je Sardarov bogat čovjek kojeg zanima energetika: "On je tražio koncesiju, ne kako bi trgovao jer njega to ne interesira, već proizvodio električnu energiju.“
Ispričao je kako su prije odobrenih koncesija obavljeni razgovori s Miloradom Dodikom, tadašnjim predsjednikom RS-a, s kojim su helikopterom obišli potencijalne lokacije. Perović je rekao kako je Dodik pitao Sardarova dok su bili iznad kanjona rijeke Lim u Rudom: "Hoćeš li da ti ovdje damo investirati?"
Međutim, Dodik za CIN ne želi potvrditi takav dogovor pa je novinarki kratko odgovorio: "Špekulirate."
Koncesijski ugovor za izgradnju hidroelektrane na rijeci Lim, vrijedan 188,5 milijuna KM, potpisali su u studenome 2012. godine Perović i Željko Kovačević, tadašnji republički ministar energetike i rudarstva iz SNSD-a. Za realizaciju je bila zadužena firma Comsar Energy Hidro.
Dvije godine poslije Sardarov je s Dodikom simbolično položio kamen temeljac u Rudom, najavljujući izgradnju hidroelektrane.
Tadašnji načelnik Rudog Rato Rajak kaže za CIN kako predstavnici Općine nisu bili uključeni u dogovore, ali ih je vijest obradovala jer su vidjeli šansu za ekonomski razvoj. "Cijela istočna Bosna i Hercegovina nalazi se u jako teškoj situaciji. Rudo kao izrazito nerazvijena općina sigurno prednjači u tome, te smo mi to vidjeli kao poklon Djeda Mraza. Nismo se ništa, bukvalno, pitali."
Ugovoreno je hidroelektranu napraviti do studenoga 2017., a koristiti ju za proizvodnju električne energije do 2042. godine. U slučaju kašnjenja ili neizvršavanja obveza Vlada RS-a može raskinuti ugovor, a eventualnu štetu naplatiti preko bankarskih jamstava u iznosu 3% vrijednosti pojedine faze radova, odnosno do 1,9 milijuna KM.
Prema izvješćima Povjerenstva za koncesije RS-a, 2014. godine koncesionar je radio na izradi dokumenata i potrebnih dozvola, rješavao imovinskopravne poslove i pravio pristupne puteve, ali već iduće godine dolazi do problema. Povjerenstvo u izvješću navodi kako koncesionar nije dobio sve potrebne upute od nadležnih institucija, eksproprijacija zemljišta je kasnila i nedostajalo je kamena za gradnju.
"Ma, to je smiješno, mislim. Od Općine apsolutno svaki dokument dostavljen je ekspresno na vrijeme, od Republičke geodetske uprave također. Ja vam kažem, Pravobraniteljstvo je radilo za njih kao da je privatna tvrtka“, rekao je Rajak.
U 2015. godini Vlada RS-a je Sardarovoj tvrtki odobrila i drugu koncesiju u Rudom za eksploataciju vapnenca na lokalitetu Varde – 90.000 tona godišnje na 15 godina. Travanj 2016. bio je ugovoren kao početak rada.
Međutim, to se nije dogodilo. U ugovorenom roku nije počeo raditi ni rudnik ni gradnja hidroelektrane. Umjesto preispitivanja mogućnosti raskida ugovora, Vlada RS-a na čelu sa Željkom Cvijanović, a potom Radovanom Viškovićem, promijenila je ugovorene obveze za izgradnju hidroelektrane u korist Sardarova.
Aneksima se produžavaju rokovi izgradnje hidroelektrane za više od sedam godina — s studenoga 2017. na veljaču 2025., a korištenja hidroelektrane za dodatnih 20 godina — do studenoga 2062. godine. Uz produžene rokove izgradnje produžava se i rok za dostavljanje bankarskoga jamstva, koje se smanjuje s tri na jedan posto.
"Mi smo to potpisivali zato što je Vlada tako odlučila u namjeri ovom koncesionaru omogućiti, pomoći doći u fazu u kojoj bi mogao izgraditi taj objekt", kaže Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS-a. On je po ovlaštenju Vlade potpisao jedan aneks u veljači 2016., a drugi u srpnju 2020. godine.
Rajak, bivši načelnik Rudog, kaže kako su se izmjene desile bez znanja Općine, o čemu ih je obavijestilo Đokićevo ministarstvo: "Općinu Rudo nitko nije pitao, niti je provedena neka stručna analiza kako je to moguće. Vi ste dali koncesiju nekome na 30 godina i odjednom sada, bez ičijeg znanja, bez bilo kakvih konzultacija, netko odobrava to na 50 godina."
Aneksima su se izmijenile i odredbe koje su definirale kako koncesionar može opravdano kasniti u slučaju "više sile". Umjesto toga uveden je pojam "slučaj izvan kontrole", kojim je omogućeno koncesionaru opravdano kasniti ako mu, primjerice, ponestane resursa za gradnju, nestane struje, izbije štrajk. Dovoljno je da koncesionar obavijesti Vladu RS-a kako se dogodio "slučaj izvan kontrole" zbog kojeg kasni i obrazloži kako je poduzeo sve što je u njegovoj moći kako problem riješio.
Slaven Dizdar, odvjetnik iz Sarajeva koji je pogledao ugovore i anekse, objasnio je kako je pojam "više sile", kao što su elementarne nepogode, definiran Zakonom o obveznim odnosima, dok se pojmom "slučaj izvan kontrole" proširuju uvjeti kašnjenja bez posljedica po koncesionara.
"Uvodi se niz subjektivnih elemenata gdje se koriste pojmovi poput najboljih napora uloženih od strane koncesionara i slično, što je samo po sebi problematično, jer pojam uloženi napor je relativan — ovisi o tome tko ga tumači, tko ga dokazuje — i definitivno se udaljava od objektivne istine“, kaže Dizdar.
Državna termoelektrana u Ugljeviku mogla bi ostati bez dovoljno ugljena — osnovne sirovine za proizvodnju električne energije.
Osim toga, aneksima se promijenila i nadležnost za rješavanje eventualnih sporova. Umjesto banjolučkog suda, gdje bi Vladu RS-a moglo zastupati Pravobraniteljstvo i gdje troškove postupka plaća strana koja izgubi, ugovorena je arbitraža u Londonu. Samo pokretanje takvog postupka izložilo bi Vladu RS-a višemilijunskim troškovima jer ih obje strane u postupku plaćaju podjednako, a utvrđuju se postotnim iznosom od vrijednosti investicije.
Mile Lasić, predsjednik Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH i profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, objašnjava kako je to klasičan način rješavanja trgovačkih sporova, a jedna od glavnih karakteristika je tajnost podataka.
"Stranke, ako se dogovore, mogu nešto dati u javnost. Ako se ne dogovore - nema ništa u javnosti, jer je jedno od temeljnih načela tajnost, odnosno nejavnost“, kaže Lasić.
Dodaje kako je cilj zadržavanje prijateljskih odnosa, zbog čega se arbitraža može organizirati i u ugostiteljskom objektu radi stvaranja prijateljske atmosfere: "U restoranu gdje je jelo, gdje čujemo žlice i posuđe- ne, ali u restoranu koji ima separe ili neku dvoranu - da."
Lasić kaže kako u arbitražama stranke mogu utjecati na izbor arbitara, a postupak se može i prekinuti ako se stranke dogovore. Arbitražni postupci su kraći od sudskih, a odluke su konačne iako postoji mogućnost preispitivanja tužbom za poništavanje odluke.
"Ja se u praksi nisam susreo s takvim slučajevima, ali to stranke mogu ugovoriti", kaže Lasić.
Međutim, ni nakon potpisanih aneksa hidroelektrana nije izgrađena, niti je kamenolom otvoren. Iz Povjerenstva za koncesije RS-a ne odgovaraju na zahtjeve za intervju o ovoj temi, a u godišnjim izvješćima i dalje navode kako se radi na izradi projektne dokumentacije, rješavanju imovinskopravnih odnosa i pristupnim putevima.
S obzirom kako rad nikada nije počeo, koncesionar ne plaća naknadu od ostvarenog prihoda. Prema podacima Ministarstva energetike i rudarstva RS-a, po osnovi ova dva koncesijska ugovora uplatio je 224.755 KM jednokratne naknade, što je nešto više od pola iznosa koji je trebao uplatiti.
Slično se događalo i u Ugljeviku, gdje je Sardarov dobio koncesije za izgradnju i korištenje termoelektrane te istraživanje i eksploataciju ugljena i vapnenca.
Vlada RS-a odobrila je Sardarovu termoelektranu graditi na imovini javnog poduzeća RiTE Ugljevik i kopati ugljen iz njihovog eksploatacijskog polja Ugljevik Istok. Polje je podijeljeno, a Sardarov je dobio veću količinu rude nego što je ostalo javnom poduzeću.
Milutin Tasovac, član Uprave RiTE Ugljevik rekao je novinarima CIN-a kako je to "sto posto bila dobra namjera". Objasnio je kako je plan bio da RiTE Ugljevik radi do 2025., do kada bi imali ugljena, a potom bi nastavila Sardarova termoelektrana.
Rašid Sardarov je 2012. i 2013. godine kupio hotele u Ugljeviku i Rudom. Hotel u Rudom kupio je za pola milijuna maraka od Gordana Pavlovića iz Foče, potom ga renovirao i naručio procjenu nekretnina, opreme i inventara prema kojoj je vrijednost narasla na 6,6 milijuna maraka. Na toj imovini podigao je dva kredita od ukupno 6,5 milijuna. Kredite je zatvorio 2021. godine. Naredne godine prodao je hotel za 2,2 milijuna maraka javnom poduzeću Hidroelektrane na Drini, na čijem je čelu Nedeljko Perišić - unatoč protivljenju malih dioničara jer poduzeće posluje s gubitkom i nema poslovne veze s turizmom. Hotel nije profitabilan i financira se kroz pozajmice ovog javnog poduzeća.
Hotel u Ugljeviku Sardarov je kupio u postupku privatizacije otkupom dionica. Prodao ga je 2019. godine za 353.829 KM poduzeću "Atlas Group" iz Brčkog.
Sardarov u Ugljeviku nije izgradio termoelektranu niti je kopao rudu, a RiTE „Ugljevik“ je u međuvremenu iscrpio rudu koja im je ostala.
"Mi proizvodimo jednu trećinu električne energije u elektroenergetskom sustavu Republike Srpske. Najveći smo proizvođač i samim tim došli smo u problem", rekao je Boban Benović, predsjednik sindikata radnika ovog poduzeća.
On kaže kako bi s ugljenom i remontom mogli raditi do 2050. godine te kako je u ovom poduzeću oko 2.000 zaposlenih koji žele rudnik natrag. "To je neophodno. Ako se ne vrati ta koncesija, termoelektrana će stati."
Koncesijske ugovore za izgradnju termoelektrane Ugljevik 3 i eksploataciju ugljena s rudnika Ugljevik Istok 2 dobila je tvrtka Comsar Energy Republika Srpska 2013.godine. Koncesije su ugovorene na 30 godina, do 2043. godine. Vrijednost investicije procijenjena je na 1,5 milijardi KM.
Prema prvotnim ugovorima, rudnik je trebao početi s radom u siječnju 2015., a termoelektrana u prosincu 2017. U slučaju kašnjenja Vlada RS-a mogla je raskinuti ugovore, ali nije - iako je kašnjenje postojalo.
Vlada je ovlastila resornog ministra Đokića kroz pet aneksa, potpisanih u razdoblju od 2014. do 2021., napraviti promjene osnovnih ugovora. Rokovi izgradnje rudnika i termoelektrane pomjereni su do sredine 2026., a koncesijsko razdoblje do 2058. godine.
Ministar Đokić kaže kako je anekse potpisivao prema odlukama Vlade RS-a i kako se zbog toga "ni najmanje" ne osjeća odgovornim.
Osim toga, aneksom na ugovor za eksploataciju ugljena potpuno je izbrisana mogućnost jednostranog raskida ugovora u slučaju kršenja obveza koncesionara, a eventualni sporovi rješavali bi se arbitražom u Londonu.
"Nema nikakvog balansa, jer je on (koncesionar) zadržao svoje pravo raskinuti ugovor u svim ranije predviđenim slučajevima, a Vlada RS-a je ovdje odustala. Ovako gledano, barem vizualno, djeluje poprilično jednostrano“, kaže odvjetnik Dizdar.
Dodaje kako ugovori i aneksi štite interese koncesionara: "Svo vrijeme se ide na to da se koncesija održi na snazi, bez obzira na to što koncesionar očigledno nije uradio ništa na njezinoj realizaciji. To je ono što upada u oči sa pravne strane.“
Prema podacima Ministarstva energetike i rudarstva RS-a, za ova dva koncesijska ugovora Sardarov je uplatio oko 7,1 milijun KM jednokratne koncesijske naknade, što je za oko tri milijuna manje od ugovorene vrijednosti. Naknadu od ostvarenog prihoda nije plaćao jer s radom nije počeo. Sve je ostalo u pripremnoj fazi - izrada dokumentacije, priprema terena, pristupni putevi, plato za deponiju itd.
U međuvremenu uprava RiTE-a odlučila je ove godine kopati ugljen na području nad kojim Sardarov ima koncesijsko pravo.
"Mi smo bili u situaciji u kojoj moramo doći do nekog ugljena kako bgi održali kontinuitet rada termoelektrane“, rekao je Tasovac.
Uvjeren je kako to neće stvoriti problem jer Vlada RS-a pregovara o otkupu koncesija od Sardarova.
Prema dokumentima u posjedu CIN-a, pregovori sa Sardarovom formalno su počeli 2022. kada je pismom namjere ponudio partnerstvo Elektroprivredi RS-a, što je shvaćeno kao ponuda za prodaju projekata, te su u tom cilju organizirani sastanci u institucijama. Ključnu ulogu imala je Vlada RS-a kao osnivač ovog javnog poduzeća.
Na jednom od sastanaka iz Elektroprivrede RS-a upozorili su Vladu kako nemaju novca za preuzimanje svih projekata. Osim toga, time bi narušili konkurentnost na tržištu i doveli u pitanje realizaciju vlastitih projekata.
Direktor Elektroprivrede RS-a Luka Petrović nije želio pojasniti ovu situaciju i kratko je rekao: "Ma, to je davno bilo."
Donesena je odluka da Obnovljivi izvori energije iz Ljubinja, koje je osnovala Elektroprivreda, kupe poduzeće Comsar Energy Hidro, koje ima koncesije za projekte u Rudom. Poduzeće Comsar Energy Republika Srpska, koje ima koncesije u Ugljeviku, kupit će GAS-RES, javno poduzeće koje do sada nije poslovalo s električnom energijom.
Sardarov je za Comsar Energy Hidro tražio 68,6 milijuna KM - i dobio ih, a za Comsar Energy Republika Srpska očekuje 240,5 milijuna KM.
U trenutku otkupa 2022. godine Comsar Energy Hidro imala je osnovni kapital 1,9 milijuna KM i gubitak veći od 600.000 KM.
Ipak, u analizi koja je naručena za ovo trgovanje navedeno je kako se radi o financijski opravdanom potezu. Uračunati su budući prihodi i profit i napravljena procjena kako trvtka vrijedi između 42 i 56 milijuna KM ako novi vlasnik preuzima sve obaveze, odnosno između 61 i 75 milijuna KM ako ih ne preuzima.
Ugovor je zaključen krajem 2022. na 68,6 milijuna KM, koliko je Sardarov i tražio, a Obnovljivi izvori energije preuzeli su sve obveze, dugove i potraživanja.
Nakon što je tvrtka preuzeta, urađeno je još jedno vještačenje u kojem je navedeno kako ona zapravo vrijedi 36 milijuna KM- skoro duplo manje nego što je plaćena.
"Meni to vrijedi preko sto milijuna (…) zato što je vrijednost investicije, zato što je najveća pritoka rijeke Drine, zato što može najviše dati - 36,5 MW je snaga", rekao je Petrović.
Siniša Šišić, direktor "Obnovljivih izvora energije" iz Ljubinja odbio je razgovarati sa novinarima CIN-a, pravdajući se savjetom odvjetnika.
U kolovozu 2023. koncesije za energetske objekte u Rudom prenesene su na novog vlasnika, a nekoliko mjeseci poslije ugašeno je Sardarovo poduzeće.
Nakon preuzimanja koncesije za hidroelektranu u Rudom, u srpnju 2023. predstavnici Vlasti RS-a, na čelu s tadašnjim predsjednikom Miloradom Dodikom, ponovno su najavili izgradnju hidroelektrane, ali do toga nije došlo.
Na pitanje je li optimističan kako će se hidroelektrana ikada izgraditi, bivši načelnik Rajak kaže: "Vjerojatno nekad hoće, kada se podmire sve osobe koje su uključene u tu priču, pa ako nešto preostane — možda će se započeti."
Paralelno s tim, još traje procedura za otkup tvrtke Comsar Energy RS, za koju Sardarov traži 240,5 milijuna KM. U siječnju 2025. Vlada RS-a odobrila je GAS-RES-u isplatu od 58,6 milijuna KM, a u listopadu još 123,3 milijuna za kupovinu udjela u poduzeću.
Dokumenti u posjedu CIN-a pokazuju kako tvrtka ima osnivački kapital od 72,5 milijuna maraka u novcu i nekretninama za izgradnju termoelektrane. Ima gubitak u poslovanju od 2,1 milijun KM.
RiTE Ugljevik rado bi otkupio koncesije za ugljen, ali za to nema novca. Član uprave Milutin Tasovac optimističan je kako će se stvari riješiti naknadnim ugovorom s GAS-RES-om, budući imaju istog vlasnika — Vladu RS-a.
Tasovac naglašava kako ne sudjeluje u pregovorima, ali napominje kako će bez ugljena termoelektrana stati, što će ugroziti radna mjesta i energetski sektor RS-a: "Ovako to izgleda mnogo para, međutim oni su vlasnici koncesije." Napomenuo je i kako je Comsar u Ugljeviku obavio određene radove koji mnogo vrijede, poput deponije za ugljen, pristupnih puteva i radničkog naselja.
Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS-a nisu CIN-u dostavili ugovore i anekse za sve Sardarove koncesije, kao ni podatke o predanim bankovnim jamstvima.
Sve detalje o ovom poslu nemaju ni zastupnici u Narodnoj skupštini RS-a koji bi trebali kontrolirati rad Vlade RS-a. O tome svjedoči Nebojša Vukanović iz oporbene stranke „Pravda i red“, koji je zbog ovog posla predao i kaznenu prijavu radi utvrđivanja odgovornosti.
"Jednostavno, mi postavljamo pitanja i ministri šute. I oni kažu: pa što, boli me briga, mi imamo 42 zastupnika — možemo reći i kako je sada noć, iako je dan.“
