Navršilo se 100 godina od rođenja bh. političara i državnika Alije Izetbegovića. Bio je osnivač Stranke demokratske akcije 1990. godine i njezin prvi predsjednik do 2001. godine. Jedna je od najznačajnijih i najutjecajnijih bošnjačkih osobnosti 20. stoljeća.
Predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine od 1992. do 1996. godine, a potom prvi član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjačkog naroda od 1996. do 2000. godine, rođen je 8. kolovoza 1925. u Bosanskom Šamcu.
Rodio se u muslimanskoj begovskoj obitelji porijeklom iz Beograda, koja je u Šamac odselila 1868. godine. Dvije godine nakon Alijinog rođenja, otac Mustafa, trgovac po zanimanju, odlučio se na selidbu u Sarajevo s devetočlanom obitelji. Imao je dva sina iz prethodnog braka i tri kćeri i dva sina iz braka sa Alijinom majkom Hibom. Alija je bio peto dijete po rođenju.
Izetbegović je u Sarajevu pohađao Prvu realnu mušku gimnaziju. Već tada se počeo suočavati s dilemama oko pitanja "socijalne pravde i nepravde", s jedne, i vjere u Boga, s druge strane. Čitao je mnogo, i književna i filozofska djela koja je pročitao u završnim razredima gimnazije imala su važnu ulogu u njegovom obrazovanju.
Izetbegović je maturirao 1943. godine. Sarajevo je bilo pod ustaškom okupacijom, tako da se morao skrivati cijelu 1944. godinu kako bi izbjegao mobilizaciju ustaškog režima.
U to vrijeme upoznao je buduću suprugu Halidu Repovac, čija su dvojica braće (Bakir i Muhamed Repovac) stradali kao pripadnici pokreta otpora. U doba Drugoga svjetskoga rata bio je član islamskog udruge Mladi Muslimani koji su podržavali 13. SS oružanu gorsku diviziju "Handžar" u naporima protiv Narodnooslobodilačke vojske i partizanskog pokreta Jugoslavije.
Godine 1946. osuđen je na tri godine zatvora za svoju ulogu protiv partizanskog pokreta.
Ubrzo po izlasku iz zatvora 1949. godine, Izetbegović je, iako više zainteresiran za pravo, upisao studij agronomije, te osnovao obitelj. Narednih deset godina radio je na gradilištima, najviše u Crnoj Gori – sedam godina, gdje je upravljao izgradnjom Hidrocentrale "Perućica" pokraj Nikšića.
Istovremeno je studirao i izdržavao obitelj. Na trećoj godini napustio je agronomiju i upisao studij prava, da bi diplomirao u roku od dvije godine, 1956. godine. U međuvremenu je dobio troje djece – dvije kćeri i sina.
Kao pravnik, Izetbegović je nastavio raditi u građevinskom sektoru. Položio je pravosudni ispit, ali se nije profesionalno bavio odvjetništvom.
Napisao je i, pod pseudonimom L.S.B. – koji je sačinjen od početnih slova imena njegovih kćerki i sina, objavio više članaka na tu temu (kasnije sabrani pod naslovom Problemi islamskog preporoda), a 1969. je napravio nacrt za tekst Islamska deklaracija, koju je tokom 1970. završio i objelodanio.
U Islamskoj deklaraciji, zalaže se za državni ustroj temeljen na principima sunitskog islama. Esencijalno, radilo se o teokratskom projektu koji se zalaže ne samo za revitalizaciju islamskih načela u društvima u kojima žive muslimani, nego i za pravni poredak i političku vlast baziranu na šerijatskom pravnom sustavu (sama Bosna i Hercegovina nije spomenuta u Islamskoj deklaraciji).
Ovaj neveliki tekst (oko 40 stranica,) koji se odnosi na muslimanski svijet "od Maroka do Indonezije", izazvao je velik interes tek nakon "Sarajevskog procesa" 1983. godine. Iako optužba nije ponudila nikakve konkretne dokaze, Izetbegović je osuđen za tzv. islamski fundamentalizam i udruživanje radi rušenja ustavnog poretka.
Izetbegović je u zatvoru nastavio borbu za smanjenje kazne. Pisao je Saveznom sudu SFR Jugoslavije, ukazujući na nezakonitost sudskog procesa. U žalbenom postupku, Vrhovni sud SR BiH je kaznu simbolično smanjio, sa 14 na 12 godina zatvora; Savezni sud SFRJ je presudu preinačio i sveo je na "verbalni delikt", za koji mu je izrekao devet godina.
Uskoro nakon toga, odredba KZ o "verbalnom deliktu" je ukinuta. Izetbegović je odležao pet godina i osam mjeseci i konačno izašao na slobodu 25. studenog 1988. godine.
U drugoj godini po izlasku iz zatvora, u SVINJU 1990., Izetbegović sa skupinom istomišljenika osniva Stranku demokratske akcije (SDA), nacionalnu političku stranku Bošnjaka.
Na prvim demokratskim izborima 18. studenog 1990. SDA je odnijela uvjerljivu pobjedu: od 240 zadtupničkih mjesta u Skupštini SR Bosne i Hercegovine, SDA je osvojila 86 mandata, a u sedmočlanom Predsjedništvu, tri člana su bili kandidati SDA.
