Sud Bosne i Hercegovine odbio je Detektorov zahtjev za dostavljanje kompletnog snimka s ročišta Miloradu Dodiku, koje je bez ranije najave medijima i javnosti održano početkom srpnja. Novinari i pravni stručnjaci smatraju da ovakvim postupanjem Državni sud riskira povećanje nepovjerenja javnosti u pravosuđe.
U petak navečer, 4. srpnja, mediji u BiH dobili su zajedničko priopćenje Državnog suda i Tužiteljstva BiH, u kojem je javnost obaviještena o ukidanju pritvora Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske, koji se sumnjiči za napad na ustavni poredak.
Dodik je od tog trenutka prestao biti bjegunac od pravosuđa nakon što je aktivno tjednima izbjegavao i sprječavao privođenja na saslušanje usprkos potjernici i određenom pritvoru.
U subotu, 5. srpnja Sud BiH dostavio je medijima link na snimku ročišta u trajanju od pet minuta, pozivajući se na povećan interes javnosti, “a u cilju točnog, pravovremenog i objektivnog informiranja”.
Video je u srednjem dijelu, tijekom obraćanja sutkinje, vidno izrezan u nepoznatom trajanju za koje vrijeme se promijeni položaj fascikle na stolu. Također, kraj je odrezan tijekom govora Dodikovog odvjetnika i ne sadrži zaključenje ročišta.
Zbog toga je Detektor poslao zahtjev za dostavljanje kopije cijelog snimka.
Sud je ovaj zahtjev odbio uz obrazloženje da su ispitali uvjete za utvrđivanje izuzetka od objavljivanja informacije, i našao da su tražene informacije podložne ograničenju u cilju vođenja postupka.
''Sve informacije institucija BiH smatraju se otvorenim i javnim, osim ako je neobjavljivanje u potpunosti opravdano i zasnovano na zakonom propisanim izuzecima, na osnovu čega je Sud i utvrdio izuzetak od objavljivanja tražene informacije'', stoji u rješenju.
Iz Suda nisu detaljnije objasnili zbog kojih točno informacija odbijaju zahtjev.
Odvjetnica Sabina Mehić smatra da je ročište Dodiku u ovom predmetu bilo samo formalno javno, ali da se to u praksi nije dogodilo. U razgovoru za Detektor dodaje kako je bilo logično dostaviti snimku ročišta u cijelosti nakon što je Sud propustio obavijestiti o njegovom održavanju.
''Razlog koji je Sud naveo da se ne dostavlja cijelu snimku, zbog faze postupka i činjenice da nije opravdano javnim interesom, nema uporište u zakonu. Ne postoji predmet koji je više u javnom interesu od ovog predmeta'', kaže ona.
U rješenju, Državni sud se poziva na odredbe Zakona o krivičnom postupku kojima se zabranjuje javno prikazivanje snimaka radnji poduzetih tokom krivičnog postupka.
Odvjetnici Mehić odredba zakona kojom se zabranjuje dostavljanje audiosnimaka, na način kako je tumačio Sud BiH, nije poznata.
Novinarka Nove BH Vildana Kurtić Duran, koja dugo prati sudske postupke, smatra da je upravo u ovom slučaju Državni sud trebao pokazati da poštuje interes javnosti, pogotovo u situaciji kada su se nakon tog ročišta pojavile brojne poluinformacije, nezvanične informacije, ali i moguće spekulacije o tome kako je postojala i neka vrsta političko-pravosudne pogodbe.
''Meni je poznato da Sud BiH u svojoj praksi ima to da izdaje samo deset minuta, koje su često izrezane prema nečijem nahođenju, međutim ovo je bila situacija kada javnost u BiH gubi povjerenje u nezavisnost pravosuđa'', navodi ona.
Slično mišljenje dijeli i izvršna urednica portala Faktor.ba Meldiana Mulaosmanović, koja smatra da je ovakvo ponašanje Suda BiH još jedan 'autogol'.
Nakon što je upitala Sud BiH zašto nisu putem rasporeda na internet stranici najavili ročište, Mulaosmanović je dobila odgovor da služba koja se time bavi ne radi u dežuri.
''Upravo zbog sve izraženije sumnje da je sve unaprijed dogovoreno, najmanje što su mogli uraditi da tu sumnju otklone jeste da dostave snimka kompletnog ročišta. Opravdanje o nekakvoj zaštiti postupka, osobnih podataka i slično apsolutno ne stoji, jer je ročište formalno bilo javno, dakle otvoreno za javnost, i sve to su novinari mogli čuti i u sudnici da im to nije onemogućeno upravo uskraćivanjem informacija od Suda'', pojašnjava ona.
Dodiku je na ročištu ukinut pritvor, nakon što je dobrovoljno pristupio u Državno tužiteljstvo u pratnji odvjetnika radi ispitivanja u svojstvu osumnjičene osobe zbog istrage a zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo 'napad na ustavni poredak'.
Nakon toga je odmah izveden pred Sud BiH, gdje je na ročištu, na prijedlog Tužiteljstva BiH, doneseno rješenje kojim mu je ukinut pritvor.
Državni sud ranije je, na prijedlog Tužiteljstva BiH, odredio pritvor Dodiku, premijeru Republike Srpske Radovanu Viškoviću te predsjedniku Narodne skupštine RS-a Nenadu Stevandiću nakon što se nisu odazivali na pozive za saslušanja. Potom je uslijedilo raspisivanje unutrašnje potjernice.
Detektor je upitao Sud BiH zašto medijima nije dostavljen kompletna snimka s ročišta, nakon čega smo dobili odgovor da se svaka snimka “reže” tako da bude dostupan javnosti u maksimalnom trajanju od deset minuta, ali bez navođenja ličnih podataka, a radi zaštite samog procesa i stranaka u postupku.
Video koji je Sud dostavio medijima traje tek nešto duže od pet minuta.
''Ročište u navedenom predmetu je bilo otvoreno za javnost, međutim Sud, kada se radi o bilo kojem predmetu u kojem se ročište održava nakon radnog vremena, odnosno u dežuri, vrši evidenciju ročišta putem kalendara suđenja prvi radni dan nakon održanog ročišta jer služba zadužena za evidenciju ročišta ne postupa u dežuri'', stoji u odgovoru.
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) Mirjana Popović smatra da bi javnost morala znati što se dešava u ovako važnom predmetu. Navodi da bi transparentnost u ovom slučaju dala utisak javnosti da pravosuđe razumije njene zahtjeve i svoju poziciju u društvu.
''Kroz ovakve, suštinski važne predmete koji treba da pokažu da su pravo i pravda prisutni i dostupni svima, pravosuđe može dokazati da se nezavisnost i profesionalizam još mogu vezati za nju'', kaže ona te dodaje da biranje dijelova s ročišta koje javnost smije vidjeti čini da građani i mediji nastave hraniti svoje razočarenje, nepovjerenje i ljutnju zbog poteza institucija pravosudne vlasti.
Novinarka Kurtić Duran kaže da je Sud BiH ranije bio najtransparentniji sud u komunikaciji s javnošću i medijima, i da ne bi bila iznenađena da sada i niži sudovi prihvate praksu da, po vlastitom nahođenju i procjeni interesa javnosti, zabranjuju ili ne dozvoljavaju pristup ročištima i informacijama.
