Politička scena u Bosni i Hercegovini ne nedostaje drame, ali ono što posljednjih tjedana gledamo više nije politika – već kolektivna iluzija. Tenzije ne proizlaze iz ozbiljnih ideoloških razlika, već iz sve očitijih pokušaja da se javnost, međunarodna zajednica, pa čak i vlastita savjest – uvjere u političke bajke. Prednjače u tome one snage koje se samoprozivaju "probosanskima", a u stvarnosti tonu sve dublje – u obmanu, negiranje pravne stvarnosti i fantaziranje na račun činjenica.
U moru dezinformacija, jedna se posebno ističe: tvrdnja da je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu navodno presudio u korist Fadila Novalića i "naložio njegovo oslobađanje". Ova vijest je brzinom munje preplavila određene portale, a u širenju se istaknuo ni manje ni više nego Senad Pećanin – odvjetnik samog Novalića – koji je to objavio na svojoj X mreži.
Sud u Strasbourgu tek je zaprimio apelaciju. O presudi nema ni riječi. Nema naloga, nema oslobađanja, nema ničega osim pokušaja da se pravosnažna presuda domaćih sudova baci pod tepih – izmišljanjem međunarodne milosti koja se nikad nije dogodila.
Ako postoji talent koji Željko Komšić uporno razvija, to je selektivno čitanje – kako Ustava BiH, tako i međunarodnih izvješća. Dok njegov savjetnički tim pokušava pravne fikcije pretvoriti u političke parole, Komšić neumorno ponavlja da "legitimno predstavljanje" ne postoji i da ga se treba riješiti. U svom oduševljenju nad nedavnim europskim izvješćem, Komšić zaboravlja napomenuti jednu "sitnicu": isto izvješće izričito navodi potrebu provedbe presuda Ustavnog suda BiH koje upravo potvrđuju – legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda.
Drugim riječima, ono što ne odgovara njegovom narativu – jednostavno izbriše. Kao da izvješće nitko neće pročitati. Nažalost po njega, sve je više onih koji čitaju – i pamte.
Konačno, tu je i kronično uporan Slaven Kovačević, savjetnik Željka Komšića i glavni autor jedne od najneuspjelijih apelacija Europskom sudu za ljudska prava u novijoj povijesti. U predmetu Kovačević protiv BiH pokušao je uvjeriti Sud da ga država diskriminira jer se ne izjašnjava etnički – s krajnjim ciljem da se sruši princip konstitutivnosti naroda u BiH.
Sud je bio jasan: nema diskriminacije, nema povrede prava, nema osnove ni za postupak. Apelacija je odbačena jer je zloupotrijebljena – u pravnom i političkom smislu. Strasbourški debakl nije spriječio medijske interpretacije koje i dalje pokušavaju prodati poraz kao pobjedu.
Da stvar bude jasnija, svi suci, osim suca Vehabovića, njih 16 sudaca od 17 sudaca su utvrdili da je prvostupanjska odluka bila pogrešna.
Od izmišljanja presuda koje ne postoje, do ignoriranja ustavnih obveza i fabrikacije tužbi koje nemaju temelja – "probosanske snage" su doista dotaknule dno. Ono što je počelo kao politički projekt s europskim pretenzijama, sve više se pretvara u propagandnu mašineriju kojoj je istina najveći neprijatelj.
Ako je strategija – uvjeriti vlastitu bazu u paralelnu stvarnost – onda možda i uspijeva. Ali Bosna i Hercegovina ne može se graditi na lažima, spinovima i cenzuriranim izvješćima. Jer na kraju, istina uvijek – dođe do riječi. A tada obmana postaje ono što je oduvijek bila: samoobmana.
