''Laskaju mi takve glasine, ali ja već trideset godina živim u Zagrebu i iako je sva moja rodbina u Mostaru i premda intenzivno pratim situaciju u BiH bilo bi neozbiljno da se padobranom spuštam kao kandidat u BiH.'', time je saborski zastupnik Nino Raspudić započeo razgovor za Bljesak o nagađanjima da bi mogao biti kandidat Petorke, nove koalicije pet hrvatskih stranaka, za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
Ističe kako suradnja s HRS-om ostaje stabilna i dugotrajna:
''Da. HRS je oduvijek partner naše političke opcije i nama politički najbliža ekipa u BiH.''
Govoreći o tome koga bi smatrao najboljim izborom, naglašava potrebu jedinstva hrvatskih stranaka:
''Nije na meni da dociram, ali uzevši u obzir sustavno preglasavanje od strane Bošnjaka pri izboru za hrvatskog člana predsjedništva BiH najbolje bi bilo da se postigne širi konsenzus među hrvatskim strankama u BiH oko neke ugledne, nestranačke osobe.''
O mogućnosti da se na Komšićevoj platformi pojavi novi kandidat, možda Zlatko Miletić, Raspudić upozorava na već viđeni politički obrazac:
''Ne sumnjam da bi pseudo-građanska opcija opet pokušala s tim prljavim političkim inženjeringom, ali pitanje je imaju li kandidata koji uz izravno usmjerene bošnjačke glasove može prikupiti i dovoljno stvarnih bošnjačkih simpatizera, a koje je Komšić imao, da opet preglasaju Hrvate. Nadam se da se četiri puta viđeni scenarij, koji nije donio nikakvo dobro nikome, a ponajmanje stabilnosti BiH, neće ponoviti i da će ovaj put Hrvati dobiti svog legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH.''
Za sve glasnije spominjanje Darijane Filipović kao moguće kandidatkinje HDZ-a BiH kaže:
''Smatram općenito da je hrvatskoj političkoj sceni u BiH potrebno pomlađivanje pa bi i HDZ-u BiH, koji nije moja opcija, takva kandidatura mogla značiti pozitivan trend.''
U osvrtu na širu sliku političkih prilika u Bosni i Hercegovini, Raspudić ne skriva zabrinutost:
''Stanje u BiH je stabilno loše. Praktično već četvrt stoljeća, od nametnutih promjena izbornog zakona ništa novo se ne događa nego se država i njena tri odvojena društva iscrpljuju u političkom klinču iz kojeg nema pomaka. Najveći problem Hrvata u BiH je izborni zakon. Za njihovu ravnopravnost, a time i opću relaksaciju odnosa u BiH nužna je promjena izbornog zakona koja bi im jamčila da će sami birati svoje političke predstavnike. Tada će se omogućiti i istinski pluralizam među Hrvatima u BiH i prebacivanje fokusu na druge teme – borba protiv korupcije i nepotizma, razvoj, gospodarski rast, demografska obnova itd.''
