Dayton je nekada luđačka košulja, nekada stvar koje se treba slijepo držati, vjerojatno jedna od najaspominjanijih i najizlizanijih riječi u siromašnom političkom rječniku Bosne i Hercegovine.
Prije točno 30 godina sporazum u američkom gradiću kojeg mnogi ne mogu pronaći na karti kao što ni Dayton ne zna kojoj je to državi donio mir, potpisan je sporazum koji je okončao rat službeno započet 6. travnja 1992. godine.
Pregovori su bili mučni, govore svjedoci, uz puno natezanja i nadmudrivanja baš kako je i danas priča o Daytonu i daytonskoj BiH – mučna, puna nadmudrivanja ali bez dovoljno političke mudrosti da se napravi korak prema nekom novom, boljem epitetu koji bi se mogao staviti pred ovu zemlju.
Politolog Dražen Pehar kaže za Bljesak.info kako rat jest zaustavljen dotičnim mirovnim sporazumom.
''Većina autora i komentatora, kada su u stanju razboritosti i trezvenosti, dakle kada ih ne opija neka dodatna politika, ili interes, priznaju da je Dayton, u osnovi, kompromis - federacija na dva nivoa da bi se zaustavio rat. Svi su ostali nezadovoljeni, to znači nedovoljno zadovoljeni, u sličnom omjeru. Osim federalnih elemenata, imamo i konfederalne. Na primjer, dio o paralelnim specijalnim odnosima između Srbije i Srpske, a ima i onaj koji je abrogiran, između Republike Hrvatske i Federacije... No, to je drugi dio priče'', kaže Pehar.
Naglašava kako je Dayton je u velikoj mjeri devalviran i to na više načina, uglavnom intervencijama visokih predstavnika.
''No, ne zaboravimo da su domaći akteri prihvatili te intervencije u velikom broju. Drugim riječima, džaba je sada kuknjava. Ono što nije jasno jest sljedeće: hoće li se te intervencije održati ili ćemo se vratiti na tzv. izvorni Dayton? Odgovor je: Ne znamo. Jasno je da traje politička borba, da to kvari odnose, i da je država kao država u jako lošem stanju. Pri tome ne mislim na centralnu razinu odlučivanja, Predsjedništvo, parlament i tako dalje, nego na takozvane organe državne uprave - policiju, sudstvo, na svim razinama'', kaže Pehar.
Novinar Fadil Mandal kaže kako iako doista zvuči kao još jedna floskula, ali glavna tekovina Daytonskog sporazuma je mir.
''Trideset godina nakon pregovora pod pokroviteljstvom SAD-a, ova zemlja životari između neostvarenih ratnih ciljeva onih koji su je htjeli podijeliti i nasušne potrebe da prevaziđe torovske nacionalne podjele i iz daytonske pređe u briselsku fazu, kao članica EU i NATO. Nažalost, ponekad mi se čini da je u onih desetak godina nakon rata bilo više spremnosti za izgradnju normalne države uz istinsko pomirenje i osudu svih zločina, nego je to slučaj danas kada je bosanskohercegovačko društvo teško podijeljeno i bolesno. Sjetite se samo Milorada Dodika iz tog perioda - priznavao je genocid u Srebrenici, pozivao balkanskog kasapina Slobodana Miloševića da se povuče s vlasti u Srbiji, prozivao zločince Karadžića i Mladića da se predaju u Haag, da ne budu kukavice koje se kriju iza leđa svog naroda. A pogledajte u kakvog se šovinistu i glorifikatora ratnih zločina i zločinaca pretvorio nekadašnji dašak vjetra na Balkanu'', kaže Mandal za Bljesak.info.
Dejan Šajinović, banjalučki novinar, ističe kako se treba prisjetiti je Daytonski sporazum dogovoren tako što su Amerikanci Tuđmana uvjetovali integracijom Istočne Slavonije u Hrvatsku, Miloševića ukidanjem sankcija za uvoz mazuta bez kojeg bi se građani Srbije zaledili tijekom zime, što bi srušilo njegov režim, a na Izetbegovića da će ostati bez američke podrške i biti prepušteni Srbima i Hrvatima ako ne potpiše.
''Dakle, sporazumom od početka nitko nije bio zadovoljan ali isto tako točno je da ne postoji sporazum koji je mogao biti potpisan a kojim bi svi bili zadovoljni. Uvijek kada imate društvo s više različitih autohtonih identiteta teško je napraviti konsenzus kojim će svi biti jednako zadovoljni. Jedino rješenje je kompromis kojim nitko nije zadovoljan ali je zadovoljan barem toliko da može s tim živjeti'', kaže Šajinović i naglašava da svatko tko priča o nekom novom Daytonu ili ukidanju Daytona ne razumije ovu osnovnu činjenicu.
Mandal kaže kako je trideset godina nakon Daytona možda vrijeme da se ''kredibilni predstavnici naroda i građana dogovore kako će urediti zajedničku kuću u kojoj nikome ne bi trebalo biti tijesno''.
''Prvi korak je odustajanje od nerealnih i maksimalističkih ciljeva - nema podjele BiH, ali ona nije samo nacionalna niti je samo građanska država, ona mora biti zdrava kombinacija zaštite oba ta prava'', naveo je Mandal.
Šajinović kaže kako ćemo se morati pomiriti s ovakvim uređenjem.
''S obzirom da se Dayton ne može ukinuti i da je njegova modifikacija moguća samo u skladu s Daytonom, a to znači da mora da postoji konsenzus unutar Bosne i Hercegovine da se promijeni Ustav, to samo po sebi govori da ćemo mi po svemu sudeći s Daytonom morati živjeti i s njim se pomiriti'', rekao je za Bljesak.info Šajinović.
Pehar kaže kako ne vjeruje da će se u bližoj budućnosti nešto mijenjati.
''Ostat ćemo da tavorimo u ovom 'čardaku ni na nebu ni na zemlji'. Bez progresa i bez stvarnoga mira. Domaće političke elite su najodgovornije i one su u jako lošem stanju. Mnogo je i korupcije, neiskrenosti, neprofesionalnosti. Međutim, i strani faktor je u lošem stanju - očito je da je Christian Schmidt izabran/imenovan izravnim kršenjem Daytonskog sporazuma, Aneksa 10, a to samo dodaje vatru, pravi dodatni konflikt, čini angažman, koji je u osnovi sporan, još problematičnijim, nemoralnijim, i spornijim. Da, skoro sam siguran da ključni međunarodni akteri, NATO članice SAD i UK, prije svih, ali i dijelovi EU, aktivno promoviraju 'divide ut imperes'- strategiju 'podijeli kako bi vladao''', zaključio je Pehar za Bljesak.info.
