Ruševina na Bulevaru koju ne vidimo: Borba za obnovu stara 20 godina

''Nema ministra kojem nisam pisala, nema političara kojem nisam pisala, gradonačelniku Mostara, nema donacije za koju nismo predali molbu, ali se nije dogodilo ništa'', govori Snježana Znaor u jednoj od svojih ispovijesti o borbi za stan na mostarskom Bulevaru koja traje skoro 20 godina.

Ipak, 2006. godine dobili su donaciju kako bi se kuća obnovila, no unatoč tome, grad nije imao sluha, a misterija oko objavljene donacije i dalje je na snazi.

Službena donacija

''Početkom 2006. godine dobili smo donaciju koja je i službeno objavljena u Dnevnom listu. Nakon nekog vremena zvala sam osobu koja je zadužena za obnovu koji mi je drsko odgovorila da su se na tender javila samo dva građevinska izvođača, a po zakonu su navodno, trebala biti tri. Meni je to izgledalo nemoguće jer su i u to vrijeme, kao i sada, građevinari vapili za poslom. Poslije sam saznala iz pouzdanih izvora da je naša donacija otišla za izgradnju muzičke škole'', rekla je jednom prilikom medijima Snježana, koja je zamolila portal Bljesak.info da upozori na njezinu borbu.

Kaže kako je nakon misterioznog odbijanja provedbe objavljene donacije angažirala i odvjetnika, koji tražio uvid u dokumentaciju tendera ali mu nisu dozvolili pristup.

''Prijavio ih je zatim nadležnim organima i inspekciji, ali je i to bilo uzalud. Nitko ništa ni prstom nije mrdnuo. Kasnije sam , 2008. dobila kopiju pisma koje je Ministarstvo za izbjegle i raseljene osobe poslalo gradonačelniku i Upravi za urbanizam, tražeći obrazloženje to nisu stavili našu kuću na popis obnovljenih objekata koji su tražili od njih'', rekla je Snježana dodavši kako se ni tada nije dogodilo ništa.

Dokumenti

Inače, Snježana je sa svojom obitelji živjela u kući na mostarskom Bulevaru živjela cijelo vrijeme rata sve do potpunog uništenja stambenog objekta. Živjela je kod rodbine u raznim gradovima diljem Europe, a danas, kao podstanarka, živi u Zemunu. U jednom pismu upućenom mostarskom gradonačelniku Ljubi Bešliću te USAID-u, ističe kako, unatoč ponudama, nisu željeli prihvatiti nikakav alternativni smještaj u Mostaru.

''Cijelo ovo vrijeme nismo koristili nikakav alternativni smještaj u Mostaru, niti smo ikada zauzimali tuđe stanove niti sam mogla ostvariti pravo na neku naknadu troškova stanarine'', rekla je Snježana.

Kaže kako posjeduje izrađen ''Tehnički opis postojećeg stanja nosive konstrukcije s prijedlogom zahvata i mogućnostima sanacije'' još iz 1997. godine čak i gotov projekt i sve urbanistike dozvole za izgradnju, kako i sve dokumente koje su ima nadležni tada tražili.

U pismu Snježana ističe kako postoji sumnja da je ''netko stavio oko na kuću misleći da ćemo prodati ruševinu''.

Još u studenom 2011. godine Večernji list BiH pisao je o pljački stoljeća u kojoj su na obnovi ratom porušenih kuća i stambenih zgrada oprani milijuni maraka donatorskog novca.

Pljačka stoljeća

''U pljačku stoljeća, kako je nazivaju u Udruženju raseljenih i izbjeglih osoba 'Moj dom', bili su uključeni svi - od čelnika Gradske uprave Mostara, Ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, vlasnici tvrtki koje su sudjelovale u obnovi porušenih objekata, do donatora. Čak su od vlasnika porušenih stambenih jedinica u Mostaru tražili ustupanje poslovnih prostora ili nadogradnju stanova na porušene zgrade kako bi im obnovili domove'', navodi se u tekstu Večernjeg lista u kojem stoji kako ''maratonska borba za obnovu objekta, koji i danas u svojoj devastiranosti strši na mostarskom Bulevaru, Snježanu Znaor i Zrinku Vlašić stajala je na tisuće zamolbi, dopisa, od kojih bi mogli napisati roman veličine Rat i mir''.

''Njihov rat sa sporom i korumpiranom administracijom, umjesto obnovljenog objekta rezultirao je uvjerenjem da su potomci uglede mostarske obitelji Znaor-Vlašić protjerani iz Mostara, u kojem nemaju gdje živjeti'', navodi Večernjak u studenom 2011. godine o slučaju koji se ni danas nije pomaknuo s mjesta.

Zrinka Vlašić, koja je također vlasnica objekta, navela je tada kako je njihova kuća bez ikakva objašnjenja, izbačena je s popisa zgrada za obnovu.

Večernjak je pisao kako nasljednici poznate odvjetničke obitelji Znaor-Vlašić, ''čiji su očevi i djedovi zbog hrvatske stvari stradali u vremenu komunizma, a danas žive raseljeni po cijelom svijetu, planiraju, kako kažu, obratiti se još jednoj instanciji, a to je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu''.

''Mene,moje, a ni djecu odvjetnika Damjana, s kojim je moj pokojni otac Pero, i sam odvjetnik, dugo godina bio ortak i prijatelj, nikada neće slomiti, pa da ovu ruševinu prodamo u bescjenje'', rekla je u jednoj ispovijesti medijima Snježana.