"U Starom Gradu neće biti podignut spomenik Franzu i Sofiji Ferdinand. Čak i kada bi postojala potpuna suglasnost, potrebne dozvole je u praksi gotovo nemoguće dobiti", rekao je načelnik Općine Stari Grad Irfan Čengić nakon što je Nakon što je Gradsko vijeće Grada Sarajeva usvojilo inicijativu za ponovno postavljanje spomenika kraj Latinske ćuprije.
Rekao je kako pojedini vijećnici predlažu inicijative za koje nisu nadležni, kao i da Gradsko vijeće usvaja zaključke mimo svojih ovlasti. Međutim, to, navodi Čengić, ne znači da će se takve stvari realizirati.
"Pozivam Gradsko vijeće da se bavi svojim nadležnostima i što prije donese Odluku o mostovima od značaja za Grad Sarajevo, što je obveza propisana Ustavom Kantona Sarajevo", poručio je Čengić.
Dopredsjednik SDS-a, Želimir Nešković, rekao je kako inicijativa sarajevskih gradskih vlasti o vraćanju spomenika ''pokazuje neukost, bestijalnost i bezobzirnost onih koji su je pokrenuli''.
"Na ovaj način se jasno vidi tko istinski želi slobodu, a kome je bila i ostala svaka strana okupacija, svaki strani tiranin miliji od svega, pa i od svojih najmilijih", rekao je Nešković.
Kaže kako je riječ o ''jeftinoj politici i o pokušaju da se na najprizemniji način prikupljaju politički poeni''.
Povjesničar Georgije Vulić izjavio je Srni da je inicijativa o ponovnom postavljanju spomenika ''pokušaj revizije simboličkog poretka'', te istaknuo da je nakon ovog gesta još jasnije zašto u tom gradu više nema Obale Vojvode Stepe Stepanovića ili ulice posvećene Živanu Rankoviću.
"Očigledno je da u ovom gradu više nema mjesta za one koji su ga oslobađali, ali ima za one koji su ga okupirali", naglasio je Vulić.
Rekao je kako ovo nije jedinstven slučaj slavljenja okupatora u Federaciji BiH.
"Veoma često se u bošnjačkom javnom diskursu, ali i u istoriografiji, ističu prednosti osmanske, ali i austrougarske uprave nad BiH. Čini se da su u takvim interpretacijama jedino sporna ona povijesna razdoblja u kojima su narodi u BiH živjeli bez stranog tutorstva", naveo je Vulić.
Sarajevsko Gradsko vijeće usvojilo je inicijativu Kluba odbornika Stranke za BiH za vraćanje spomenika Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi kod Latinske ćuprije (nekadašnji Principov most) u Sarajevu.
Spomenik Francu Ferdinandu i njegovoj supruzi uklonjen je s lokaliteta Latinske ćuprije i uništen nakon završetka Prvog svjetskog rata i formiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Nasljednika prijestolja Austro-Ugarske Monarhije i njegovu suprugu 28. lipnja 1914. godine, tijekom njihova posjeta Sarajevu, ustrijelio je i usmrtio Gavrilo Princip, a taj je događaj potresao cijelu Europu i u konačnici doveo do izbijanja Prvog svjetskog rata koji će, prema različitim procjenama, odnijeti između 15 i 22 milijuna ljudskih života.
Princip je zbog počinjenog zločina osuđen na 20 godina robije, a umro je u zatvoru u češkom Terezinu potkraj travnja 1918. godine, šest mjeseci prije završetka rata, nakon čega će ga vlasti novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca proglasiti herojem i borcem za oslobođenje od okupacije.
Lokacija na kojoj je počinjen atentat dobila je poseban tretman pa je tamo postavljena spomen-ploča s natpisom: "Na ovom povijesnom mjestu Gavrilo Princip navijesti slobodu na Vidovdan 1914. godine".
Tu je stajala sve do Drugog svjetskog rata, odnosno do početka njemačke okupacije 1941. godine. Nijemci su je nakon ulaska u Sarajevo skinuli, ali je nisu uništili nego su je odnijeli osobno nacističkom vođi Adolfu Hitleru kao rođendanski poklon, što je dokumentirano i fotografijama.
Nakon oslobođenja Sarajeva 1945. godine postavljena je nova spomen-ploča, a od 1949. godine tamo je bio i otisak Principovih stopa. U posljednjem su ratu one maknute pa potom ponovo vraćene na isto mjesto, a na 1914. prolaznike podsjeća natpis da je tu počinjen atentat.
Manje je poznata činjenica da je prvo spomen-obilježje koje podsjeća na atentat zapravo podignuto 1917. godine. Austrougarske su vlasti na mostu Latinska ćuprija, točno preko puta mjesta atentata, postavile spomenik Ferdinandu i Sofiji. Izrađen je u Budimpešti po zamisli akademskog kipara i časnika austro-ugarske vojske Eugena Borija.
Izrađen u stilu kasne secesije i visok 12 metara, s postoljem od šleskog kamena, imao je brončani medaljon s ugraviranim likovima Ferdinanda i Sofije, dok su završni dio spomenika činila dva velika stupa s brončanim krunama. Imao je i malu nišu u koju se polagalo cvijeće.
Smatralo ga se značajnim umjetničkim ostvarenjem doba u kojemu je nastao, no to nije spriječilo vlasti Kraljevine SHS da ga 1919. godine demontiraju i uklone. Dio spomenika završio je u depou Zemaljskog muzeja i u Umjetničkoj galeriji BiH, a neki su njegovi elementi nestali bez traga.
