BiH: Država u kojoj se program popunjava anketama o ratu

U posljednje vrijeme građanima BiH svaki se dan nameće tema rata ako ne kao neriješena prošlost, onda kao neizvijesna budućnost.

Uz prvu kavu građani čitaju vijesti na portalima i društvenim mrežama o najavama novog rata u BiH.

Glavni politički akteri uz dodatne, koji kao da niču posljednjih dana, svakodnevno komentiraju mogući rat u BiH. Jedni najavljuju, drugi negiraju, treći upiru prstom, a građani šute.

Građani šute

Više od 2 milijuna građana BiH sjedi u toplini svojih domova, čini se, potpuno zadovoljno stanjem u državi.

Dok se političari prepucavaju, međunarodna zajednica razmišlja, SAD šalje izaslanike, građane se na ulicama u anketama ispituje o njihovom stavu o mogućem ratu.

Televizijski novinari ih anketiraju i pitaju hoće li biti rata, a oni najnormalnije iznose svoje teorije. Kao da razgovaraju o nekoj stranoj državi te daju svoje političke procjene. 

Pročitajte još

Dodik nakon sastanka s Vučićem: Nisam spreman da RS žrtvujem za mir

Kada bi se slična situacija dogodila u nekoj od europskih država vjerojatno bi cijeli svijet bio na nogama.

U društvima gdje građani prosvjeduju zbog i najmanjeg poskupljenja te traže ostavke čak i najvećih državnika pozivi na rat ne bi prošli nezapaženo.

U BiH situacija je potpuno suprotna. Većina građana je toliko 'otupjela' na nastupe domaćih političara da ih ne iznenađuju ratoborni naboji koji dolaze iz uredskih stolica.

Nijemo u nevjerici 

Većina stanovništva BiH uopće nije ni svjesna trenutne političke situacije u BiH. Pozive na rat rijetki shvaćaju ozbiljno, a nezainteresiranost mladih za politiku i domaće političare gotovo je nemoguće i opisati.

Oni koji bi trebali biti nositelji prosvjeda i pobuna protiv istih ljudi koji vladaju zadnjih 20 i kusur godina, spremaju kofere i odlaze trbuhom za kruhom. 

Odlazak im savjetuju roditelji koji su proživjeli sve ono što rat donosi te se groze na njegov svaki spomen.

Groze se i na porast cijena u BiH, koji je pao u sjenu zbog bojnih povika, pa se tako vraćaju u svoje domove sa sve praznijim vrećicama u rukama. 

Kako objasniti ratnom vojnom invalidu koji u bolovima, s gelerima i nedostatkom ekstremiteta prima minimalnu vojnu mirovinu, od nešto više od 300 KM da je vrijeme za novi krug? Novi krug užasa i horora.

Iskustvo iz proteklog rata trebalo bi biti i više nego dovoljno da na sam spomen rata čitava država skoči na noge, ali ne skače.

Ne skače jer isti političari istu priču vrte već godinama te ubijaju svaki elan i pokušaj napretka. Upravo zato građani nijemo u nevjerici  gledaju novi cirkus na domaćoj političkoj sceni nadajući se kako je riječ o još jednoj farsi u režiji nikad lošijih glumaca.