Otvoreno pismo mostarskom gradonačelniku

Izrevoltiran situacijom u mostarskom parku Davor Davorko Škarica, dipl.ing.el. uputio je otvoreno pismo mostarskom gradonačelniku Mariju Kordiću u kojem ga upozorava na strahove s kojima se građani susreću.

Pismo prenosimo u cijelosti

Poštovani g. Gradonačelniče,

Mislim da sjesti u vruć stolac nije ni malo udoban i lijep osjećaj. Isto tako, preuzeti na sebe obvezu vođenja i upravljanja jednog velikog grada, poput Mostara, nije nimalo lagan posao. U ovom pismu koje Vam šaljem javno, jer mislim da dosta mojih sugrađana dijeli moje mišljenje, želim Vam se obratiti kao čovjek čovjeku, a ne kao osoba koja bez argumenata napada i ne dozvoljava dijalog. Razlog zbog kojeg Vam pišem je sljedeći:

Šetajući jučer (nedjelja, oko 14h) sa sinčićem i suprugom, odlučio sam otići u Gradski park Zrinjevac, te uživati s djetetom. Odmah po ulasku u park, na sina i mene se zatrčao jedan pas koji je bio bez povodca i bez ikakve zaštite, a vlasnik se nalazio u neposrednoj blizini. Vlasnik psa je osoba otprije poznata policiji, a i ostatku mostarskog pučanstva. Okrenuvši se prema psu, vlasnik, kojeg ne želim imenovati drsko mi je rekao da skinem kapu kad prolazim kraj njegova psa jer ga to živcira. Odbrusio sam mu da na ulasku u park postoji znak zabrane za pse, te da svoga psa veže na brnjicu i da pripazi, jer ne želim da mi se dijete prestravi zbog tog napada. Na te riječi gospodin je odgovorio da će on mene vezati za drvo. Dopustio je sebi toliko hrabrosti i drskosti da je svoj čin napada prema meni popratio riječima: „Gdje si ti gubo bio kad sam ja Herceg-Bosnu branio?“ Isprovociran takvim drskim i bezobraznim ponašanjem, te manirima uvaženog gospodina, a i njegova psa, ljutito sam se okrenuo i rekao: „Popišam ti se na Herceg Bosnu koju si branio i sve ono što si ti takve pameti obranio!“ Na te moje riječi uzvratio je nizom drugih uvreda, počevši od psovanja „balijske majke“, uvreda na račun „moje mudžahedinske FBiH“ te je isti krenuo skidati jaknu kako bi se tukao sa mnom, te je još pri tom dodao kako ćemo se on i ja sresti negdje u gradu i kako će mi ubiti ženu i dijete (sve ove detalje samo navodim kao razlog koji me je potakao da Vam se obratim, a vezano za drugi problem). Uzeo sam mobitel i kontaktirao MUP te sam prijavio da sam napadnut, a isto tako prijavio sam i napad psa na svoje dijete. U kratko vrijeme, na uviđaj su došla tri policajca koja su me uredno legitimirala, uzeli su od mene osobne podatke, a ne mogu sa sigurnošću tvrditi jesu li to isto napravili i sa spomenutim gospodinom. Nakon kraćeg razgovora, gospodin je napustio park, ali je u tom trenutku u parku bilo oko 10 pasa, što na povodcu, što u slobodnoj šetnji.

Bez obzira što je moj otac 90% invalid (civilni), a otac moje supruge umirovljeni poručnik HV-a i višestruko odlikovani časnik, ne osjećam potrebu busati se u prsa takvim stvarima, ne osjećam potrebu dokazivati svoje porijeklo, svoju čast, ljudskost, itd. Lokalnih kabadahija se ne bojim, jer sve ovo što sam naveo u ovoj izjavi prenijet ću i tužiteljstvu, zajedno s podacima navedenog gospodina, a i činjenicama da ilegalno radi kako zaštitar, te kao umirovljenik bespravno nosi oružje i sl., no o tome drugom prilikom.

Čak šta više, takve riječi u današnje vrijeme zvuče mi  jako smiješno, a ne opasno. Dok svoje dijete učim i odgajam s maksimalnim fokusom na toleranciju, suživot, prijateljstvo i prave vrijednosti života, ne mogu vjerovati da postoje takvi ljudi koji nekoga napadaju zbog, možda, boje haljine ili majice koja se u tom trenutku nosi.

Ono što Vi kao vodeća osoba ovog grada možete učiniti je sljedeće:

-          Hitno donijeti odluku u kojoj će se definirati smiju li se ili ne životinje puštati u park među djecu. Zbilja je ružna slika vidjeti gomile i gomile psećeg izmeta razbacane svugdje naokolo dječjih tobogana, ljuljački i sve ostale opreme koju je Grad Mostar nabavio.

-          Odrediti sankcije za sve neodgovorne građane koji svoje kućne ljubimce tretiraju kao najveću gospodu, te sebi za pravo daju da pseći izmet ostavljaju gdje stignu.

-          Povećati broj komunalnih redara koji su prijeko potrebni ovom gradu i krenuti u strožu kontrolu dešavanja na ulicama Mostara.

-          Zaštititi zelene zone kao što je park, a zatim i trim staza pod Bijelim Brijegom od vandalizma i ostalih vrsta uništavanja, a građanima osigurati ljepši i ugodniji boravak u istim.

-          Potaknuti građane na očuvanje zelenih zona Mostara, tako da ne bude svjetsko čudo ako imamo jednog g. Đemu, nego razviti takav sustav odnosa prema prirodi da nam održavanje zelenih površina, trim staza, a i svih ostalih parkova postane navika, obveza i svakodnevnica.

Mislim da Vam je kroz par ovih točaka jasan zahtjev koji Vam šaljem. Što se tiče prvog dijela, spomenuo sam ga iz razloga da upoznam i ostale osobe s takvim činom primitivizma i „budalizma“ te da ljudi shvate koliko nisko netko može otići  i kako nisko može pasti u svom neznanju i pogrešnom djelovanju.

Jedan mudar čovjek rekao je da je psovka argument ljudi koji nisu u pravu i ljudi koji kroz napad žele izvesti obranu, te bih, stoga, zamolio sve one koji misle čin ovog gospodina popratiti negativnim komentarima, da se suzdrže od istog, jer takva vremena su daleko iza nas, a ono što je predivno vidjeti jeste da se moj mali Niko u parku prekrasno igra sa svom djecom, bilo da se zovu Ajla, Amer, Pero, Pavle, itd… A takvih roditelja koji djecu uče isto što i ja je jako puno, čak mislim da svi roditelji dolaze s istom namjerom u park – pregaziti vrijeme kad su ratne linije razdvajale ljude i u zajedništvu uživati u životu.

Poštovani g. Gradonačelniče, duboko vjerujem da ćete razumjeti bit ovog pisma, da ćete poduzeti sve što je u Vašoj moći kako bi mališani a i svi normalni ljudi bili i ostali zaštićeni, ne samo u parku nego i na svim ulicama i prostorima Grada. Podržao sam Vas na izborima, kao i cijela moja obitelj, podržite i Vi mene u mojoj namjeri.

Ne trebamo čekati da se nešto desi pa da policija izađe na ulice i djeluje. Podsjetit ću Vas na slučaj iz 2020.g. kada su mi supruga i dijete umalo stradali u Dubrovačkoj te se policijska patrola nakon dugo vremena prvi puta pojavila da regulira promet, zatim na  slučaj stradanja pješaka u ulici Kralja Tomislava od prije par dana, kada se iz prašine izvukao radar i počelo se raditi nešto tek toliko da se „zamažu oči“ pred medijima. Ne treba također ni da se desi novi „Cviki“ slučaj, a niti da se problemi u parku rješavaju uz kilogram mljevenog mesa i vrećicu „Cidokora“. Jednostavno nisam takav i to mi ne treba u životu.

Želim Vam se zahvaliti na odvojenom vremenu i na tome što ste pročitali ovo pismo (iskreno se nadam da jeste