Pročitajte dijelove presude Mladiću: Genocid, četiri udružena poduhvata...

Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) proglasilo je u srijedu u Haagu generala Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici, za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u BiH te ga osudilo na doživotnu kaznu zatvora poručivši da je bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba kriv za zločine koji su "među najgnusnijima poznatima čovječanstvu". 

"Zločini koji su počinjeni pripadaju najgnusnijima poznatima čovječanstvu i uključuju genocid i istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti", poručio je predsjedavajući sudac Alphons Orie izričući Mladiću kaznu doživotnog zatvora.

"Djela optuženog bila su toliko presudna za počinjenje zločina da bez njih zločini ne bi bili takvi kakvi jesu", poručio je haški sudac.

Potvrđene ranije presude

Mladić je proglašen krivim za deset od 11 točaka optužnice. Oslobođen je odgovornosti za prvu točku koja ga je teretila za genocid u šest općina istočne BiH jer je vijeće utvrdilo da zločini počinjeni u tim općinama ne predstavljaju genocid.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, za progon, istrebljenje, ubojstva, deportacije i nečovječna djela kao zločine protiv čovječnosti te za ubojstva, teror, nezakonite napade na civile i uzimanje pripadnika UN-a za taoce kao ratne zločine.

Zločini su se događali na području BiH od 1992. do 1995.

Mladić je izricanje presude do stanke pratio djelomično okrenut leđima sudskom vijeću i gledajući u sudsku galeriju te se povremeno smijući i odmahujući glavom.  Nakon stanke, određene zbog njegova povišenog krvnog tlaka, Mladić je izbačen iz sudnice zbog ometanja postupka vikanjem i prebačen u prostoriju unutar suda u kojoj je mogao dalje pratiti izricanje presude, piše Hina.

Vijeće je potvrdilo ranije presude ICTY-ija da je u Srebrenici u srpnju 1995. počinjen genocid ubojstvom tisuća muslimanskih muškaraca i da su pripadnici vojske bosanskih Srba imali namjeru njihova istrebljenja.

Raspravno je vijeće utvrdilo da su se u dijelu općina u BiH dogodila ubojstva koja predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Prije, tijekom i nakon napada srpskih snaga na nesrpska sela mnogi su ubijeni, kazao je Orie.

Brutalne okolnosti

“Okolnosti su bile brutalne. Oni koji su pokušavali obraniti svoje domove bili su suočeni s bezobzirnom silom. Došlo je do masovnih pogubljenja i neke su žrtve podlegle premlaćivanju. Mnogi počinitelji koji su uhvatili bosanske muslimane pokazali su malo ili nimalo poštovanja prema ljudskom životu ili dostojanstvu”, kazao je Orie.

Predsjednik raspravnog vijeća, koji je čitao obrazloženje presude, navodio je primjere ubojstava i zlostavljanja u Sanskom Mostu, logoru Manjači.

Neki zločini predstavljali su istrebljenje, kazao je Orie navodeći primjer kada su snage bosanskih Srba u 25. srpnja 1992. u logoru Keratermu pucale u zatočenike automatskim oružjem, bačen je među njih neki kemijski plin i na kraju su pogubljeni - te noći njih između 190 i 220 zatočenika.

Vijeće je utvrdilo da su se događale deportacije i nehumani postupci prisilnog premještanja nesrpskog stanovništva u nizu mjesta uključujući Banja Luku, Pale, Prijedor.

Vijeće je utvrdilo i da su mnoge žrtve bile nezakonito zatočene i izlagane pritom mučenjima, redovito su pretučene a uvjeti zatočenja bili su nehumani. Zatočene osobe bile su prisiljavane na ponižavajuće seksualne odnose a mnoge su žene silovane primjerice na području Foče, kazao je Orie. Među silovanima su bile i djevojčice stare tek 12 godina. Neki slučajevi zatočenja i mučenja završavali su smrtnim ishodima.

Vijeće je utvrdilo da su u šest bosanskih općina (Foča, Ključ, Kotor varoš, Prijedor, Sanski Most i Vlasenica) na istoku zemlje, za koje tužiteljstvo tvrdi da su žrtve genocida, muslimani i Hrvati bili žrtve ubojstava i zlostavljanja. Vijeće je većinom glasova zaključilo da su počinitelji u Sanskom Mostu, Vlasenici i Foči te u Prijedoru i Kotor Varošu namjeravali istrijebiti muslimane no istodobno je zaključilo da su ti muslimani predstavljali mali dio ciljane skupine. Stoga je vijeće zaključilo kako nije bilo namjere istrebljenja čitave zajednice pa time ni genocida.

Četiri udružena zločinačka pothvata

Mladić je uz genocid u Srebrenici bio optužen i za genocid u tih šest općina.

U pogledu zločina na području Sarajeva sud je utvrdio da su stanovnici glavnog grada BiH sustavno, dugotrajno i neselektivno napadani te da je grad bio žrtvom dugogodišnjeg terora snaga vojske bosanskih Srba s okolnih položaja.

Vijeće je utvrdilo i da su snage bosanskih Srba u svibnju i lipnju 1995. protuzakonito uzele za taoce pripadnike UN-a.

Vijeće je utvrdilo da su zločini počinjeni u okviru četiri udružena zločinačka pothvata, kako je navedeno u optužnici.  Cilj prvoga udruženog zločinačkog pothvata bio je od 1992. do 1995. počinjenjem zločina (progonom, ubojstvima, deportacijama i drugim zločinima) prognati muslimansko i hrvatsko stanovništvo s područja BiH, cilj drugoga od 1992. do 1995. teroriziranje Sarajeva, cilj trećega genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i četvrtoga u svibnju i lipnju 1995. uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Vijeće je u sažetku presude, koji je predsjedavajući sudac Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo bosanskih Srba ne navodeći nijednog dužnosnika iz Srbije koji su bili navedeni u optužnici poput visokih dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti. 

Mladićeva uloga

Mladićeva uloga u svakom udruženom zločinačkom pothvatu i počinjenju zločina bila je presudna, ocijenilo je sudsko vijeće smatrajući da je dokazana njegova namjera sudjelovanja u ciljevima zločinačkih pothvata uključujući genocid u Srebrenici.  On je osobno naređivao napade, birao ciljeve, širio propagandu protiv nesrpskog stanovništva, nijekao zločine uključujući genocid u Srebrenici.

Mladić je uhićen u Srbiji 2011. gotovo 16 godina nakon izvorne optužnice. Suđenje je započelo 2012. i trajalo gotovo četiri godine. Pred sud izvedeno je više od 370 svjedoka.