Radoslav Dodig: Ima nas koji znamo reći ne!

Kandidat Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu Hercegovačko-neretvanske županije Radoslav Dodig kaže kako u HRS-u žive živote ljudi koje predstavljaju i zbog kojih se kandidiraju, sa svim njihovim životnim problemima i poteškoćama.

''Ne gledamo na svijet kroz zatamnjena stakla blindiranih vozila. HRS unosi ljudskost u politiku, eto zašto HRS'', kaže Dodig.

Što Vas je motiviralo da uđete u politiku? Općenito u narodu postoji negativna percepcija o političarima.

Iako sam solidan broj godina aktivan u političkom životu ne smatram se političarem i to nikada neću ni postati. Pripadam onoj skupini ljudi koja ne može mirno sjediti i promatrati društveno političku zbilju, brojne nezakonitosti, anomalije i nelogičnosti i ne pokazati nikakvu reakciju. Obnašao sam volonterski i odgovorne dužnosti u zajednicama i udrugama koje su njegovale i promicale domoljublje, kulturu, sport, obrazovanje, vjerske običaje i humanitarni rad, pomoć najugroženijim socijalnim skupinama i tako postao svjestan svih okolnosti u kojima se nalazi naš narod i prepreka koje je potrebno otkloniti kako bismo živjeli u društvu vladavine prava, slobode riječi i djela, jednakosti i jednakopravnosti svakog pojedinca.

Te se prepreke ne mogu otkloniti isključivo individualnim angažmanom i povremenim aktivnostima. Za to je potreban ozbiljniji, zauzetiji i energičan pristup koji će podrazumijevati mobilizaciju i angažman svih raspoloživih kapaciteta kod svakog pojedinca kako bismo u konačnici ostvarili postavljene ciljeve. Stoga svima nama u HRSu politika nije cilj nego sredstvo kojim se služimo kako bismo postigli ciljeve i kreirali društvo po mjeri čovjeka.

Ne smatrate se političarom, a ipak ste pristupili političkoj stranci?

Naše društveno uređenje i trenutne okolnosti građanima gotovo ne omogućavaju izravan i snažan utjecaj niti na jednom području izuzev politike. Unatoč zakonima i odredbama po kojima je građanima moguće imati uvid npr. u javnu potrošnju vladajući vaše zahtjeve i upite u potpunosti ignoriraju. Analizirajući primjerice proračune naših gradova i županija evidentne su brojne nelogičnosti i nameću vam se brojni upiti. Pojedinac je nemoćan učiniti bilo što značajno na tom području. Nevladin sektor je nedovoljno zainteresiran za ovo područje, a njihovi eventualni upiti najčešće budu ignorirani i/ili neodgovoreni radi čega se lagano gubi interes što je među ostalim i jedna od „strategija“ vladajućih. Građani imaju pravo uvida u to gdje se troši njihov novac. Budući da se novac ne troši transparentno jedino političkim djelovanjem možete steći pravi uvid i utjecaj na troškove i zagovarati transparentan i učinkovit rad. Uz sve to, moramo izbaciti politiku iz društveno najodgovornijih sektora.

Ulazite u politiku, kako biste izbacili politiku iz društva. Nije li to malo kontradiktorno?

Može biti samo kontradiktorno onome tko ne pozna u kakvom društvu živimo. Primjerice naše školstvo je u raljama politike. Vijeće roditelja u kojima se više puta bio član formirano je isključivo da bi se zadovoljila forma. Kroz ovo „tijelo“ ne možete izvršiti nikakav konkretan utjecaj i očekivati bilo kakve promjene. Školski odbori su politički formirani i kontrolirani, a ako kakav dobronamjernik i zaluta u ovaj odbor najčešće bude preglasan. Unatoč svemu uspio sam se s nekoliko kolega izboriti za neke „kozmetičke“ promjene. Međutim one suštinske promjene moguće su jedino kroz politički utjecaj. Na vlastitoj koži sam se nažalost uvjerio u brojne manjkavosti zdravstvenog sustava. Zdravstvo nije uopće fokusirano na pacijenta. Razni lobiji i interesne skupine prilagođavaju odredbe svojim sitnim i krupnim interesima, a naši pacijenti su prisiljeni za liječenje izdvajati astronomske iznose bez obzira na nemala i redovita mjesečna plaćanja i doprinose na plaću i ostale djelatnosti.
Sigurnost u gradu i cijeloj županiji je na niskim razinama. Prosjačenje i trgovina ljudima npr. je vrlo izražena. Sve je ovo podložno i kažnjivo po raznim zakonima, ali odgovorne kao da nije briga.
Osobe s invaliditetom su nepravedno zapostavljene. Po pitanju socijalne inkluzije, inkluzije u obrazovanju, procesa zapošljavanja, itd. još uvijek tapkamo u mjestu. Određeni zakoni postoje ali se ne primjenjuju, drugi još nisu ni izglasani… Hoćete još?             

Zašto HRS?

Ponosan sam što sam kao jedan od osnivača HRS-a unio jedan novi vid politike u ovdašnje društvo i prokrčio put svim našim istomišljenicima i podupirateljima koji nam se svakodnevno masovno priključuju. Od mene ćete teško čuti priču o „teškim“ političkim temama: izbornom zakonu, trećem entitetu, euroatlantskim integracijama itd. Želim se naviti konkretnim temama i dati svoj doprinos u otklanjanju poteškoća koje im stoje na putu i HRS je takva stranka koja to dopušta i koja djelima pokazuje da je sve ovo moguće. Mi živimo živote ljudi koje predstavljamo i zbog kojih se kandidiramo, sa svim njihovim životnim problemima i poteškoćama. Ne gledamo na svijet kroz zatamnjena stakla blindiranih vozila. HRS unosi ljudskost u politiku, eto zašto HRS.

Koji su po vama ključni problemi na koje se želite fokusirati?

Usuđujem se parafrazirati Lukino evanđelje koje kaže: „Žetva je velika, a radnika malo“ i prenijeti ga u kontekst odgovora: problemi su brojni, a spremnih za rješavanje nedovoljno. Potrebno je mobilizirati brojne snage kako bi se učinili konkretni koraci i pomaci. Želim u prvom redu zastupati one koji su najzanemareniji i koji bez naše pomoći teško mogu živjeti život dostojan čovjeka. To su prije svih osobe s invaliditetom. Počevši od banalnih problema poput  pristupačnosti i barijera u kretanju, te nemogućnosti korištenja javnog prijevoza, potrebno je „krčiti“ put i postavljati standarde u socijalnoj integraciji, inkluziji u obrazovanju i procesu zapošljavanja. Tamo gdje zakoni postoje zalagati se za njihovo provođenje. U onom djelu gdje je zakon manjkav ukazivati na nedostatke i zalagati se za nadopune i promjenu. Školski sustav prepustiti stručnima, a ne podobnima. U našim krajevima se rađaju pravi mali genijalci. Međutim nakon završetka školovanja, ukoliko nisu stranački aktivni, ne mogu implementirati svoje znanje i sposobnosti. Dangubeći na zavodu za zapošljavanje ili se nadajući kako će netko ipak prepoznati njihov potencijal najčešće se odluče na posljetku odseliti u sredinu koja će prepoznati, vrednovati i iskoristiti njihove kapacitete. Često slušamo našim stručnjacima na zapadu koji su realizirali neke inovativne projekte, o uspjehu naših ljudi koji su se istaknuli u poslovnom svijetu ili obogatili nekim zanatskim i poduzetničkim idejama. Zbog čega se ti isti ljudi nisu mogli ostvariti kod nas? Je li do njih ili do nas? Uklonimo poteškoće koje ih sputavaju i omogućimo prostor za razvoj njihovih ideja. Jedan sposoban koristit će mnogima. Jedan nesposoban raselit će i ovo što je ostalo.

Spominjete socijalno najugroženije skupine, školstvo, zdravstvo, vi smatrate kako je to moguće riješiti u mandatu?

Ne samo da je moguće, nego obveza! Zato sam se kandidirao, a HRS je dokazao da se itekako može. S jednim zastupnikom i tri vijećnika u G.V. Mostara smo zaustavili devastaciju Bunskih kanala. Što se tiče najugroženijih skupina koje spominjete, već sam o tome govorio, ali evo spomenut ću i to kako ćemo stati u kraj prosjačenju i trgovini ljudima. To je po svim međunarodnim zakonima kazneno djelo i nalogodavci trebaju biti sankcionirani. Oni koji prose po ulicama najmanje od toga imaju koristi. Njihov dnevni „utržak“ kontroliraju moćnici koji lagodno žive zahvaljujući njihovom mukotrpnom radu. Ne mislim ovdje samo na pripadnike romske populacije. Brojni pojedinci koriste i zloupotrebljavaju naivnost i dobrotu ljudi za ono što im ne pripada. U zdravstvenom sustavu, također sam uočio brojne nedostatke, nelogičnosti i anomalije. Primarna stvar za koju ću se zalagati je da se svakom građaninu omogući minimum kvalitete i usluge koju zaslužuje. Potrebo je raditi na podizanju konkurentnosti u zdravstvu, ugovaranje partnerstva između bolnica i privatnih poliklinika kako bi se ubrzali procesi liječenja, smanjile liste čekanja i pacijentima osigurala kvalitetna usluga. Ukoliko je pacijentu potreban specijalistički pregled, njega ne treba zanimati je li primjerice magnet ili uređaj za CT u kvaru. Treba mu se omogućiti što je mogući što žurniji pregled u nekoj od privatnih poliklinika s kojom bolnica ima ugovor o suradnji. Kod nas nažalost najčešće postoje dvije dijagnoze: „Nije ti ništa“ i/ili „Gdje si do sad?“ Ono između kao da ne postoji.

Kako Vaša obitelj gleda na Vaš angažman?

Obitelj i jeste razlog mog ulaska u politički ring. Želim za svoje troje djece osigurati budućnost i životom i djelima pokazati vjeru i načela po kojima živim. Budući da sam djelatnik Biskupijskog Caritasa, moja obitelj je itekako upoznata što znači raditi sa društveno najugroženijim skupinama i, srećom, moja djeca itekako imaju razvijen osjećaj za dobro čovjeka. Uostalom, vjera naša nam to nalaže. Zato moja obitelj ima razumijevanja za moj angažman i u tome me podržava. Znaju oni da bez angažmana se ništa ne može promijeniti, a ne-angažman ostavlja otvoren i čist prostor licemjerima koji zloupotrebljavaju politiku i pozicije za osobne interese. Moramo pokazati kako ima nas koji znamo reži NE! Ne licemjerstvu, ne korupciji, ne kriminalu, ne nepotizmu.

Poruka za kraj?

U nas se „na kavama“ i „uz mezu“ rađaju revolucionarne ideje o tome što bi i kako trebalo popraviti. No, kad dođe do trenutka kada se treba osobno angažirati, tu zastanemo. Očekujemo da će to netko drugi učiniti. Ne očekujte da vaše probleme riješi netko drugi. Potreban je i vaš doprinos. SAMO HRABRO. NE BOJTE SE. Ovo su i naši izborni slogani. Ukažite povjerenje Hrvatskoj republikanskoj stranci. Mi vam samo možemo jamčiti da vaše povjerenje nećemo iznevjeriti.